orijentalni ples » ZAČETNICE I ZVIJEZDE MODERNOG ORIJENTALNOG PLESA

ZAČETNICE I ZVIJEZDE MODERNOG ORIJENTALNOG PLESA

Tijekom srpnja 2010. na satovima plesa početničke grupe, osim plesnih elemenata egipatskog stila, obrađivali smo teorijski dio: noviju povijest egipatskog plesa (20. stoljeće), obilježenu događajima i osobama koje su utjecale na orijentalni ples kakav poznajemo danas.

Tri plesačice iz ove grupe – Sonja, Maja i Gabrijela - dobrovoljno su se javile za istraživački projekt i pisanje seminarskog rada na temu plesačica "zlatnog doba egipatske filmske industrije" – Tahiyi Karioki, Samiji Gamal, Nagwi Fouad, Fifi Abdou, Soheir Zaki i nekolicini ostalih dama koje su obilježile ovo doba.
Rezultat njihovog rada i truda krasi zidni pano u našem studiju, a donosimo ga i u sljedećim retcima. Hvala, djevojke, na odlično odrađenom istraživanju!

[Uvod i dio o Badiji Masabni piše Dunja, srpanj 2011.]

BADIA MASABNI, kako su ju teoretičari i obožavatelji orijentalnog plesa prozvali – "velika majka orijentalnog plesa" i "kraljica trbušnih plesačica", rođena je u Libanonu (navodno 1893. g.) u vrijeme kada je ova država još uvijek bila pod Sirijom. U Egipat se preselila u ranom dvadesetom stoljeću, gdje je izvrsno zarađivala kao plesačica i glumica. Nekoliko godina kasnije (1926.) otvorila je kabaretski noćni klub u Kairu – koji se tada smatrao centrom zabavljačke industrije čitavog Bliskog Istoka. Badia Masabni Klub se službeno zvao "Opera Casino", ali je poznatiji bio pod nazivima "Badia's Casino" ili "Madame Badia's Cabaret". Ovaj noćni klub posjetiteljima je nudio široki raspon zabave – od glazbenih i plesnih točaka, do komičnih i mađioničarskih nastupa. Ovakvu ponudu madam Badia kreirala je po uzoru na tadašnje europske kabaree, s ciljem da privuče što više lokalne publike, ali i brojnih posjetitelja sa Zapada koji su u to vrijeme posjećivali Kairo. I doista, kazino je radio vrlo uspješno, privlačeći sve više i više posjetitelja iz cijelog svijeta.
Ovo mjesto ubrzo je postalo sjedište društvenog života i "kreme" tadašnjeg društva, a bilo je i jedino javno mjesto koje je nudilo predstave "samo za žene", što je bio presedan u tadašnjem muslimanski opredijeljenom društvu.
Jedan od velikih doprinosa madam Badije orijentalnom plesu bilo je to što je ples podigla na novu razinu od do tada poznatog isključivo plesanja u svrhu obiteljskih proslava i društvenih zabava. Plesačice su do "intervencije" madam Badije imale vrlo oskudan vokabular pokreta rukama – madam je dodala poziciju ruku ispruženih u stranu (neutralna pozicija), podignutih iznad glave, te pokret danas poznat pod nazivom zmijske ruke (snake arms). Pod njenim utjecajem, plesačice su počele koristiti plesni prostor na potpuno novi način – koristeći više površine za kretanje, umjesto – do tada korištenih – isključivo statičnih pozicija.
Badia Masabni U ono vrijeme, tradicionalne plesačice najčešće su improvizirale na glazbu; madam Badia počela je upotrebljavati koreografije te i u ovom dijelu dodala svoj pečat, koji se zadržao do danas. Kako publika u stražnjem dijelu gledališta kabarea nije mogla vidjeti sitne i rafinirane pokrete, madam Badia opskrbila je svoje plesačice sa plesnim rekvizitima – među njima i sa velovima (moguće da je za to bila inspirirana pariškim predstavama Isidore Duncan). Veo je postizao bolji efekt na publiku udaljenu od pozornice. U stvari, i veo i dvodijelni plesni kostimi na pozornici Opera Casina inspirirani su holivudskom filmskom industrijom tadašnjeg vremena (30-te i 40-te godine 20. stoljeća).
Često je dovodila strane, zapadnjačke koreografe da rade sa njenim plesačicama. Neki od njih bili su Isaac Dixon, Robbie Robinson i Christo. Oni su dodali elemente zapadnih plesova egipatskom plesu ( okreti i putujući koraci iz baleta i dvoranskih plesova).
Uz sve ovo nabrojano, Badia Masabni doprinijela je i novim konceptima u glazbi za orijentalni ples. Dodala je klasično izučene muzičare tradicionalnom bendu koji se do tada sastojao samo od svirača na instrumentima kao što su riqq, darbuka i ney, odnosno zurna. Taksim improvizacija do tada se plesala isključivo na lagani maksum ili baladi ritam, a od Badijine intervencije, i na chiftetelli, koji nije tipičan egipatski ritam, već istočni ritam koji je "doputovao" Putem svile za vrijeme Otomanskog carstva. Uz tiši chiftetelli, drugi su instrumenti lakše došli do izražaja u improvizacijskom dijelu.
Osim perkusija, orkestar u Casinu Opera sastojao se i od dodatnih violina, čela, ouda i harmonike. Glazba je postala složenija, a plesačice su morale odražavati kompleksnost kompozicije. Svi su ovi elementi počeli oblikovati orijentalni ples u raqs sharki kakav i danas poznajemo. Naziv trbušni ples počeo se upotrebljavati paralelno, a o tome pročitajte ovdje .
Badia Masabni je sa dolaskom El Nasera na vlast u Egiptu bila prisiljena prodati svoj noćni klub u bescijenje, te je odabrala živjeti u egzilu – do kraja života (navodno do 1970. godine) živjela je na farmi u rodnom Libanonu, zajedno sa svojom usvojenom kćerkom i bližom rodbinom. Udavala se dvaput. Do kraja života uživala je zaštitu libanonske vlade.
Casino Opera iznjedrio je nekoliko istinskih kraljica egipatskog trbušnog plesa, među kojima su Tahiya Karioka i Samia Gamal, čije priče vam donosimo niže u tekstu. Činjenica je da je Badia Masabni, bila i ostala, istinska "kraljica svih kraljica".

Želite li zaviriti u Casino Opera madam Badije, ovo je vaša ulaznica:

Izvori:
http://www.belly-dance.org/badia-masabni.html
http://www.thehipcircle.com/

Piše: Sonja Bader

intermediate grupa Aurella

srpanj 2010.

TAHIYA KARIOKA (u medijima ćete pronaći još i Tahia/Taheyya Karioka, Taheya Carioca, arapski تحية كاريوكا‎), pravim imenom Badawiya (Badaweya) Mohamed Kareem Al Nirani rođena je 22. veljače 1919. (prema drugim navodima 1920.) godine u Ismaileyi, Egipat. Već u svojim tinejdžerskim godinama Tahiya počinje plesati. Kao i većina plesačica u to vrijeme, nailazi na oštre kritike svoje obitelji, posebice svoje vrlo zaštitnički nastrojene braće. Kako bi izmakla pritisku obitelji i mogla se nastaviti baviti onime što ju je najviše privlačilo, bježi u Kairo. Smještaj nalazi kod susjeda kojeg je upoznala u Ismaileyi, Souada Mahasena, vlasnika tamošnjeg vrlo popularnog noćnog kluba. U Kairu Tahiya upisuje plesnu školu Ivanova Dancing School te vrlo brzo dolazi na glas vrsne plesačice u školi i među prijateljima. Tako za nju saznaje i Badia Masabni, vrlo popularna plesačica i učiteljica plesa u to vrijeme, vlasnica modernog klupskog kabarea zapadnjačkog stila u gradu Kairu. Nakon što je vidjela kako Tahiya pjeva i pleše, Madame Badia nudi joj posao i tako Tahiya postaje članica njene plesne skupine, pod umjetničkim imenom Tahiya Mohamed. Nedugo zatim, uočena kao veliki talent i miljenica publike, Tahiya počinje nastupati sama. Plešući, njeni bokovi se gibaju tako nježno i u ritmu glazbe, ostavljajući dojam kakav se većina plesačica godinama trudi postići. Popularnost joj raste te postaje glavna izvođačica u Badijinom klubu.

Pesačica, glumica, pjevačica

Tahiya je uvijek bila otvorena novim idejama; primjerice, plesala je sa sabljom i svijećnjacima, no ono po čemu postaje najprepoznatljivija jest uvođenje brazilskih ritmova i plesnih pokreta u egipatski plesni stil; ta kombinacija postaje svojstvena samo njoj, pa po brazilskom plesu carioca (naziv za stanovnike Rio de Janeira i vrsta plesa koji je dobio ime po njima) dobiva umjetničko ime pod kojim ju i danas znamo – Tahiya Karioka. U klubu Madame Badije upoznaje mladu Samiu Gamal, također vrsnu plesačicu, kojoj pomaže da ustraje i postane jednako poznata u svijetu orijentalnog plesa. Tahiyino prijateljstvo sa Samiom se nastavilo i potrajalo skroz do Samijine smrti. Plešući u klubu, Tahiya se jako proslavila; ubrzo počinje dobivati ponude za uloge u filmovima te glumi u nekoliko najpoznatijih filmova zlatnog doba egipatske kinematografije.

U njeno doba cvjetala je filmska i industrija zabave u Egiptu. Oko godine 1910., u Egiptu postoji preko 155 filmskih produkcijskih kuća od kojih svaka izbacuje oko tri filma godišnje. Najpopularniji žanr tada je humoristični plesni mjuzikl – stoga je to bilo najbolje doba za bavljenje plesom, a plesačice su bile vrlo tražene. Kako je Tahiya bila jedna od najboljih u svom poslu, uloge se nižu jedna za drugom. Nakon što se u prvih nekoliko filmova pojavljuje samo kao plesačica, počinje i glumiti. Njena prva uloga je u filmu Li'bet Al-Set (Woman's play) iz 1946., gdje glumi zajedno sa poznatim komičarom Naguibom El-Rihaniem. Ovaj film postaje veliki hit te se Tahiya njime definitivno proslavila kao glumica. Nakon toga, filmske ponude pljušte sa svih strana; Tahiya je glumila ukupno u preko 200 filmova, kazališnih predstava i serija. Njena najpoznatija uloga je u filmu Shabab' Imra'a (A Woman's Youth), a od ostalih filmova u kojima je glumila poznati su: Ahib al ghalat (I Like Mistakes), Aheb el raks (I Like Dancing), Afrit Samara (The Ghost of Samara), Wa Islamah (Oh Islam), Imm el Aroussa (Mother of the Bride) i mnogi drugi. Tahiya Karioka glumi bok uz bok najpoznatijih egipatskih glumaca toga vremena, uključujući i njenu prijateljicu Samiu Gamal te jednu od njenih velikih ljubavi, egipatskog glumca Farida Al Atrasha.

Tahiya and Samia

1936. godine Tahiya pleše na vjenčanju egipatskog kralja Farouka; on je tada imao 16 godina i bio okrunjen za kralja nakon smrti svoga oca. Plesala je i na glazbu u izvedbi poznate egipatske pjevačice i glumice Om Kalthoum (u medijima još dostupni nazivi Umm Kulthum, Oumme Kalsoum, Umm Kolthoum). Upravo je ova egipatska glazbena zvijezda za Tahiyu Karioku govorila kako je to „žena koja može pjevati tijelom“. Tahiya Karioka bila je poznata po svojim igrama riječima, pokretima i ironičnom flertu tijekom nastupa. Plesala je zavodljivo, glumeći većinom dominantne ženske uloge. No i tijekom snimanja filmova, Tahiya je nastavila nastupati u klubovima, jer je voljela plesati pred živom publikom.

Bila je učiteljica i prijateljica mnogih plesačica koje su dolazile, osobito nevjerojatne plesačke zvijezde 90-ih, Fifi Abdou koja ju je veoma cijenila i divila joj se. Do svoje 31. godine Tahiya Karioka stekla je status legende egipatskog plesnog svijeta.

Sve Tahiyine ljubavi

Tahiya se udavala čim bi se zaljubila u muškarca. U privatnom životu išla je koracima svoga oca; on se ženio sedam puta, dok je Tahiya imala sveukupno 14 brakova. Bila je udana za mnoge egipatske glumce, režisere i pjevače, između ostalog i za glumca Rushdya Abaza i scenarista Fayeza Halawa. Jedan od brakova sklopila je i sa jednim Amerikancem te se odselila u Ameriku, no brak nije potrajao dugo; Egipat joj je previše nedostajao pa se, na oduševljenje svojih obožavatelja, vrlo brzo vraća kući. Tahiya nije mogla imati djece i zbog toga je jako patila. Posvetila se brizi o nećacima, a puno puta donirala je novac i sirotištima. Međutim, 1997. godine usvojila je djevojčicu Atiyat Allah (neki izvori kažu da je na kućnom pragu našla je siroče i uzela ga k sebi te se o njemu brinula do smrti). Prema njenoj želji, o djevojčici se kasnije nastavila brinuti već spomenuta plesačica Fifi Abdou.

Tahiya Karioka umrla je 20. rujna 1999. godine, od srčanog udara, u dobi od 84 godine.

Preporučujemo:

NY Times 22.09.2009.: članak povodom Tahiyine smrti

Izvori:

http://www.zaraszouk.co.uk/Tahia_Carioca.htm
http://www.serpentine.org/yasmin/TahiaCarioka.htm
http://www.wikipedia.org/
http://www.imdb.com/
http://www.belly-dance.org/tahia-carioca.html

Piše: Maja Kosor

"Ladies' Bellydance" grupa iz Aurelle

srpanj 2010.

SAMIA GAMAL (SAMYA GAMAAL, arapski: سامية جمال‎)

“Najpoznatija egipatska orijentalna plesačica”

"Legendarna egipatska zvijezda velikoga platna zlatnih ’50-tih”

"Queen of the Raqs Sharki (kraljica plesa Orijenta, op. au.)”

"Jedna od najvećih egipatskih zvijezda”

"Počasna nacionalna plesačka zvijezda” – epitet kralja Farouka dan sredinom prošloga stoljeća -

ali i slobodnim rječnikom rečeno, talentirana revolucionarna žena na tragu dobro nam poznatih protagonistica Sexa i grada – samo su neki od zlatnim listićima dekoriranih epiteta velike dame egipatskog orijentalnog plesa, Zainab Ali Khalil Ibrahim Mahfuz, poznatije pod imenom Samia Gamal.

Sve je počelo 1924. godine (prema drugim izvorima 1922. godine, op. au.). Mali seoski gradić Wana (Bani Swaif prema drugima, op.a.), smješten jugozapadno od glavnoga grada Kaira, dobiva novi podmladak – malu seosku djevojčicu Zainab. Ona uskoro s obitelji seli u Kairo, u blizinu Khan el-Khalili bazara (u današnje doba poznatiji samo kao “Khan” ili “Souk”, tj. najpoznatija tržnica u Kairu i “meka” stranim turistima u potrazi za dobrim shoppingom, op. au.) gdje mnogo godina kasnije, prstom sudbine, upoznaje “začetnicu modernog orijentalnog plesa”, Badiu Masabni, sirijsku Libanonku, najpoznatiju kao začetnicu kabaretskog stila orijentalnog plesa izvođenog dvadesetih godina prošloga stoljeća u Alžiru, Egiptu i Libanonu.

Samia Gamal Upravo je Badia zaslužna za služenje većim prostorom na pozornici umjesto fiksnog stajanja plesačica na jednome mjestu, za upotrebu vela u rukama te možda najpoznatiji pokret aktivnih tzv. “zmijskih ruku” (snake arms, op. au.). Madame Badia prihvaća Samiju u svoju plesnu skupinu, te se od tog trenutka njezin život, pod novim umjetničkim imenom značenja “uzvišena”, “čista”, “harmonična”, koji joj smišlja upravo Badia, baš kao na čarobnom orijentalnom sagu, dobiva novi smjer i viši smisao. Samijina karijera počinje orijentalnim plesom u kabareu Madame Badije, gdje pleše na vjenčanjima visoko pozicioniranih uglednika Egipta, a uskoro joj se i osmjehuje prilika za snimanjem svoga prvog filmskog uratka, u čemu je pretekla svoju tadašnju suparnicu Tahiyu Cariocu, a poslije vrlo dobru prijateljicu. No, unatoč već prerano postavljenim lovorikama, njezin prvijenac političke tematike neslavno propada, za što se okrivljuje objektivna nemudrost svih članova filmske ekipe: naime, film se bavio korumpiranim životom jednog poznatog političara, koji trenutno nije bio na vlasti, ali koji će nedugo zatim postati ni više ni manje već – premijer Egipta! Film je, kažu, unakažen cenzurom izgubio svaki svoj smisao, a voljene protagoniste prikazao bezvrijednim budalašima. Stoga i ne čudi da je Samia nekoliko godina nakon toga bila u krajnjoj nemilosti, ne dobivši niti jednu jedinu ulogu.

To vrijeme ipak iskorištava za unapređivanje nekih, kasnije, vrlo karakterističnih elemenata svoje solo izvedbe, osmišljava koreografije u suradnji s dobro poznatim umjetnicima, koreografima i skladateljima, te nastupa u zemljama bliskih i prijateljski naklonjenih susjeda Sirije i Libanona, gdje ubrzo postaje vrlo omiljeno lice tamošnje publike. Sreća joj se ipak osmjehnula i počinje dobivati beznačajne sporedne uloge u filmovima, u koje ona ipak uspijeva uliti dio svoje vrlo dobro poznate karizme, na osnovu kojih počinje dobivati i one malo veće uloge i plesne točke, ne samo u Egiptu, već kasnije u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama (gdje je 1950. nastupila u poznatom trendy klubu u New Yorku, te ju fotografira poznati G. John Mili). Njezina se slava brzinom zvuka širi i po cijelome svijetu, te nastupa uz francuskog komičara Fernandela (uz kojega u filmu i pjeva), francusko-talijansku pjevačicu egipatskih korjena, Dalidu, Nabil al-Alfija, Konku, te mnogih drugih.

Farid

Drugi sudbinski zaokret u životu Samia doživljava kada upoznaje svoju fatalnu ljubav, srodnu dušu, filmskog partnera i producenta njezinih budućih filmova, muškarca koji će ju zvati “njegovim očima”, a svijet će ih poznati po nazivu poznatog američkog plesnog tandema Fred Astaire i Ginger Rogers, samo uz dodatak “s Bliskog Istoka” – princa Farida el-Atrachea, pripadnika Druz Mountains naroda (skupina koja obitava pretežno na posručju Sirije, Izraela, Libanona, op. au.). Njihova turbulentna i strastvena veza, uz brojne uspone i padove, opstaje dugih jedanaest godina, ali se i naprasno završava kada ju Farid odbija oženiti, za što – prema Samijinim biografima – postoje dva objašnjenja. Jedno kaže da je Farid navodno rekao da ne želi uništiti njezinu umjetničku dušu brakom, a drugo, koje graniči sa rekla-kazala tračem, jest da je smatrao da će brakom sa jednom trbušnom plesačicom ukaljati svoj i ugled i ime svoje visoko pozicionirane obitelji, koja ga je čak i htjela u potpunosti razbaštiniti ukoliko do braka dođe. Neki poznavatelji prilika smatraju ovo drugo mišljenje neutemeljenim stoga što je upravo on financirao njezinu karijeru, riskirao svu svoju imovinu da bi je pogurao u nacionalno kazalište, te se još i pritom zadužio kako bi producirao njihov prvi zajednički film “Habib al Omr” (u prijevodu: Ljubav najveća na svijetu) iz 1947. godine, u kojem je i glumio zajedno sa svojom voljenom. Farid se nakon prekida sa Samijom nikada nije oženio.

Nakon bola i šoka zbog prekida veze s Faridom, Samia traži sreću drugdje, te se udaje i rastaje dva puta: prvo za teksaškog milijunaša Sheparda (John prema drugim navodima op.a.) Kinga III, kojeg upoznaje za vrijeme jednog od svojih gostovanja u Americi, koji se potom preobraćuje na Islam i postaje Abdullah King, zbog čega Samia dobiva enormnu pažnju Amerikanaca. Brak traje jedva godinu dana. Godine 1958. se po drugi puta se udaje, i to za svog naočitog sunarodnjaka italo-egipatskog porijekla, te veliku filmsku zvijezdu, Roshdija Abazu s kojim je, također, glumila u mnogim uspješnim filmskim ostvarenjima. S njime dobiva i kćer, ali se par ipak rastaje.

Začetnica modernog egipatskog plesa

Ono što je ovu velikanku plesa izdvojilo od ostalih suvremenica i postavilo na tron živućih legendi, jest i jedan od glavnih razloga zašto smo je danas prizvali u naša sjećanja na tečaju orijentalnog plesa:

Prva činjenica: Samia je “majka” modernog egipatskog plesa kakvim ga danas poznajemo i učimo na našim tečajevima i školama profesionalno i/ili amaterski, a za osobu koja je jednom prilikom izjavila da se za razliku od mijene i konstantnog stvaralaštva zapadnjačkog stila plesa, u tradicionalnom, klasičnom orijentalnom plesu više nema što mijenjati, u svojim aktivnim godinama od 1942. do 1972., pa nakon kratke pauze koju je prekinula na nagovor prijatelja (Samir Sabri op.a.) , te nastavila plesati sve do 1980-tih godina, zaista je promijenila i učinila nevjerojatno mnogo!

Druga činjenica: Kad je 1954. godine izazovnim stavom na slici popraćenoj jednako tako šokantnom izjavom, objavila svijetu da kreće istraživati u zapadnjačke plesne vode, orijentalni je ples uspjela obogatiti elementima klasičnog baleta, elementima latino-američkih plesova, smionim, nakićenim i energičnim nastupima. Prva je počela plesati bosa na pozornici i to kada joj je prilikom jednog nastupa pukla plesna cipela, za što je bila nagrađena gromoglasnim ovacijama publike, da bi zatim otišla u drugu krajnost, te prva inkorporirala ples sa cipelama na potpeticu, umjesto do tada ravnih plesnih cipela i to, kaže predaja, na početku samo stoga da pokaže svima da ih si može priuštiti, što je utjecalo pak na pomicanje težišta gravitacije prema dolje pri plesu i na samu uzemljeniju narav plesnih pokreta. Na nagovor svoje tadašnje učiteljice baleta, Ivanove, a po Badijinoj izvornoj ideji, intenzivno počinje koristiti u plesu veo, i to kako bi “popravila” držanje ruku prilikom plesa.

Zaključak

Na kraju ne želim učiniti “easy way out” i napisati jednu od težih fraza tipa “umrla je kako je i živjela – u velikom stilu” ili slično, premda osjećam da je zacijelo tako i bilo. O tome niti nema nekih dovoljnih podataka u dostupnim nam pisanim izvorima, a ja se s ovolike vremenske udaljenosti, ne usuđujem nešto predmnijevati. Stoga, vjerujem da će biti dostatna ova romansirana verzija dostupnih inernetskih podataka o njezinom liku i djelu.
Unatoč svemu, činjenicom ostaje da je egipatska zvijezda Samia umrla u zimu 1997. godine, dok ja još nisam ni sanjala da ću trinaest godina poslije nevješto učiti neke od njenih plesnih kreacija.

Osim revolucije plesa i stvaranja potpuno novog stila, za razliku od njezinih prethodnika Ghawazee i Almeh putujućih plesnih skupina Egipta, ova orijentalna dama u svojoj životnoj kolekciji ima mnogo toga za pohvaliti se: nebrojeno mnogo filmskih naslova kojima se niti u današnje doba ne bi nimalo posramila (kao što su Ali Baba i četrdeset razbojnika, Dolina Kraljeva, Blago (Maska op.a.) faraona Tutankhamuna, Ljubav milijunaša, Gahwara, Samo tebe ljubim i mnoge, mnoge druge). Ima još veći broj slomljenih srdašaca diljem sve četiri strane svijeta, posebice Orijenta, te mnoge internacionalne i nacionalne slavne nastavljačice njezine tradicije kao što je Nagwa Fouad, koja se diči jednako izazovnim i blještećim nastupima, baš kao i njezina inspiracija.

Nakon plodnog istraživanja i pisanja ovog referata u dva sata ujutro, i zasigurno milijuna i milijuna obožavatelja, Samia Gamal zasigurno ima još i jednu poklonicu više!