Ovaj članak prenosimo uz dozvolu autorice Laure Tempest  Schmidt (www.darklydramatic.com).
Članak je originalno objavljen u izdanju za rujan/listopad 2009. magazina Belly Dance New England, kao i u izdanju za 2011. vodiča Tribal Bellydance Guide, odakle je i preuzet za ovu svrhu.

Što znači "plesna scena", ili – u našem slučaju – "scena trbušnog plesa"?

Na tečajevima i radionicama koje vodim i na internetskim društvenim mrežama često spominjem „plesnu scenu“, a ovisno o situaciji, taj termin se može odnositi na globalnu (svjetsku) scenu, regionalnu/lokalnu ili ponekad na područje ograničeno jednim stilom trbušnog plesa. Što znači BITI DIJELOM SCENE trbušnog  plesa? Koja je njena svrha? 

U nekoliko prilika u prošlosti rekla sam kako ne vjerujem u „sestrinstvo u plesu“. Još uvijek ne vjerujem, ali nekoć jesam. Danas čvrsto vjerujem da su „scena trbušnog plesa“  i „sestrinstvo u plesu“ dva vrlo različita entiteta i smatram da je jako važno da svi razumijemo razliku. Kako to mislim? Čitajte dalje… 
 
Prvi dio: Mit o sestrinstvu 
 
U trbušni ples zakoračila sam kao dosta muškobanjasta djevojka. Odrasla sam sa dva starija brata, bez sestara. Većinu svog života vrijeme sam provodila sa dečkima, više nego sa curama – dijelom zbog prisnosti sa muškim prijateljima, a dijelom zbog toga što su mi ženske „prijateljice“ često podmetale i izvodile razne „psine“ (od guranja pod autobus, zatvaranja u ormar, do guranja niz stepenice). Nisam mogla razumjeti zašto su tako okrutne, zle i sklone zabijanju noža u leđa. Idolizirala sam djevojke svoje braće – bile su mi tako lijepe, pametne i sofisticirane, toliko iznad svega što sam doživljavala od djevojaka svoje dobi. Mislila sam da mora postojati neka čarobna promjena koja se dogodi djevojkama u određenoj dobi, a koja poništava zlo ponašanje i  otvara mogućnost za bliska sestrinska iskustva. Jesam li bila suviše naivna? 
U trenutku kada sam počela plesati trbušni ples puno sam slušala o sestrinstvu u plesu, ženskom partnerstvu i druženju, ljepoti 'tribal-a' i slično. Oduševilo me što sam konačno pronašla ono što sam tražila. Konačno jedan dio života gdje mi, žene, možemo slaviti ljepotu i različitost naših tijela – svih veličina, svih godina… – i uživati u zajedničkom plesu! Napokon! Mogu imati sestre! Sve mi volimo plesati, sve se mi međusobno volimo i podupiremo, sve dijelimo istu radost… Hmm, čekajte, zašto su one tako okrutne, zle i sklone zabijanju noža u leđa? „Očito nikada nisi imala sestru…“ bio je odgovor koji sam dobila. Istina je sljedeća: ljudi su ljudi, bez obzira na sve i ponekad, sazrijevanjem, ne napredujemo na osobnom polju. Jedini uvjet kada „sestrinstvo“ može postojati je u uvjetima poput obiteljske strukture, a s time u paketu dolazi sve dobro, ali i sve loše. Za razliku od članova obitelji koje ne možemo birati, kolegice – plesačice unutar svoje plesne grupe, na sreću, možete birati, ali ni to ne znači da skupina ponekad neće biti disfunkcionalna ili kaotična, a s druge strane , predivna i puna potpore. Stoga, „sestrinstvo“ više funkcionira u mikrokozmosu, kao grupa koja zajednički radi na nečemu, ali i oduzima ogromne količine osobnog angažmana i energije. Stavimo li na okup dva ili više gore navedena uvjeta, to ne znači automatski da će s time započeti pravo „sestrinstvo“. Baš kao i u pravim plemenskim zajednicama (ne u plesnom smislu, već antropološki gledano), jedno pleme automatski ne vjeruje drugom plemenu. Bez obzira na osobni stil ili povijest tog plemena.

 
Drugi dio: Plesna scena i što možemo napraviti da ona bolje funkcionira 
 
Iako je „sestrinstvo“ varljiv entitet, ne znači da takva mora biti i čitava plesna scena. Scena podrazumijeva djelovanje šire nego samo usmjereno na individualca, sa ciljem stjecanja većeg dobra i zadovoljenja potreba većine koja je dio plesne scene. Plesna scena NE ZNAČI da svi moramo biti najbolji prijatelji, ali znači da trebamo raditi zajedno čak i ako to nismo. Stoga pogledajmo koje sve svrhe plesna scena ispunjava, kako funkcionira i kako svi možemo doprinijeti. 

Koja je svrha scene trbušnog plesa i čemu „sav taj jazz“?
Osobno smatram da se scena sastoji od sljedećih pet elemenata:

1. Stjecanje kontakata i povezivanje (sa ciljem dijeljenja plesa!)
2. Edukacija učenika, drugih plesača i općenite javnosti (tečajevi, radionice, plesni eventi)
3. Podupirujuća struktura za održavanje profesionalne razine ( zadržavanje minimalnog iznosa honorara za plesne nastupe solista ili grupâ/borba protiv nelojalnog rezanja honorara, kreiranje smjernica za nove učenice i plesačice…)
4. Pružanje  prilika za nastupe (hafle, predstave, festivali…)
5. Tržište kostima i opreme (za prodaju/razmjenu opreme za ples)

   Stvari za koje scena trbušnog plesa NEBI trebala biti platforma:
   

   • za poticanje ega pojedinaca  za isključivanje jednih i favoriziranje drugih
   • za poticanje neprijatnog/neprofesionalnog ponašanja
   • za nelojalnu konkurenciju i mentalna poigravanja
   • za širenje dezinformacija 

   U realnosti, što ovo sve gore nabrojano konkretno znači? 

Za učiteljice/instruktorice trbušnog plesa:

Kao instruktorice trbušnog plesa, moramo shvatiti da trebamo biti pozitivan primjer za svoje učenike i da smo odgovorne za njihovo izlaganje sceni trbušnog plesa, van našeg plesnog studija, baš kao i za to kako se one odnose prema drugima kada su tamo. Naš je posao ne samo biti dio njihovog iskustva unutar plesne dvorane, već i pomoći im da stupe u interakciju sa drugim plesačicama i učiteljicama te da ih izvedemo na širu scenu kao dobro informirane osobe. Svi imamo svoja vlastita mišljenja što volimo i što ne volimo u plesu, ali važno je biti taktičan i pun poštovanja pri iznošenju istih. Nećete izgledati bolje u očima svojih učenika ako ružno govorite o drugim instruktoricama u vašoj regiji – već će vas to srozati, a učenici će to pamtiti kao negativno iskustvo. Kao što jedna američka izreka kaže, uz med dobiješ više mušica nego uz ocat, stoga je puno bolje podučavati i pozivati se na svijetle primjere, nego govoriti ružno o nekome. Druga velika odgovornost nas kao instruktorica jest da budemo što je više moguće obrazovane i informirane o tome što podučavamo i raspravljamo  kako bismo naše znanje mogle dijeliti s našim učenicima/cama. Ovo nas dovodi do sljedeće kategorije:

Za učenice/plesačice na tečajevima i radionicama:

Nismo li svi učenici? (Trebali bismo biti!) Kao učenici, trebali bismo biti puni poštovanja, ne samo prema našim učiteljima, već i prema svima drugima. Odgovornost je svakoga ponaosob da sluša, trenira, da nauči što je moguće više o plesu -  i da nikada ne prestaje sa daljnjim učenjem, bez obzira koliko dugo plesali – UVIJEK ima nešto novo za naučiti, baš kao i brojne osnove za ponoviti. Čak  i ako ne uspijete ići na redovite tečajeve, prisustvovanje radionicama uvijek će vam pružiti nove načine za istraživanje vlastitog plesa. Prisustvujte kulturnim priredbama, haflama i predstavama, čak i ako niste pozvane da nastupate. Ne bojte se predstaviti organizatorima. Postoji li stil trbušnog plesa koji ne razumijete? Pitajte svoju instruktoricu o tome, pročitajte informacije dostupne na internetu ili otiđite na radionicu. Daleko je bolje biti informiran, nego ignorirati neke segmente koji čine široko područje orijentalnih plesova. Uvijek možemo naučiti nešto novo iz svakog iskustva, čak i ako se ne radi o našoj stvari.

 
Kao izvođači na plesnom nastupu:

Ukoliko ste profesionalna plesačica, tada održavajte standarde industrije. Držite se dogovorenih iznosa honorara koji vladaju na tržištu i nastojte ih poboljšati kada god imate priliku. Nemojte spuštati cijene nastupa samo radi vlastitog izlaganja, da biste stekle scensko iskustvo niti iz bilo kojeg drugog razloga. Da, svi mi volimo plesati, ali nastupanje bez honorara ili uz simboličan honorar na mjestima gdje su iznosi već uspostavljeni, ne doprinosi plesnom, umjetničkom i izvođačkom renomeu. Postoji mnogo prilika za dijeljenje ljubavi prema plesu – dobrotvorne priredbe, hafle i slično – bez rada na štetu onih koji su teško radili u postizanju standarada za plesne honorare i koji od toga žive i zarađuju za egzistenciju.  
Brinite se za svoje kostime i opremu, odijevajte se prikladno za gaže, nosite neku vrstu ogrtača (eng. cover-up, op. prev.) preko kostima i ponašajte se profesionalno kada ste u kostimu! Nikad ne znate tko gleda, i da, vaše eventualno loše ponašanje može utjecati na ostale izvođače. Također, poštujte svoje kolege – plesače/ice i organizatore evenata dolaskom na vrijeme i u punoj spremi, priredite i označite glazbu za vaš nastup, budite kolegijalni sa prostorom u garderobi, budite svijesti toga što se događa na pozornici i budite dobar član publike – to znači, ako ste u publici, smiješite se, sudjelujte i podržavajte SVE izvođače. Ponovo, nikada ne znate tko vas gleda i sluša. 

Kao trgovac opreme za ples (eng. vendor, op. prev.):

Trgovci su izvor predivnih šljaštećih dobara u našoj zajednici, a često su i stup koji podupire plesne evente. Naknade koje trgovci plaćaju da bi mogli prodavati na nekom plesnom eventu često pomažu platiti prostor, honorar instruktora, tonsku opremu i slično. Podržavamo li trgovce, podržavamo čitavu plesnu scenu. Ali i za trgovce je posebno važno da pozitivno govore, pažljivo planiraju, budu odgovorni za svoje stvari i odnose se s poštovanjem prema prostoru i ostalim trgovcima. Trgovci, sjetite se da ste vi neka vrsta poveznika za nove plesače na sceni i scenu u cjelini, te da ih je važno educirati o tome što kupuju i koja je vrijednost pojedine robe.
 

Kao organizator plesnog događaja:

Organizatori osiguravaju puno toga za razvitak i održavanje scene trbušnog plesa: pronalaze načine za prezentiranje plesa i izvođača, nude radionice i tečajeve, osiguravaju prilike za shopping plesnih dobara, priređuju razne prilike za druženje i povezivanje… Kod planiranja evenata puno je stvari koje moraju imati na umu: raspoloživost i financijsku dostupnost prostora, termine, koncept događaja, stanje ekonomije i slično. Ponekad termin ne možete birati – neka internacionalna instruktorica sasvim je slučajno u blizini i kad je ovdje, onda je ovdje. Ali kada postoje opcije za izabrati „kada“ i „gdje“, treba dobro pogledati kalendar.  Hrvatska i susjedne zemlje relativno su malo područje (u originalnom tekstu spominje se New England, op. prev.) i uvijek je dobra ideja imati na umu što se događa bilo gdje na udaljenosti sat do tri sata vožnje autom, te koja je ciljna publika za taj event. Također je važno povezati se sa ostalim organizatorima plesnih događaja i prodiskutirati planove za godinu dana unaprijed. Postojanje tri različita eventa u istom gradu na isti vikend, a koji imaju veze i sa cabaret i sa tribal fusion stilom trbušnog plesa – loša je ideja za svakoga, posebno u današnjim ekonomskim uvjetima. Ako ikako bilo koja od strana može, bolje je pomaknuti termin eventa, nego primorati ciljanu publiku da izaberu jedan od ponuđenih na isti vikend. Uz raspoređivanje na više vikenda, svi događaji dobivaju ravomjernu priliku da budu jednako uspješni . Jedna ideja je da se lokalni organizatori koji redovito organiziraju evente, sjednu i dogovore, tj. zajedno izaberu vikend u mjesecu (prvi, drugi, treći, četvrti) za priređivanje svojih događaja, kako bi svi imali jednaku priliku za prisustvovanje svakom eventu. Ukoliko postoji konflikt oko specifičnog vikenda zbog toga jer je određeni gost-instruktor samo tada dostupan, tada razgovarajte s onom osobom koja „ima“ taj vikend i dogovorite zamjenu termina. Na ovaj način dolazi do win-win situacije, a to širi i dobru volju unutar plesne scene!

Nekoliko stvari koje je dobro upamtiti:

• Ne morate voljeti svakoga da biste mogli surađivati s njim. Jedan dio toga da ste dio scene trbušnog plesa je i taj da ste osoba dobra za biznis. To podrazumijeva zajedničko djelovanje unatoč razlikama, a s ciljem višeg dobra za plesnu scenu.
• U trbušnom plesu postoji dovoljno mjesta i za tradiciju, i za inovaciju. Odnosite se s poštovanjem i prema jednom i prema drugom! 
• Ne shvaćajte išta osobno! Niste pozvani da nastupate u nekoj predstavi? Umjesto da budete povrijeđeni ili čak otresiti, ne ustručavajte se zapitati za sudjelovanje!
• Niste u predstavi jer je ista do kraja popunjena izvođačima? Unatoč tome, idite i podupirite svoje plesne kolege (pogledati  prethodnu točku).
• Nećete izgubiti svoje učenike/ce ako ih izložite drugim instruktorima. Ako im je suđeno da slijede drukčiji put, ionako će pronaći način, a ponekad slijede dva ili četiri „puta“.
• Ako želite da vas ljudi podupiru, morate i vi podupirati njih. To je dio zatvorenog kruga.
• Dobra scena trbušnog plesa je nešto od čega SVI imaju koristi, i istina je da ono što uložite u scenu, to će vam se i vratiti. Budite pozitivni, puni podrške i poštovanja i zapamtite da smo svi u ovome zato što SVI VOLIMO PLES. 

O autorici članka:

Laura Tempest Schmidt je svoje plesno putovanje započela 2000. godine, učeći tradicionalne, folklorne i fusion stilove trbušnog plesa po čitavom SAD-u. Danas je ona jedna od najpoznatijih plesnih umjetnica čije ime povezuju sa Gothic & Steampunk  trbušnim plesom. Njen plesni stil potpuno je jedinstven – kreativan, teatralan, prepun ekspresije i usmjeren unaprijed kako bi dosegnuo i definirao budućnost plesa, ali uz čvrste korijene u tradicionalnoj formi trbušnog plesa. Svoje dinamične interpretacije, dozu zabave i čvrste temelje tradicionalne tehnike donosi (i prenosi) na radionicama koje podučava diljem SAD-a i Europe, te pomaže polaznicama da razviju svoj vlastiti izričaj kroz ples. Dizajni kostima koje je Tempest prezentirala u više navrata revolucionarizirali su izgled modernog trbušnog plesa i nastavljaju inspirirati nove i stare generacije plesačica. 

Preporučujemo i blog ove autorice o trbušnom plesu i srodnim temama: http://darklydramatic.blogspot.com/ .

Članci iz drugih medija:
Princess Farhana "Creating a Healthy Dance Community"

Prijevod i obrada: Dunja Ćuk – Podolski, 20. travnja 2011.
Fotografije: uz dozvolu Tempest, Fat Chance Belly Dance i privatna arhiva