MUŠKARCI KOJI PLEŠU TRBUŠNI PLES

Male bellydancerTrbušni ples kakav danas poznajemo, a koji se još naziva i raqs sharki (arapski za 'ples istoka'), razvio se u Egiptu '30.-ih godina dvadesetog stoljeća. Njegove su osnovne karakteristike isticanje ženstvenosti, te veličanje ljepote i glamuroznog stila. Unatoč ovim 'ženskim' karakteristikama, muškarci su itekako imali svoju ulogu u razvoju ove plesne forme, djelujući uglavnom 'iza scene'. Najcjenjeniji koreografi i treneri orijentalnog trbušnog plesa su, u stvari, bili muškarci (primjer Ibrahim Akef – rođak plesne zvijezde Naime Akef - te Mahmoud Reda – utemeljitelj svjetski poznate grupe Reda theater dance troupe of Egypt).

Današnji trend muških plesača orijentalnog plesa započeo je u '60.-ima i '70.-ima u SAD-u, a pioniri su bili: Ibrahim Farrah (Amerikanac libanonskog porijekla), Bert Baladine i John Compton, da spomenemo samo nekoliko. Danas muški trbušni plesači postaju sve prisutniji, kako u SAD-u, tako i u ostatku svijeta. Svi se oni prilikom treniranja i izvođenja ove plesne forme suočavaju sa sociolokim i umjetničkim izazovima, kao što su pitanje da li bi trebalo biti razlike u kostimiranju, stavu (eng. attitude) i dinamici koreografije između muških i ženskih plesača. Ovo je, čini se, konstantna tema suvremenih muških i ženskih trbušnih plesača i plesačica.

Članak koji objašnjava razlike između muških plesača orijentalnog plesa i ženskih plesačica: Masculine Belly Dance by Stefan .

Nedavan pojačani globalni interes javnosti za trbušni ples rezultirao je novim muškim plesačima koji su prihvatili ovu plesnu formu. Iako ih je i dalje bitno manje u usporedbi sa ženama, broj muških trbušnih plesača dramatično se povećao u posljednjih 20 godina. Većina ovih modernih izvođača i entuzijasta niti ne zna za povijesne i kulturne činjenice koje podupiru činjenicu da trbušni ples jest i za muškarce, već su počeli plesati zato što su ih njihove životne partnerice – također plesačice 'povukle' u to ili su u plesu vidjeli način za ispoljavanje svojih kreativnih mogućnosti na zabavan način, ili pak jer su uvjereni da je to jedinstvena umjetnička forma, i kao takva pripada svima. 

Poznati muški trbušni plesači u SAD-u i Latinskoj Americi od 1970. do danas su: Bert Balladine, John Compton, Sergio, Horacio Cifuentes, Amir of Boston, Adam Basma, Ibrahim Farrah, Yousry Sharif, Aziz, Kamaal, Amir Thalib, Jim Boz i Tarik Sultan. Neki od ovih plesača su rođeni u Americi, dok su drugi imigrirali iz Europe ili Srednjeg Istoka. Adam Basma je rođen u Libanonu. Sharif (koji tijekom '90.-ih dolazi iz Egipta u SAD) je bio član ansambla Reda, prve nacionalne plesne skupine u Egiptu. Pod ravnanjem Mahmouda Rede, bivšeg gimnastičara koji je zastupao Egipat na olimpijskim igrama, ansambl Reda djeluje preko četiri desetljeća. I drugi su muški trbušni plesači iz svijeta ostavili utjecaja na ovu plesnu formu, ponajprije Horacio Cifuentes, koji sada živi u Njemačkoj i koji je skombinirao svoje baletno znanje sa različitim tipovima orijentalnog plesa, što je utjecalo i na ženski i na muški stil orijentalnog plesa. Tarik Sultan of New York uvelike je doprinjeo dokumentiranju povijesti muške uloge u orijentalnom plesu. Njegov članak "Oriental Dance, it isn't just for women any more", je u historijskom i kulturološkom smislu jedan od najtočnijih osvrta na ovu temu. Također, dr. Anthony Shay, autor djela Choreophobia, u svom članku "The Male Dancer", ruši mit da je orijentalni ples strogo ženska aktivnost i da su muškarci koji su ga u prošlosti izvodili samo imitirali žene. Nudi povijesne i kulturološke izvore kako bi dokazao da su muškarci također bili prisutni u orijentalnom plesu, ne samo na socijalnoj razini, već i na pozornici kao profesionalci. Egipatski trbušni plesač Tito Seif, koji nastupa u poznatom turističkom ljetovalištu Sharm el Sheikhu na Crvenom moru, jako brzo stječe pohvale sa svih strana svijeta od publike koja ga prepoznaje kao plesača iznimnog stila i tehnike. Ukucate li neka od ovih imena u You Tube tražilicu, dobit ćete snimke njihovih nastupa.

:: Pročitajte članak o današnjim profesionalnim trbušnim plesačima u Egiptu ovdje.

 
Iz povijesti: KOČEKI – MUŠKI PLESAČI OTOMANSKOG CARSTVA

U islamskom svijetu ženama nije dozvoljeno da pjevaju ili plešu javno, u mješovitom društvu. Ono što se može vidjeti iza zatvorenih vrata, na sreću, potpuno je druga priča… Za vrijeme Otomanskog carstva, nedostatak ženskih plesačica i zabavljačica djelomično je bio riješen pojavom plesača koji su se nazivali kočeki. Bili su to muškarci odjeveni poput žena koji su plesali tradicionalni ženski ples. Po strogim islamskim pravilima, ove su profesionalne plesače unajmljivali za proslave kao što su vjenčanja, proslave rođenja djeteta, proslave obrezivanja dječaka i tako dalje. Uz kočeke koji su imitirali ženski ples, također su postojali kočeki koji su plesali kao muškarci, a nosili su i kostime primjerene muškarcima - crne vrećaste hlače i svilene košulje stegnute u struku. Takva odjeća nije baš bila decentna – za pojmove tadašnjeg društva - pa je figura kočeka bila vrlo primjetna, a kao takva, vjerojatno je privlačila i mnoge muške poglede. Vjeruje se da su mnogi kočeki bili prilično feminizirani i senzualni. Svi su kočeki šminkali lice – i oni koji su plesali ženski ples i oblačili se poput žena i oni koji su plesali muški ples. Uživali su veliku popularnost, a za svoje su nastupe bili jako dobro nagrađeni u novcu i nakitu.

Školovanje za jednog koček plesača počinjalo bi u najranijoj dječačkoj dobi. Sastojalo se od učenja folklorne glazbe i plesa pod vodstvom starijih mentora i upoznavanja svih tajni ove umjetničke forme. Sama plesna karijera kočeka nije bila dugotrajna – najviše deset godina nastupanja, te – ako bi imali sreće - još deset godina podučavanja.

Plesali su sa kalparama, vrstom turskih kastanjeta, koje su se satojale od dva jednostavna ravna komadića drveta kojima su udarali ritam upotpunjujući melodiju ostalih instrumenata. Tempo njihove glazbe bio je izrazito brz.

Povijesni zapisi svjedoče da su kočeki postojali već u 15. stoljeću. Danas ih više ne možemo susresti. Možemo se čak smatrati sretnima ukoliko u Turskoj uopće posvjedočitmo nastupu običnog turskog muškog folk plesača. (prema Basthabda).

INTERVJU: SAID EL AMIR, Njemačka 

Said El AmirMožda ovo nije baš najbolji naslov, ali Said El Amir, plesač trbušnog plesa iz Njemačke, u ovom intervjuu govori o sebi, te općenito o plesnoj sceni u Europi i Americi. Saida sam prvi put upoznala 2006. godine na satu kod Jill Parker, utemeljiteljice tribal fusion stila trbušnog plesa, u San Franciscu. Oduševio me svojom karizmom i pozitivnom energijom koju s lakoćom prenosi na druge. Plesač, zabavljač i jedan od najsimpatičnijih ljudi koje sam u životu upoznala. Drugi put gledala sam njegov nastup na Undulation night. Oduševio je svih 600 ljudi u klubu. Intervjuirala ga je druga plesačica, Oberon, za izdanje američkog časopisa The Belly Dancer Magazine, na čijoj je i naslovnici. Donosim vam dijelove intervjua.
O. Znam da si radio sa Momom Kadousom i vidim elemente njegovog stila u tvom plesu – da li je on prvi utjecao na tebe?
S. Momo je bio prvi Egipćanin koji je podučavao u Njemačkoj, pa sam zaista sretan što sam učio od njega. Još uvijek sam pod velikim utjecajem onog što mi zovemo "stari stil" orijentalnog plesa. Zaista, Momo mi je najviše pomogao da steknem osjećaj za glazbu i za ples. Što se tiče moje plesne tehnike, to dugujem svojoj prvoj učiteljici Yasmin al Ghazali. Još uvijek blisko surađujem s njom. Također sam imao i neke američke učitelje: Feyrouz, Zarefah, a malo sam radio i sa Delilah iz Seattlea kad je ona bila u Njemačkoj.
O. Kako bi opisao svoj osobni plesni stil?
S. Opisao bih ga slobodnim. Odrastajući u obitelji koja je bila zainteresirana za sve vrste kulturnog uzdizanja, osobno sam bio najzainteresiraniji za ples - i to bilo koju vrstu. To je bilo u mojim "ranim" godinama, od šeste do četrnaeste (smijeh). Danas se još uvijek ne osjećam odraslo i razvijeno u tom smislu. Moj osobni stil? Volim miješati orijentalni ples, jazz i moderni ples. Želim izraziti glazbu na potpuno ispravan način. Po mojem mišljenju, nije moguće interpretirati pjesmu Shakire, Madonne, Stinga, Amr Diaba, Hakeema itd. – svih modernih glazbenika – bez miješanja. Smatram to etničkim kultuturnim plesnim stilom koji sam nazvao jomdance – jazz, orientalni i moderni ples.
O. Zanimljivo, jer većina glazbenika koje si spomenuo su pop glazbenici i njihova glazba se ne smije upotrebljavati u profesionalnoj kategoriji velikih svjetskih natjecanja u trbušnom plesu. Što bi rekao onima koji misle da se orijentalni ples, tj. ples Bliskog Istoka izgubio u poplavi različitih miješanja stilova, posebno modernog plesa i jazza?
S. Ignorirati glazbene smjerove i utjecaje je isto kao i ignorirati vlastiti život! Naravno da ne plešem "stari stil" na pop glazbu. To bi bilo smiješno. Zamislite Mozarta kako u svoje vrijeme svira rock'n'roll na klaviru ili zamislite da ljudi još uvijek plešu plesove iz Srednjeg vijeka na glazbu Robbieja Williamsa, ha ha ha.
O. Primjećuješ li velike razlike između stilova trbušnog plesa u Europi i SAD-u?
S. Sjedinjene države, koliko ja vidim, dosta kaskaju za Europom. Većina toga što vidim ovdje je tradicionalni egipatski stil, koji ja jako volim, samo mislim da taj stil više ne pristaje današnjim ciljevima moderne žene koja uživa ista prava kao i muškarci. Egipatski stil podrazumjeva attitude mlade, "nedužne" žene. OK, nije zaista tako, plesačice samo glume tu ulogu – to je druga tema – ali nije li to glupo? U Europi imamo različite stilove svakih 500 kilometara, ovisno o lokalnoj sceni, naravno ako izuzmemo smiješnu pojavu da na svakih 50 km postoji neka lokalna "plesačica" koja ne zna razliku između pokreta "kuk gore" i "kuk dole" ili što je plié. Također postoje razlike u plesnom stilu među državama: Njemačke, Francuske, Španjolske, Italije… Vjerujem da je stil uvjetovan prvom instruktoricom i njenim interesom o daljnjem razvoju.
O. Da li muški i ženski plesači različito pristupaju plesu?
S. Ooooo, teško pitanje! Uspoređivanje je nešto što zaista ne volim. Svatko ima svoj stil. Po mom mišljenju, nemoguće je usporediti muške i ženske plesače. Njihova tijela su toliko drukčija, da uspoređivanje jednostavno nije moguće.
Said El AmirO. Ti također podučavaš ples?
S. Podučavam puno! Ples je moj život i ja živim ples. Kako zarađujem za život samo od svog plesa, održavam radionice, smišljam koreografije i naravno, nastupam.
O. Imaš li posebne ciljeve koje želiš ostvariti podučavajući ples?
S. Prenijeti osjećaj za muziku, samopozdanje, podići svijesnost o umjetnosti koju radimo, ljudskosti i radosti života. Potpuno sam zaboravio reći da, razumljivo, pokušavam podučavati najbolju moguću plesnu tehniku.
O. Što ostavlja dojam na tebe kada gledaš nečiji nastup trbušnog plesa?
S. Dirnut sam kada netko, čak i sa najnižim znanjem tehnike, pleše iz srca. Impresioniran sam kada netko zna muziku, a ne pleše koreografiju, ali svejedno uspješno komunicira s publikom. Topim se kada se udobno smjestim i gledam nekoga tko zna interpretirati glazbu, nekoga tko je totalno u plesu kao npr. Jillina (umjetnička voditeljica i glavna koreografkinja Bellydance Superstars, op.prev.).
O. Što ne voliš vidjeti kod nastupa trbušne plesačice?
S. Užasno mi je dosadno gledati samoprozvane profesionalke kako plešu u 4/4 ritmu, četiri u lijevo, četiri u desno, ovo-ono; izgleda kao uputstvo za pletenje! Totalno me odbija kada na TV vidim vidim očajnu domaćicu/trbušnu plesačicu, koju je voditelj prethodno najavio kao umjetnicu orijentalnog trbušnog plesa.
O. Koje su osobine muškarci koji plešu trbušni ples donijeli u ovaj ples?
S. (puno smijeha) Možda tvrdoglavost i kukavičluk? Zaista ne znam…
O. Said, koji su tvoji planovi za blisku budućnost?
S. Sljedeće ljeto izdajem vlastiti DVD "pro warm up and cool down" sa glazbom specijalno komponiranom za tu svrhu. Pokrećem Jomdance Stage Dancer Formation, program školovanja za profesionalne plesače u samo dvije godine. Ne može se početi od nule, nego je potrebno dobro predznanje orijentalnog plesa. Školovanje će pokriti sve stvari kao što su: držanje, okrete, kontrolu mišića, disanje, ples na podu u modernom plesu, dinamiku u plesu, stage attitude, stage-rasvjetu itd. Školovanje će biti podijeljeno u pet razina. Na sljedeću razinu moći ćete prijeći samo ukoliko ste položili završni ispit s prethodne razine. Ovo će garantirati da nivo znanja polaznika školovanja bude uravnotežen na svim razinama.
 
Više o Saidu možete pronaći na njegovoj stranici www.jomdance.com .