Dakle, ovo je rezultat malog istraživanja na temu kakva učiteljica orijentalnog plesa mora biti.

Ne postoji standardno školovanje za učiteljicu orijentalnog plesa, i to je činjenica. S druge strane imamo i još jednu činjenicu – netko sa vrlo malo plesačkog, ali i životnog, pedagoškog ili metodičkog iskustva može postati "instruktorica". Sve su ovo poveznice koje ovoj djelatnosti pružaju veliku fleksibilnost, a zbog koje je kvaliteta kadrova koji podučavaju trbušni ples, i u Hrvatskoj i van nje, vrlo raznolika.

Ovdje su navedene samo neki 'zahtjevi' i očekivanja polaznica tečajeva u odnosu na instruktoricu koja vodi tečaj.

~ Učiteljica treba biti upoznata sa kulturama iz kojih dolazi trbušni ples, poviješću koji je ovaj ples prešao kroz stoljeća razvitka i mora znati odgovoriti na pitanja iz ovog područja. To naravno ne znači da mora govoriti arapski i znati prevesti svaku pjesmu na koju plešemo. Dovoljno je da zna prepoznati i prenijeti osjećaje iz pjesme, objasniti ritmove ili reći nešto o instrumentima koji se koriste u pjesmi. ~ Anouk

~ Učiteljica koja vjeruje u svoju kvalitetu, koja je samopouzdana i stoji iza svoga rada, nikada ne govori ružno o drugim učiteljicama u gradu. Naša prošla instruktorica je bila ljubomorna na  plesačicu koja  se nedavno pojavila i koja je pokrenula svoju plesnu školu, a koja je  u trbušnom plesu od malih nogu i ima zavidno plesno znanje i iskustvo. Bilo je žalosno vidjeti kako je moja dotadašnja učiteljica reagirala. ~ Ksenija

~ Znanje je svakako vrlo važno. Gdje je to znanje stečeno (tečajevi, radionice, DVD-ovi, knjige) meni nije bitno. Naravno da se znanje stječe i plesnim iskustvom. Dakle za dobro znanje potrebno je izvjesno vrijeme plesanja (pod tim ne podrazumijevam nastupanje, već plesanje u bilo kojem okruženju). ~ Goga

~ Dobra učiteljica pleše već godinama, a ne jednu ili dvije godine. Također toliko dugo i podučava, i kroz godine je skupila iskustvo u radu s ljudima. Ako opstane u svom poslu kroz nekoliko godina znači da očito zna sa ljudima i ima ih dovoljno upisanih. Za profesionalan odnos je bitno da ima dobru web stranicu sa lako dostupnim informacijama o njoj, o stilu koji pleše i terminima tečajeva. ~ vele02

~ Trudi se da učenice ne postanu njeni 'klonovi'. Potiče različitost u plesnom stilu ili ističe razlike koje nastaju zbog tjelesnih razlika. ~ Iva

~ Najbolja učiteljica je ona koja, osim plesne tehnike, uspješno zna prenijeti i ono što osjeća, što je zapravo bit plesa. ~ Emilija

~ Učiteljica mora imati kvalitetno znanje koje je sposobna prenijeti učenicama, što uključuju i prepoznavanje potreba u učenju, kako pojedinki tako i plesne grupe kojoj predaje. Ukoliko je ovo gore zadovoljeno – doista nije bitno na koliko je radionica bila, koliko je puta nastupala pred publikom i je li pila kavu s Rachel Brice . Certifikat nije na odmet, ali ne garantira da će osoba biti sposobna i podučavati. ~ Borka

piše: Dunja

slike: iz privatnih albuma

Dragi vjerni čitatelji web stranice Orijentalni-ples.com,

pisanju ovoga članka prethodilo je moje ponovno čitanje članka koji sam napisala prije godinu dana, kada sam sažela sva plesna događanja u kojima sam sudjelovala u 2008. godini . Teško je nadmašiti tu, događajima prenatrpanu (hm, može li ikada biti previše trbušnog plesa?), ali i za mene osobno prijelomnu 2008. 

Ova godina na izmaku (2009.) donijela je neka nova iskustva, neka nova i neka još čvršća prijateljstva i nove poglede na koje je definitivno utjecalo moje majčinstvo. Lukas je navršio godinu dana i već pomalo udara saidi ritam po omiljenim kutijama, a istančani smisao za ples primijetili smo kod njega već u dobi od 8 mjeseci . Prvi put u 2009. zaplesala sam sedam tjedana nakon poroda, zamjenjujući instruktoricu Ninu Stepić na njenom tečaju, tada još u ZKM-u.

Moja osobna senzacija plesa, nakon pauze zbog trudnoće i poroda, je bila kao da pauzu nisam ni imala. Po ničemu nisam mogla prepoznati da je ijedan dio moga plesnog znanja i sposobnosti 'nestao' iz mene. Taj mi je osjećaj ulijevao samopouzdanje i pomogao mi je da se bolje osjećam u novoj situaciji u kojoj sam se našla. Novorođenče Lukas mi je u sljedećem razdoblju zadavao puno posla, pa više nisam aktivno plesala, ali sam aktivno koordinirala tečajeve na dvije lokacije u Zagrebu, te u suradnji sa voditeljicama tih tečajeva – već spomenutom Ninom i Ivom Juršić – organizirala plesnu produkciju BellyLove – Ples sa srcima, koja se održala na Valentinovo u dvorani Centra za kulturu Trešnjevka. Na ovoj predstavi nastupalo je preko 80 plesačica iz početnih i naprednih grupa naših plesnih tečajeva iz dvorane Wellness centra Coner i ZKM-a, te gosti Sara-Bernarda-Nina, Malfoofas IQ band i posebna gošća Valentina Lacmanović. Slike sa ove predstave za koju se tražila karta više, a komentari su bili više nego pozitivni, nalaze se u našoj galeriji . Posebno me veseli pripremanje nove plesne produkcije na kojima će nastupati polaznice trenutačnih početničkih i naprednih tečajeva, a koja će se održati 15. svibnja 2010. godine.

Valentina Lacmanović plesna je umjetnica sa mjestom boravka u Amsterdamu. Zagrebačkim je plesačicama održala radionice Baladi plesa, indijskog gypsy plesa – Kalbelya, Bollywood plesa, predstavila potpuno novi koncept – vrtnju inspiriranu dervišima (koja je ujedno bila i najpopularnija radionica), te održala vrlo korisnu radionicu pod nazivom "Scenski izričaj u orijentalnom plesu" namijenjenu plesačicama koje razmišljaju ili već nastupaju, a na kojoj su naučile korisne vježbe i dobile vrijedne savjete kako biti performer koji daje maksimum od sebe i kvalitetno koristi scenu i komunicira s publikom. Valentina se svojim načinom vođenja radionica u veljači i svibnju 2009. godine i impresivnim nastupom na BellyLove predstavi "uvukla pod kožu mnogima", pa ju pozivam u goste i u travnju 2010.

Kako se scena orijentalnih plesova u Zagrebu sve više razvija i raste, a počelo se održavati i puno plesnih predstava, ponudila sam plesačicama koje nastupaju još jednu zanimljivu radionicu: "Scenski Make-up". Znala sam da za ovu temu imam pravu osobu – make up umjetnicu (i stilisticu) Marinu Brkljač iz zagrebačkog salona Olamide – koja je nebrojeno mnogo puta pokazala i dokazala kako dobro barata kistovima, bojama i ukrasima za glavu, kada je u pitanju scenska šminka i kostimiranje. Na njenim radionicama tijekom siječnja, veljače i ožujka, polaznice su naučile trikove šminkanja za uvjete scenske rasvjete ili, jednostavno, šminkanje za vlastiti gušt i svakodnevicu. Marina zasigurno krije još neke aseve u rukavu, pa se nadam da ćemo imati još koju radionicu u budućnosti.

U ožujku je Iva Juršić napustila vođenje naprednih grupa u Wellness centru Coner, moj porodiljni dopust je još bio u punom jeku, a plesačicama iz naprednih grupa u Coneru "pala  je sjekira u med" kada je vođenje preuzela Susan Frankovich – profesionalna tribal plesačica  iz SAD-a, sa trenutnim boravkom u Zagrebu. Upravo je Susan pokrenula tribal scenu u Hrvatskoj, prije nekih šest godina i posebna je čast imati ju ovdje među nama i razvijati se, u plesnom smislu, uz takvu iznimnu plesačicu i učiteljicu.

Lipanj nam je donio pravu, svjetsku tribal-divu! Ponovno sam ugostila Kami Liddle, članicu skupine Bellydance Superstars, koja je održala dvije radionice. Obožavam Kami i njen jedinstveni stil, a ovo nije bio prvi, a ni zadnji put da ju ugošćavam u Zagrebu.

U kolovozu smo, u suradnji sa plesačicom i instruktoricom Ines Stanić, organizirali radionice trbušnog plesa u Splitu. Bilo je to prvi puta da se ovakav koncept edukacije nudi Splićankama, pa su radionice dobile puno prostora u medijima. Radionice je vodila Nina Stepić (koja postaje sve traženija performerica i učiteljica u Hrvatskoj i Sloveniji), a Splićanke su bile oduševljene što su imale priliku produbiti svoju plesnu tehniku. Za slikice s radionice kliknite ovdje .

Jesen je donijela nove tečajeve, a djelomično smo se preselili i u Šubićevu 55/2.kat, u dvoranu Centra zdravlja i ljepote Aurella. U studenom 2009. vratila sam se aktivnom plesanju, tj. vođenju "Ladies' Bellydance" grupe. Način rada i tempo plesanja u ovoj grupi je nešto umjereniji i lakši, i kao takav je namijenjen ženama 'u najboljim godinama', odnosno svima onima koje žele laganiji tempo plesa bez pretjerano zahtjevnih vježbi i koreografija. Uživam u vođenju i veselim se svakom utorku i četvrtku kada se tečaj održava. Zvuči li vam ovo privlačno, još uvijek vas možemo primiti. Javite nam se!

Ne smijem zaboraviti dvije fantastične internacionalne plesačice čije sam radionice pohađala krajem ove godine u Zagrebu: Paola Blanton je plesačica makedonskog porijekla, čiji su mi lirski izričaj u plesu, te Duncan metoda, sjeli baš u pravom trenutku, kada se i moja plesačka osobnost i senzibilitet (i za to krivim majčinstvo!) promijenilo. Paola je iznimna umjetnica, fenomenalna učiteljica čiji rad uvelike inspirira; jedna je od onih učiteljica kod kojih poželite zapisati u bilježnicu baš svaku rečenicu koju izgovore, jer vam se čini da govori zaista mudro, primjenjivo i jednostavno. Paola je također jedna od onih plesačica koju sam poželjela slijediti i učiti od nje što više mogu i to svakako namjeravam. Veliko hvala Marti što ju je dovela u Zagreb! Druga plesačica koja me također inspirirala je Astrid Farah deMichele, čija je radionica shimmanja bila ludo zabavna i poučna. Konačno mi je netko detaljno razjasnio pravi način izvedbe egipatskog shimmyja, koji je vrlo kontroverzan zbog legende koja ga prati da nije uopće zdrav za koljena! Hvala Ivani što je dovela Astrid!

U listopadu sam zagrebačkoj plesnoj sceni ponudila još jednu novost – radionicu španjolskog flamenka – pod vodstvom Saške Šašić iz Beograda, plesačice koja je, čini se, rođena baš za flamenko! Saška je brzo šarmirala Zagrepčanke svojim metodama poučavanja, pa smo radionicu ponovile i u studenom, a Saška nudi i neke nove teme flamenko radionica u siječnju 2010.  Prijavite se već sada, jer.

..we should consider every day lost on which we have not danced at least once. (Frederich Nietzsche)

Za kraj, najavljujem NEŠTO DOISTA VELIKO za 2010. godinu, o čemu ću uskoro pisati, a do tada samo nastavite plesati iz srca!

Zahvaljujem svim plesačicama naših tečajeva što ste dio ovog sna o plesu, zahvaljujem svim umjetnicama koje su nas ove godine podučavale, mojim prijateljicama koje su uvijek iskreno uz mene Vlatki, Nini, Kseniji, Ivi H., zatim Seadeti, Ines T., Žožiju, Morani, Marini B., Devi Rani, Jeleni S., i naravno, mojim dečkima – Paji i Lukasiću!