For the interview in Croatian, please click here .

Matthias Lauwers is young but an accomplished tribal fusion artist from Belgium, who is coming to Zagreb in December 2011 to teach two workshops and to perform in the Fusion in Motion 3 show along with many other artists. Certainly a dance chameleon, working in three (as far as we know) completely different and extensively demanding dance forms, he has been at it from the gentle age of eight years old.

Find out what he told us about his dance beginnings, daily schedule, how Split Tribal Fest propelled him to San Francisco, butterfly farm dreams and more.

Orijentalni-ples.com: You started pretty early in your life with dance training? How much of your dance life was a plan and how much a fluke? 
 
Matthias: I started out with classical ballet at the age of eight because my mother, who still dances tango, thought it was important. When she was little, she had years of private tutoring in ballet too, but she put me and my sister in the group lessons. She often reminds me of two things when it comes to this decision: One: She thought it was crucial that both of her children would walk with a straight back and their head held high for the rest of their lives. And two: she used to dance more when she was pregnant with me and my sister… She likes to joke about the fact that me being a dancer is a result of her dancing to all kinds of music while she was pregnant with me. I don’t know if she’s right, but I’m grateful that she did anyways. 
 
Orijentalni-ples.com: When and why did you decide to take ATS classes and from whom? What was the general tribal situation in your country at that time (did it exist?) – did you have committed teachers, organizations that provided workshops, venues to perform in, musicians, costume makers, a public that can recognize the dance and value it?

Matthias: I first took ATS lessons eight years ago when I was 19 as a consequence of me and a friend having seen a show of the Bellydance Superstars in Antwerp. I started looking for classes but because there were no teachers in Belgium I ended up taking classes with Gonda Vrieling from Tribal Mystica. Now we are close friends and she is still one of the most skilled and creative people I know.  She encouraged me to train harder and find my own path.  Back then I was training together with some friends from the same workshop and we performed every now and then.  We would make our own costumes or decided to have some of the  costume parts custom made by someone else. The public was mostly unfamiliar with the dance style but always appreciated it. 

Orijentalni-ples.com: Did you first learn ATS that prefers the right side of the body for dancing or did you learn to use both sides of the body equally? How did this help or hinder you with learning tribal fusion? 
 
Matthias: The ATS I was taught was not only focussed on the right side of the body, as Gonda also incorporated steps from Gypsy Caravan, and others. She would also invent steps of her own, basing herself upon Spanish Flamenco, Bollywood or Gothic stylized movements. Those movements were not only right side focussed.  
 
Orijentalni-ples.com: How did you manage to educate yourself in tribal fusion? Did you develop a schedule, a method that you kept to, what were the sources you used? 
Was it a lonely journey? 
 
Matthias: As far as tribal fusion is concerned I’ve always felt the movements came easily to me. I could feel it was there, but of course I had to put some time and effort in it to execute the movements correctly. I would study videos on youtube with rigor and commitment. Of course I also had Gonda to help me whenever I was stuck. I didn’t have a real schedule or anything when I started out with tribal fusion. I was just so fascinated by it that it took up most of my free time. I guess that’s what frustrated my teachers and friends back then, but it was all I could think of.   

 
Orijentalni-ples.com: How did you begin to teach?

Matthias: I was training with some friends in Antwerp when I got a call from Gonda who told me she had been asked to teach in Antwerp on a weekly basis. Unfortunately she couldn’t take the job due to logistic circumstances and she told me she had talked to the organiser about me. I had been assisting her with teaching workshops for a while now and she asked me if I would be up for it. I agreed and then I taught ATS and tribal fusion for 2 years at Yella Dance Productions. At this moment I’m only teaching workshops. 
 
Orijentalni-ples.com: We would like to know more about the time you spent in San Francisco in 2010. Why did you want to go there, and not anywhere else, from where did you get the idea for such a trip? What insight did you get there, who did you train with? 
 
Matthias: When one starts doing Tribal fusion, it’s impossible not to be confronted with San Francisco. A lot of the leading ladies are based there and it’s the so called ‘mothership’ of ATS . Two years ago I performed at Split, Croatia for the first time and I met some dancers who were SF based and who still travel the world doing what they love. I got closer to some of the dancers and they encouraged me to just go for it and study with the people I had been admiring from a distance. I got much help and support from a lot of people, Kami Liddle in particular. Once in San Francisco, I performed solo and also taught a workshop at Fat Chance Bellydance Studios. I took classes with Kami, Zoe Jakes, Jill Parker, Fat Chance, Suhaila Salimpour, Miriam Peretz and others.

Orijentalni-ples.com: Do you feel accepted as a man in the tribal world? Does it take courage to take it out in the public – to  the non-dance audiences especially? What in your opinion should change in this area, if anything? 

Matthias: It definitely took courage to dance tribal fusion as a male. Of course, I had already been through this before as a boy in ballet class, so I kind of knew how to handle it. I admit I was scared the first time, but I think fear of failure is a great motivator in life.  I don’t actually know what it is to fail, but I think that if I would, I would also be bored. And to me there is only one thing worse than being scared and that’s boredom. In my opinion people in many European countries still need to try and look at a dancer as a someone who is trying to bring across a message in his or her own artistic way, using the technique, artistry and body that he or she has been given. It’s not so much about who is on stage, rather than what that person is trying to tell you. The body is the body and messages have no gender.  

Orijentalni-ples.com: What do you think is specifically "tribal" and what is "fusion" in this dance? Can tribal exist outside of ATS without the fusion aspect? 
 
Matthias: I talk about this with many of my dancer friends and we all have our own opinions about it. To me, dance is art and like any other art form it changes overtime, using the time and place around it. It constantly evolves and that even happens in very strict dance forms like classical ballet. We moved from the legendary Russian dancer Agrippina Vaganova who imported all the drama of the romantic period into her Teaching systeem, to New York City Ballet George Balanchine who got rid of it and wanted passé movements with your ankle on your knee, unthinkable even a decade back!  Now we find Will Forsythe who overstretches the movements and uses extensions and line work that broke rules and regulations he himself grew up with.
ATS and tribal fusion are much less protected than is ballet, but moreover it is also much younger. I think what’s happening right now is many tribal fusion dancers try to find ways to combine ATS with other dance styles and from those ‘fused’ forms, only some will turn out to be successful.  To me, I speak of ATS is when I see a tribe of dancers , using cues for improvisational choreography and ethnic steps, dressed in traditional or traditionally inspired garment. Tribal fusion could be anything an ATS dancer feels inspired to dance, using movements or even deviated movements from the ATS repertoire.     

Orijentalni-ples.com: Do you prefer dancing in a mirrored room or one without reflective surfaces? What s the difference? 
 
Matthias:  “A mirror has two faces” is what my teacher always tells me, and I think she’s right about that. A mirror is great to check a pose, but when you’re really dancing it is an enemy in the room. The mirror takes your mind of how your body translates something and brings it to what that translation looks like, which should not be more important.   The first thing that happens when I have music that moves me is I go to a room that has no mirrors. I then play the song and try to define whatever emotion the song brings to me. During that process there will be movements that feel really good, they resonate with the energy of the music. I then record those combinations and take them with me to the mirrored room to see what they look like. Then I start adjusting and changing until I’ve found an acceptable balance between ‘what it looks like’ and ‘what it feels like’ .

 
Orijentalni-ples.com: Could you tell us about how does your regular weekly schedule look like? Do you have any hobbies, ways to spend quality time de-stressing yourself from all that dance? 
 
Matthias: First thing in the morning is breakfast and a shower, then I do yoga and bellydance drills from 8.00 till 9.30 am. Then I have ballet class each day of the week from 10.00 to 12.00. After that I go home, eat something and take care of daily occupations. Next I go to the gym at 5 pm and have dinner after. Three times a week I also have contemporary or an extra classical class in the evening. Two to three weeks before a performance this schedule gets messed up though. I don’t like that, but I’m trying to accept it.  I don’t really have other hobbies, because there’s nothing else I’d rather do than this. Dancing is my way of destressing, it’s like a catalyst for negativity to me.  I used to ride horses and go skiing, but those sports have become a little bit too dangerous for me right now, in combination with all the dancing that’s going on. I do have plans for hobbies when I’m old though. I want to do Calligraphy and have my own private butterfly garden with various plants and butterflies from all over the world.

Orijentalni-ples.com: Many bellydancers see ballet as something rigid and unnatural and this is why they resist the use of ballet terms or technique in bellydance training. What is your view on this? 
 
Matthias: Bellydance is a Folk dance. It has a historical character of being performed among people in a very close atmosphere with little to no distance. I hope some of you can hear Jamila’s stories about this, she’s great at giving you the core message about this art form. Ballet was invented for stage performing with a distance between the performers and the audience. It therefore works by a completely different system. They invented steps and names and stage terms to get the best out of working with the space on stage. Since bellydancers are now performing on stages and fusing bellydance with other dance forms, I think it’s wise to have a look at dance forms that have been on stage longer than we have. We can all learn from each other without being a threat.   
Orijentalni-ples.com: Also, what do you think about the reluctance to fuse tribal with contemporary dance. There have been quite a few "this is not bellydance" reactions from tribal folks to this stylization. 
 
Matthias: I think this is what happens in many dance styles. Once it’s evolving, there’s going to be people who go with the flow and others who choose to stay true to the dance as they learned it. It also has got to do with different generations of dancers. I will never claim to be a classical bellydancer, but I do think it’s important to dig deep and know the roots of whatever it is you’re dancing. That’s why I take classical ballet combined with contemporary, and Suhaila Salimpour as well as Fat Chance. It’s like cooking a great oriental dish. In order to do so it’s crucial to know what ingredients you’re using so you can explain to others why your combination is innovative and special.    

Orijentalni-ples.com: You are head of the dance troupe Ezrah. We would like to know about  the dancers of Ezrah and how you work together, also about your link to The Uzume and any other collaborations you would like to point out?   

Matthias: Ezrah is a group that is an assemblance of dancers I know and used to teach or dance together with.  We used to train 4 hours a week but due to lifestyle choices such as jobs and education abroad we are currently unable to train and perform together as a troup.  I performed and collaborated with Tjarda Van Straten of the Uzumé as a replacement dancer in the Uzumé and a collaborator in The Amano Project. I think it’s important to work with other people as long as you are on the same line and want to help the other one grow. I’m currently working on a duet with Nina Riddering, a Tribal Mystica dancer who has great potential. Another collaboration is with Illan Rivière and Anasma. I promised I wouldn’t reveal too much, but it’s going to be very surprising.  
 
Orijentalni-ples.com: Please share with us your dance philosophy.

Matthias: It is the sight you try to hear, the sound you try to see, the caress you try to smell, the aroma you attempt to feel. It is a taste of a language that won’t be tamed in words, because words are useless when it comes to dance. It’s like trying to give a definition of good sex… I can assure you it will never be as rich as the act itself, and reading it most definitely won’t make you feel like you just did it.  
 
Orijentalni-ples.com: Lastly, in Zagreb you re performing with Susan Frankovich and what is really interesting is how did you two create a choreography and practice for the duet since you live so far away from one another? Is this a routine you already worked on in the past or something new brainstormed through e-mail and skype? What can we expect to see? 
 
Matthias: At this time we’ve only been preparing. We talked about music, and Susan shared a song with me that she really liked. I liked it too and so both of us thought about a story, and what movements might be suitable for this, considering each of us have different background and preferences. It’s not yet finished but there’s always youtube and email, skype and texting, so there’s no escape for the both of us. The real work will start when I get to Zagreb. We’ll be going through all of our ideas and put together whatever feels right to both of us. It’s exciting to see what the result will be, can’t wait to finish it and bring it on stage .

This interview has been conducted on November 30th 2011 by the author Marija Solarević for www.orijentalni-ples.com.
Photo credits: Thomas Benschop, Ambrosia Photography, Sanja Prnjak
Croatian version translator: Dunja Ćuk – Podolski

About the author: Marija Solarević is an ethnologist and a student of the fine arts of tribal bellydance and classical ballet. Also, a part-time teacher with a degree in pedagogy while exploring dance anthropology in her spare time, she is fascinated with the dance inside and out. 

For the version in English of this interview, please click here .

Za Keti Sharif znam otprilike onoliko dugo koliko se i  sama bavim orijentalnim plesom – u mojim tadašnjim inicijalnim pokušajima da putem interneta saznam nešto  više o plesu i kulturi često sam završavala na tekstovima čija je autorica bila upravo Keti, ili na njenoj web stranici koja  mi je i dalje izvor ideja i brojnih savjeta. S obzirom na širinu spektra njenog djelovanja i rezultate koje je postigla u 20 godina svoje plesačke karijere, Keti Sharif spada u sam vrh plesno-pedagoške i etnološke svjetske elite na polju egipatskog plesa. Keti je prije nepune dvije godine postala mama male djevojčice Seraphine, a s obzirom da vuče svoje obiteljske korijene iz Hrvatske i trenutno se nalazi baš u Hrvatskoj, bio je to izvrstan povod za ovaj intervju. Nije zanemariva niti činjenica da Keti Sharif za par mjeseci potpuno napušta plesačku karijeru i posvećuje se isključivo akademskom radu i "Pulse8" fitness programu.  Hvatamo 'posljednji vlak' ako želimo učiti o trbušnom plesu od Keti…

Orijentalni-ples.com: Keti, krenimo od početka – kako si ti otkrila orijentalne plesove?

Keti Sharif: Počela sam sa lekcijama trbušnog plesa kada mi je bilo 17 godina i jako mi se svidjelo. Sa 18 godina doživjela sam tešku prometnu nesreću sa teškim ozljedama – imala sam probušena oba plućna krila i slomljeno 13 kostiju – uključujući kuk, zapešća, rebra i vratne kralješke. Kao dio rehabilitacije, polako sam počela opet plesati, pri čemu sam otkrila da su kružni pokreti trbušnog plesa djeluju nježno i rehabilitirajuće, što me dovelo do potpunog oporavka. Istovremeno sam istraživala i čitala što sam više mogla o ovoj umjetnosti koja me toliko fascinirala, a na kraju sam temu plesa uključila i u svoj završni rad na fakultetu, diplomiravši povijest umjetnosti Bliskog Istoka. Moja istraživanja u to vrijeme odvela su me u Tursku, Maroko, Jordan i Egipat. Kada su mi bile 23 godine, potpisala sam ugovor o redovitom nastupanju  u  hotelu Ramses Hilton u Kairu, gdje sam nastupala sa skupinom Hassan Troupe. U to vrijeme počela sam učiti od Mahmouda Rede. Učila sam i od mnogih drugih slavnih  egipatskih učitelja kao što su Raqia Hassan ili Dina, ali sam oduvijek smatrala Mahmoudove kreativne sposobnosti i logiku najboljom za sebe.

Orijentalni-ples.com: Što te je inspiriralo da osmisliš sistematizaciju pokreta i kombinacija trbušnog plesa kao što su "A-Z Bellydance", "Astro Belly", program certifikacije koji nudiš plesačicama iz čitavog svijeta, te svoj najnoviji fitness koncept  – "Pulse8 Elements?"  Možeš li nam ukratko opisati svaki od ovih sustava?

Keti Sharif: Trbušni ples je vrlo široka umjetnost, ali ipak se sastoji i od nekih jednostavnih struktura i umjetničkih elemenata koji čine samu srž. To su ritam, muzikalnost, tijek pokreta, prirodni pokret, tranzicije pokreta, upotreba prostora i umjetnički dojam. Okosnicu egipatskog plesa čine stotine tehnika, a moja "A-Z" metoda čini da se te tehnike lakše nauče , podučavaju i primjenjuju u logičnoj 'rečenici' koja utječe na mišićno pamćenje , a također imamo i nazive kombinacija inspirirane egipatskom kulturom koji nam omogućavaju lakše pamćenje kombinacija.  "A-Z Original" obuhvaća 26 kombinacija, a "A-Z Advanced" zahtjeva svaku od ovih kombinacija s naprednijom razinom plesne vještine i zadaje veći izazov.  U svijetu je danas više od deset tisuća plesača koji upotrebljavaju ove kombinacije  u svojim kombinacijama i podučavaju ih, stoga se ove metode odražavaju na široki spektar ljudi i omogućavaju lakše savladavanje trbušnog plesa.  Uz to, jedinstvena osobnost plesača dolazi do izražaja – "A-Z" je alat, ne stil plesa, i može biti prilagođen klasičnom, folklornom, modernom, tribal i ostalim stilovima trbušnog plesa.
"AstroBelly" kombinira simboliku, prostorni plan, dio tijela i razigranu osobnost svakog horoskopskog znaka.
"Pulse8 Elements" je fitness program koji se sastoji od tri 45-minutna sata – Voda, Vatra i Zemlja – koji A-Z kombinacije miješa sa jogom, tai chijem, egipatskim folklornim stilovima i latinoameričkim plesom. Program "Voda" je senzualan i  opuštajući, "Vatra" je energizirajuća, a "Zemlja" je uzemljena i snažna. Programi donose rezultate na fizičkoj i emocionalnoj razini.

Orijentalni-ples.com: Posljednjih nekoliko godina živjela si u Egiptu. Bila si vrlo aktivna kao plesačica i organizatorica festivala. Radila si na nekoliko velikih i autentičnih plesnih projekata. Jedan od najvećih događaja  organiziran i vođen s tvoje strane je Sphinx Festival koji donosi seminare o folklornim plesnim umjetnostima, etničkim kostimima, glazbi, kulturi i filozofiji. Reci nam nešto o nadolazećem Sphinx festivalu u ovoj godini.

Keti Sharif: U Egipat dolazim unazad 18 godina, a tamo sam živjela posljednjih deset. Još uvijek imam dom na obali Crvenog mora i produkcijski tim koji je  i dalje u Egiptu smješten.  Kultura ove zemlje je fantastična i sretna sam što sam imala priliku raditi sa Faridom (Fahmy, op. prev.), Mahmoudom, ali i mnogim drugim egipatskim umjetnicima na način koji nam je omogućio da istražimo  dublje činjenice o kulturi i evoluciji plesa, glazbe, te da očuvamo i arhiviramo ovu umjetnost.  Farida je doktorirala plesne umjetnosti na Kalifornijskom sveučilištu  UCLA i predivna je govornica i autoritet na polju egipatskog plesa, na vrlo autentičan način.  Imali smo zadovoljstvo da arhiviramo njene teze, članke i zadivljujuću zbirku kostima na web stranici www.faridafahmy.com, i to mi je jedan od najdražih projekata. Na posljednjem festivalu objavili smo internetske knjige o kostimima  – Sayidi, Fellahat, Nubian, Hagallah, Muwashahat i Milaya. Ona je nevjerojatno talentirana umjetnica i dizajnirala je stotine kostima – mnogi od njih nose se u različitim dijelovima svijeta. Farida je vrlo skromna  i jedna je od najugodnijih osoba koje poznajem. Trenutno radim na dokumentacu koji prikazuje njen život. Sljedeći Sphinx Festival vjerovatno će se održati tek  2012., a sve informacije bit će objavljene na stranici www.sphinxfestival.com  .

Orijentalni-ples.com: Nedavno si odlučila napustiti Egipat i trajno se vratiti u Australiju. Što te ponukalo na takav korak?

Keti Sharif: Na neko vrijeme preselit ću svoju bazu u Australiju kako bih, zajedno sa svojom kćeri, bila bliže obitelji, jer ovo sada su dragocjene godine. Vraćam se i da bih studirala filmsku produkciju, jer želim u budućnosti ostvariti karijeru na tom polju. Kako god bilo, još uvijek imam svoj dom u Egiptu i posjećivat ću ga redovito. U budućnosti ću se možda vratiti ili provoditi tamo dulja vremenska razdoblja, ali trenutno se sve vrti oko moje kćeri i obitelji.

Orijentalni-ples.com: Upravo se nalaziš na svjetskoj turneji u sklopu koje ćeš voditi radionice u Zagrebu (listopad) i u Baškoj na Krku (kolovoz-rujan). Reci nam nešto o tim radionicama.

Keti Sharif: Ovdje smo šest mjeseci i Bašku koristimo kao bazu između brojnih putovanja koja nam slijede.  Ovdje nam se jako sviđa, a čak smo dovele i našeg psa iz Egipta i on (tj. ona) ide s nama i u Australiju. U kolovozu u Baškoj vodim "A-Z Original Personal Techniques" od 27. do 28.08., a Paola Blanton vodi "Advanced PT" 30. i 31.08. Svrha ovog drugoga je da polaznice ili nauče kombinacije i dobiju certifikat, ili jednostavno osvježe kombinacije ukoliko su već certificirane.  Kada se jednom certificirate u PT seminaru, možete na "Teacher Training",  od kojih je "Original" od 1. do 3. rujna, a "Advanced" od 4. do 6. rujna.  "Teacher Training" vodim samo svake dvije godine. Ove godine, Paola Blanton je predložila da imamo i  A-Z Bellydance večernje radionice  namijenjene baš svima – pa tako imamo i seriju 'Sacred, Lyrical, Cultural' svake večeri u Baškoj, u hotelu Corinthia, od 1. do 6.09.2011.
Veselim se što ću upoznati zagrebačke plesačice – moj otac je iz Zagreba! Na radionicama u listopadu istraživat ćemo uzorke i cvijetne oblike kreirane kroz A-Z kombinacije u grupnom formatu, uz upotrebu vela (radionica Ruby Mandala), a radionica Egyptian Hips donosi slojevite shimmy-je i živahne, kratke akcente i oblike za egipatske ritmove i drum solo.

Orijentalni-ples.com: S obzirom da se povlačiš iz trbušnog plesa kako bi se mogla posvetiti svojim filmskim i arhivskim, te organizatorskim projektima i "Pulse 8" programu, čini se da je ovo posljednja prilika za svakoga tko želi učiti trbušni ples od tebe da prisustvuje nekoj od radionica…

Keti Sharif: Da, bilo je to predivnih 20 godina u plesačkom svijetu i osjećam se počašćenom što sam upoznala toliko sjajnih ljudi – trbušne plesačice su zaista open-minded ljudi, i toliko je interesantnih ljudi privučeno u svijet trbušnog plesa! "Pulse8" će mi omogućiti da održavam kontakt s plesnim svijetom, ali i filmska produkcija i dovršavanje dokumentarca o Faridi ove godine. Konačni cilj mi je da produciram posebne filmove u Egiptu, ali ova ideja još treba evoluirati.

Orijentalni-ples.com:  Koju bi poruku ili savjet dala plesačima u usponu ili ambicioznim učenicama?

Keti Sharif: Istražujte svoju osobnosti i ekspresiju kroz ples i umjetnost na što autentičniji način, pa čak i kad se radi o kostimima ili izboru glazbe. Naučite temeljne pokrete najbolje što možete prije nego što pokušate biti suviše fancy – ako provedete više vremena na strukturi i posvetite se istinskim temeljima i usavršite ih – tada će vaša tehnika rasti puno brže i snažnije kada krenete na kompleksnija područja ovoga plesa. Važno je rasti, evoluirati, eksperimentirati, biti kreativna i nastaviti učiti. Pobrinite se da imate snažne temelje u tehnici i znanju o kulturi i tada to možete proširiti na svako područje u trbušnom plesu.

Orijentalni-ples.com: Hvala ti na ovim inspirativnim riječima i – za kraj -  imaš li neku poruku za plesačice sa hrvatske scene trbušnog plesa? 

Keti Sharif: Hrvatske plesačice nose nasljedstvo plesanja trbušnog plesa u svojoj krvi – iz Turske, Makedonije, Grčke, sa Balkana…. -  i imaju izvrstan osjećaj za ritam, uzemljenu tehniku i lijep osjećaj za eleganciju. Voljela bih vidjeti da više ovdašnjih plesačica proučava lokalne folklorne ritmove te da donesu ponešto od kulturnog nasljeđa vlastite povijesti i muzikalnosti u svoj ples.  Ovdje je veliki talent, a nastaju i neki novi i uzbudljivi stilovi. Hrvatska je novo mjesto u koje su uperene oči iz raznih dijelova svijeta, a festivali i drugi plesni događaji su vam vrhunske kvalitete! Voljela bih prisustvovati nekome od njih dok sam ovdje!  Usput, djed Mahmouda Rede bio  je Makedonac .

Za više informacija o Keti Sharif i njenom trenutnom radu, molimo kliknite na www.ketisharif.com ili www.pulse8fitness.com .

Razgovarala: Dunja Ćuk-Podolski, 26.05.2011.
Fotografije: www.ketisharif.com i Ketin privatni album

For the Croatian version of this interview, please click here .

Orijentalni-ples.com: Keti, how did you come to discover Middle Eastern dance?

Keti Sharif: I started bellydancing at 17, and enjoyed it immensely. At 18 I suffered injuries in a very bad car accident – with both lungs punctured and 13 broken bones – including hip, wrists, ribs and collarbones. As part of my rehabilitation, I gradually began dancing again (slowly) and found the rolling movements of bellydance were gentle and healing, leading me to a full recovery. At the same time, I did as much reading about the art as I could and found it fascinating, and included the topic of dance in my University studies of Middle Eastern Art history, which also lead me to travel to Turkey, Morocco, Jordan and Egypt. When I was 23 I had a contract in Cairo with the Hassan Troupe at the Ramses Hilton and begun studying with Mahmoud Reda. I tried many other famous teachers – Raqia Hassan, Dina, etc but always found Mahmoud's creative ability and logic the best.

Orijentalni-ples.com: How did you came to the idea to create such a  unique concepts as A-Z Bellydance, Astro Belly, the certification programmes that you offer and the new fitness concept – Pulse8 Elements?  Could you please tell us something about each of them?

Keti Sharif: Bellydancing is a very broad art, however there are some simple structural and artictic elements that are at it's core – rhythm, musicality, flow, natural movement, transition, use of space and artistry.  There are hundreds of techniques used within the framework of Egyptian dance, and with A-Z it is an easy method to learn, teach and apply the many moves in a logical sequence, that creates muscle memory and also we have memory cues with cultural reference. A-Z original comprises of 26 routines, and Adv anced matches each routine with a higher degree of skill and challenge. There are over 10.000 dancers worldwide using the routines in their choreographies and teaching so that reflects the ease of use for everyone! Also, the dancer's unique personality shines through – A-Z is a tool, not a dance style, and can be adapter to classical, folkloric, modern, tribal, and more. AstroBelly uses the symbol, floor plan, part of the body and playful persona of each star sign.   
Pulse8 Elements is a fitness program with three 45 minute classes – Water, Fire and Earth that blends the A-Z routines with yoga, Tai Chi, Egyptian fol k styles and Latin dance. The Water program is sensual and relaxing, the Fire is energizing and Earth is grounding and strong. The programs produce a physical and emotional outcome.

Orijentalni-ples.com: You lived in Egypt for several years where  you were very active and sucessful as a performer and teacher, and as the event organizer. You worked on several big and authentic projects. One of your biggest events is the Sphinx Festival, which features seminars on folcloric dance arts, ethnic costumes, music, culture and philosophy. Could you please tell us about the upcoming Sphinx Festival and what are you preparing for the upcoming festival in 2011? 

Keti Sharif: I have been travelling to Egypt for 18 years and lived there for ten years, until this year – although I still have a home on the Red Sea and production team in Egypt. The culture of the country is amazing and I've been lucky to be able to work with Farida, Mahmoud and many Egyptian artists in a way that allowed us to explore the deeper facets of the culture and evolution of dance, music, preservation of the arts and archiving the arts. Farida has a Master of Arts in Dance from UCLA and is a wonderfully well spoken authoriy on Egyptian dance, in a very authentic way. We've had the pleasure of archiving her Thesis, aricles and amazing array of costumes on her website www.faridafahmy.com, which is one of my favourite projects. At the last festival we launched her Costume E-Books – Sayidi, Fellahat, Nubian, Hagallah, Muwashahat, and Milaya. She is an incredibly talented artist and has designed hundreds of costumes – many of which are being worn worldwide. She is very humble, and one of the nicest people I know. I am currently producing a documentary of her life.
The next Sphinx Festival will most likely be 2012 and I will keep everyone posted via the website www.sphinxfestival.com.

Orijentalni-ples.com: Recently you moved out from Egypt with the plan of settling down in Australia. How come?

Keti Sharif: I am just relocating my base for the time being back to Australia to be close to family with my daughter, as these are precious years. I am also going back to study film-production as a carreer. However I still have my home in Egypt and will be visiting regularly. Maybe in the future I will move back, or spend long periods of time there – but I guess it's all about my baby and family right now! 

Orijentalni-ples.com: Currently you tour the world teaching, and you will be in Zagreb and in a beautiful island of Krk, in Baška. You offer some great seminars here. Could you tell us more about those? 

Keti Sharif: We are spending 6 months on Croatia as a base and are staying in Baška, between travelling quite a lot this year. We love it here, and even brought our dog over from Egypt…and she is travelling back to Australia too. In August, in Baška, I teach the A-Z Original Personal Techniques course 27-28 Aug and Paola Blanton teaches the Advanced PT course 30-31 August – as a way for students to either learn the rotines and get certified, or simply refresh the routines if they alraedy are certified. Once certified in the PT course, they can do the Teacher Training, Original 1,2,3 September and Adv anced 4,5,6 September. I run Teacher Training once every two years. But this year, it was actually Paola's idea to have some A-Z Bellydance evening classes available for all dancers to join – and hence we created the series 'Sacred, Lyrical, Cultural' each evening in Baska at the Corinthia hotel 1-6 September.

I'm looking forward to meeting the Zagreb dancers – my father is from Zagreb! The workshops in October explore the patterns and starflower shapes created by using A-Z flowing routines in group format with veil (Ruby Mandala) and Egyptian Hips features layered shimmies and snappy, succinct accents and pattern for Egyptian rhythm and drum solo. 

Orijentalni-ples.com: Since you're retireing from belly dancing in order to work on your film project and Pulse 8 programme, this is, I guess, the last chance for everyone interested to study bellydance with you…

Keti Sharif: Yes, it's been such a wonderful 20 year career in Bellydance, and I feel honoured to have met so many wonderful people – bellydancers are really open-minded people, and so many interesting people are attracted to it! Pulse8 will still keep my contact with the dance world, and with film I am finishing a documentary on Farida in Egypt this year. My ultimate aim is to produce a feature film set in Egypt, but this one has some time to evolve!

Orijentalni-ples.com: What message or advice would you give to emerging dancers or ambitious students?

Keti Sharif: Explore your personality and expression as authentically as you can through your dance and art…even down to costumes and musical choice. Learn core movements as best you can before trying to get too fancy – if you spend more time on the structure and true basics and perfect them your technique grows much faster and stronger as you study the complex areas of this dance. It's important to grow, evolve, emerge, experiment, be creative and keep learning. Have your strong roots in technique and cultural knowledge, and you can expand into any field of bellydance.

Orijentalni-ples.com: What is your message for the students and dancers in Croatia's belly dance scene?

Keti Sharif: The Croatian ladies have the legacy of the bellydance in their blood, from Turkey, Macedonia, Greece, the Balkans – and have great rhythm, earthy technique and a lovely sense of elegance. I'd like to see more dancers studying the many wonderful rhythms of the area and bring some cultural essence of their own history and musicality to the dance. There is great talent here, and some new and exciting styles emerging. It's a new place that people are watching as the dance grows – and the festivals and events are top quality here! I'd love to attend one while I am here. By the way, Mahmoud Reda's grandfather was Macedonian .

Interviewed by Dunja Ćuk-Podolski, on May 26th 2011.
Photos: www.ketisharif.com and Keti's private albums

For the interview in English please click here .

Orijentalni-ples.com: Plesati si počela još kao dijete, i to sa street dance stilom, ali tvoja biografija spominje i klasične plesove poput baleta i suvremenog te flamenka i jazz dance-a, da spomenem samo neke. Kako si otkrila orijentalni ples? 
 
Hilde: Street dance plešem od svoje 14-te godine. Jako mi se sviđao, a taj je osjećaj prisutan i dalje. Najstrastvenija sam bila u stilu boogaloo (vrsta break dance-a u kojoj je ključ pokreta fluidnost između izolacija) te locking i popping (vrsta break dance-a popularizirana na američkim ulicama sedamdesetih). Tada je moja prijateljica (Sarah Chebaro) nastupala u jednom klubu u belgijskom gradu Leuvenu, plešući na drum and bass muziku, ali izvodeći pokrete trbušnog plesa. Izolacije kukovima koje je pritom činila izgledale su mi nevjerovatne i potpuno u ritmu. Plesala je fusion, ali u to vrijeme još nismo znale da postoji ta vrsta trbušnog plesa. Sarah je to jednostavno nazvala Oriental Belly Dance. Takva kombinacija trbušnog plesa me je oduševila, jer me podsjećala na neke pokrete iz boogaloo-a, ali Sarah ih je učinila modernijima i povezala uz našu kulturu. Nekoliko smo godina takav fusion zajedno izvodile  na world music festivalima, a ja sam paralelno počela istraživati poveznice između orijentalnog i uličnog plesa. Sada se mogu samo smijati tome kako smo ja i moji prijatelji mislili kako to nitko prije nas nije činio. Nismo imali pojma o tome što se istovremeno događalo u San Franciscu – da su ljudi tamo ovakav fusion plesali već godinama. U to sam vrijeme radila kao profesorica matematike u školi. Oduvijek sam bila pomalo geek na području matematike i fizike, ali nisam voljela svoj profesorski poziv. Nije mi se sviđala struktura školskog sistema, a podučavala sam 16-godišnje dečke, kojima su druge stvari bile zanimljivije od matematike. Stoga mi je bilo prilično demotivirajuće podučavati ih. Oduvijek sam željela biti plesačica, ali nisam ozbiljno razmišlaa da iz toga napravim karijeru. Čini mi se da sam u to vrijeme bila na takvom dnu, da nisam mogla ništa izgubiti ako se ozbiljno oprobam kao plesačica. Tada to nisam znala, ali sada mi je drago što sam toliko mrzila svoj posao, jer inače vjerojatno nikada ne bih donijela odluku da napustim svoj dotadašnji način života u Belgiji i preselim se u Brighton kako bih studirala umjetnost i vizualne umjetnosti na tamošnjem sveučilištu. Prije šest godina otišla sam pogledati Belly Dance Superstars show u Engleskoj i tamo zapazila Rachel Brice sa Indigo djevojkama koje su plesale na hip hop radeći prikladan popping. Pojma nisam imala da je takav stil postojao u Americi, ali otada sam bila potpuno zaokupljena viđenim. Mogu reći da je moje plesno putovanje počelo, u stvari, u tom trenutku. Sjećam se i da sam u to vrijeme čitala Tribal UK magazin u kojem je Samantha Emanuel pisala o svojim putovanjima u San Francisco, što me je inspiriralo da i sama to učinim. U početku sam željela naučiti plesati poput Rachel. Tek kada sam otkrila Miru Betz 2008. godine, počela sam istraživati vlastiti plesni stil, ono što me čini jedinstvenom. Osvježila sam svoje znanje flamenka koji sam učila kasnih devedesetih te svoju strast za street dance-om, i od toga učinila dio onoga što me danas čini plesačicom kakvom jesam. Za mene bi plesni izričaj trebao biti poput autobiografije – gdje elementi vlastitog iskustva u raznim plesovima ne čine očiglednu kombinaciju dva stila, već postanu potpuno novi ples. Trenutno je jedna od mojih najvećih inspiracija Donna Mejia, kao koreografkinja, učiteljica i akademik.  American Tribal Style trbušni ples učila sam četiri godine i za mene on čini ogroman dio mog plesnog izričaja. Jako sam sretna što u svojoj plesnoj skupini Masmoudi DC u Brightonu imam izvrsne plesačice i što scenu održavamo živom, ali sam prestala podučavati ATS, no djevojke iz skupine su nastavile i već imaju vlastitu bazu plesnih fanova.  

Orijentalni-ples.com: U Brighton si se preselila slijedeći svoj san da postaneš profesionalna plesačica. To je bio ambiciozan i hrabar korak i da nisi, ne bismo sada radile ovaj intervju.
   
Hilde: Da, studirala sam na University of Brighton i diplomirala ples i vizualne umjetnosti. Ovdje sam počela istraživati poveznice između vizualnih umjetnosti i trbušnog plesa, uglavnom se fokusirajući na ples za svrhu snimanja kamerom, što je hibrid kolegija izrade koreografiranog djela za kameru. Istraživala sam tehnike layeringa u trbušnom plesu kako bih složila video snimku tjelesnih izolacija, upotrebljavajući različite slojeve video fragmenata. Bilo je to odlično istraživanje, a i danas od tamo crpim neke ideje za svoje koreografije sa plesnom skupinom. Ipak, nedostajao mi je ples, jer je u tom mom sveučilišnom programu fokus, u glavnom, bio na vizualnim umjetnostima. Kada sam otkrila da Laban akademija raspisuje nove upise, skakala sam do neba od sreće, jer je to upravo bilo ono što sam priželjkivala. Željela sam učiti balet, suvremeni i jazz pless kako bih postala više 'zaokružena' plesačica i radi teorijskog pristupa koji se kroz takvu vrstu školovanja dobije. Na Laban akademiji otkrila sam toliko toga o sebi kao plesačici i osobi, a jedna stvar bila je i kako moje znanje o matematici može biti povezano uz ples kod, primjerice, istraživanja novih tehnika koreografije, eksperimenata iz koreologije (analiza pokreta) i tako dalje. Upravo sam počela voditi tečajeve i u Londonu, pored već postojećih u Brightonu, a uz to još i završavam plesnu akademiju, vodim plesnu grupu Masmoudi, nastupam i organiziram radionice sa gostujućim plesnim umjetnicima. Obožavam što imam toliko posla! 

 
Orijentalni-ples.com: Uz sve nabrojano što činiš u posljednjih šest godina u Velikoj Britaniji, vidimo da si iznimno važan dio scene trbušnog plesa. Kako ti uspjeva sve to? 
  
Hilde: Vrlo sam strastvena po pitanju stvaranju kontakata i prijateljstava, građenja zajednice preko čitave zemaljske kugle. Bazirana sam u Brightonu, ali trenutno živim u Londonu jer sam vrlo blisko povezana sa svojim kolegicama sa akademije. Zajedno nastupamo u predstavama, srećemo se na radionicama i zajednički radimo na koreografijama. Sam (Samantha Emanuel, op. prev.), naravno, radi na svoj način Devonu i povremeno napravi neku vikend radionicu pa dođu plesačice iz cijele V. Britanije. Osjećam vrlo jaku potporu naše plesne zajednice svih tribal plesačica ovdje u Engleskoj. Svaka radionica nas još više povezuje. Do sada smo imale Amy iz Unmate, Miru Betz, Oliviu iz Zafire, Donnu Mejiu, a dolazi nam i Suhaila Salimpour (srpanj 2011.). Uvijek nakon radionica provodimo još neko vrijeme zajedno – izađemo van na večeru, u klub i partijamo. Smatram iznimno važnim da se baš svatko osjeća kao dio zajednice. Kada putujem u druge zemlje, primjećujem da i drugi organizatori rade na sličan način i to mi je skroz inspirativno – druge zajednice koje čine istu stvar kao i mi u Velikoj Britaniji. To ti daje osjećaj kao da si dio ogromne obitelji, što je izravno pogođena bit tribal-duha.   
 
Orijentalni-ples.com: Tvoji se plesni nastupi često događaju na varijetetskim scenama, a ne isključivo na predstavama trbušnog plesa. Kako si se opredijelila za takav način prezentacije trbušnog plesa? 
 
Hilde: Posljednjih šest godina nastupam u Brightonu , a umjetnost onih s kojima dijelim pozornicu me uvijek inspirira, bez obzira što nisu svi trbušni plesači. Često nastupam u predstavama sa žonglerima, hula hoop umjetnicima, pjevačima, akrobatima, plesačima čarlstona, a izvođenje trbušnog plesa u predstavama zajedno sa njima pomiče našu plesnu formu više u mainstream i dopire do šireg spektra publike. Reakcije su uvijek iznimno pozitivne. Također, puno sam naučila od ovih drugih izvođača. Osim takvih performansa, nastupam i uz brass svirače, što me je također dovelo do nekih sjajnih suradnji.

Orijentalni-ples.com: Prava si osoba za odgovor na pitanje o usporedbi europske i američke tribal fusion scene. Provela si puno vremena u Americi. Primjećuješ li razlike u stilu između fusion plesačica na ova dva kontinenta? 
  
Hilde: Teško je reći, jer je Amerika toliko ogromna, a iako sam bila u San Franciscu, tribal fusion plesna forma neprestano evoluira. Iz onoga što sam vidjela mogu reći da Suhaila i Jamila Salimpour imaju veliki utjecaj na scenu u San Franciscu, baš kao i Carolena Nericcio i Jill Parker. No, s druge strane, Unmata-djevojke neprestano pomiču granice i čine nove kreativne stvari, a one već imaju potpuno svoj stil. U Europi se stalno iznenađujem koliko odličnih umjetnika neprestano susrećem, a svaka radi nešto posebno, svoje. U Europi je tribal fusion toliko mlađi, pa stoga i manje definiran, što onda omogućava više kreativnih izleta. Što manje stvari stavljaš u kutiju i pokušavaš ih definirati i nekako nazvati, to više ljudi istražuju i pomiču granice. To mi se jako sviđa i, za mene, to predstavlja pravu umjetnost. Sviđa mi se kako rade Uzumé djevojke, ali također i umjetnice kao što su Linda Faoro, Les Soeurs Tribales, Myriam Sutter… Njihov izričaj je neobičan i jedinstven. Veliki sam poklonik fusiona sa suvremenim plesom, kao i fusiona sa street dance-om, pa me privlače plesačice koje kombiniraju ove stilove.  
 

Orijentalni-ples.com: Kako bi opisala svoj plesni stil i što ti je cilj u osobnom plesnom razvitku? 

Hilde: Glavni mi je cilj da učinim svoj ples da izgleda najprirodnije moguće. Zato sam velika poklonica improvizacije. Svi utjecaji plesnih formi koje sam ikada učila stope se u jedan ples koji moje tijelo izražava. Već sam rekla, ne volim kada su stilovi fusiona očiti na prvi pogled. Volim da to djeluje kao novi ples. Netko je to opisao kao pripremanje najfinijeg jela s različitim sastojcima i začinima. Na prvi pokušaj, jedva da možete osjetiti sve te različite sastojke, ali kao cjelina, jelo je odlično. 
  

Orijentalni-ples.com: Iznimno te hvale kao učiteljicu, i u Engleskoj i po ostatku Europe gdje si gostovala sa svojim radionicama. Koji je tvoj stil podučavanja? Imaš li određene ciljeve kada podučavaš?  
 
Hilde: Pokušavam podučavati onako kao i sama volim da me netko uči. Upotrebom analize i vizualizacije demistificiram tehniku kako bih kreirala kvalitetu pokreta. Iznimno mi je stalo do toga da moje učenice na radionicama dobiju što je moguće više, pa pokušavam davati korisne savjete i osobni feedback koliko god mogu. U odnosu na redovite, tjedne tečajeve, na radionicama se fokusiram na nešto što polaznice može zaokupiti na izvjesno vrijeme, jednom kada izađu sa radionice. Dajem puno informacija koje možete iskoristiti ili ne iskoristiti. Volim biti jasna u svom pristupu i smislena za svakoga, iako je neke koncepte teško za pojasniti (kod grupnih koreografija primjerice). Na radionicama koristim svoje 15-godišnje plesno iskustvo u u obradi teme radionice, zajedno sa jasnom strukturom i ciljem. Osjećam ogromnu odgovornost prema ljudima koji su došli na moju radionicu i stalo mi je da ih podučim najbolje što mogu. Kasnije mogu raditi na 'gradivu' radionice sami, u svom tempu. Suhaila Salimpour je jednom prilikom spomenula da na radionici ne bismo trebali moći išta izvesti, kako bismo imali na čemu raditi. Slažem se s njom, pa s toga svojim polaznicama dajem mnogo materijala na kojem mogu raditi. Volim i atmosferu ispunjenu humorom, jer ljudi puno bolje uče u opuštenoj atmosferi.    

Orijentalni-ples.com: Kako odabireš glazbu za svoj ples? 

Hilde: Uvijek odaberem pjesmu koja mi se apsolutno sviđa. Onakvu na kakvu ne mogu ostati mirno sjediti. To je glavna stvar! Volim glazbu s mnogo izmjena u ritmu, koja je čitavo vrijeme uzbudljiva. Ako osjetim da MORAM plesati na pjesmu kada ju čujem, to mi je najbolji pokazatelj da tu pjesmu izaberem za svoj performans.    

Orijentalni-ples.com: Možeš li nam preporučiti nešto od tvoje najdraže glazbe? 

Hilde: Raquy and the Cavemen, Balkan Beat Box, Beats Antique, Kal, Fanfara (Balkan- brass bend iz Brightona)… Toliko toga volim da mi je teško izabrati samo ponešto, ali ovi su definitivno od nekih meni najdražih autora. 
  
Orijentalni-ples.com: Reci nam nešto o kreativnom procesu nastajanja tvojih koreografija.  
 
Hilde: Ovisi o tome da li koreografiram za solo ili za grupu. Grupne su koreografije poprilična borba i često zbunjujem svoje cure sa vizijom koju imam u glavi, ali one mi vjeruju i znaju da će na kraju ples izgledati odlično. Rekla bih da radim po sistemu pokušaja i pogreške. Imam tijela u pokretu, s druge stvari imam sliku u svojoj glavi kako bi nešto trebalo izgledati, pa pokušavam to spojiti da vidim kako to, u stvari, izgleda. Dugotrajan je to proces i sretna sam što moje djevojke imaju strpljenja koje ovakav kreativan proces zahtjeva. Kada koreografiram za solo, pokreti su kompliciraniji nego za grupnu izvedbu. U grupi se radi o dinamici, oblicima, linijama, lokacijama plesačica i o tome kako to funkcionira u cjelini, stoga pokret može biti jednostavniji, jer se pokreti često „izgube“ u većoj grupi. Za solo odaberem pjesmu koju volim i improviziram na nju nekoliko puta, sve dok mi se neki pokret izveden na određeni dio pjesme ne počne toliko sviđati. Često se vraćam unazad i mijenjam dijelove koji mi se manje sviđaju i upotrebljavam fillere – poveznice između određenih pokreta koji pomažu u tome da proces izrade cijelog plesa ne djeluje zastrašujuće. Sa ponavljanjem svoje izvedbe ponekad mijenjam fillere, ponekad se snimim i pregledavanjem snimke odlučujem što bih trebala mijenjati, a što ne. 
 

Orijentalni-ples.com: Već si nam nešto ispričala o vođenju vlastite plesne skupine. Koja je vaša misija?

Hilde: Trenutno mi se teško fokusirati u potpunosti na Masmoudi DC zbog gradiva na akademiji koje moram savladati u kratkom roku. Zato sa djevojkama radim individualno, što je dobro za njihov razvoj jer postaju jače plesačice i performerice, što mi omogućuje da ih objektivno sagledam „iz daljine“ i vidim smijer u kojem se razvijaju. Kada diplomiram na Laban akademiji u srpnju 2011., radit ćemo puno više zajedno i ne mogu to dočekati! Nemam druge misije osim da plešem sa djevojkama. Bliske smo prijateljice i uvijek se odlično provedemo na pokusima. Imam već najavljene neke projekte za nas, pa nas veseli specifičan cilj za koji radimo. Za rujan 2011. Pripremamo zaista veliki show kada Unmata djevojke dođu. I naše mlade učenice će tada nastupati po prvi put, nakon treniranja od nekih 18 mjeseci i znam da će taj show biti pun pogodak 
 
Orijentalni-ples.com: Koliko je bitno za plesačicu u nastajanju ili za ambicioznu učenicu da redovito polazi  plesne radionice? Kod nas primjećujem puno slučajeva da djevojke radije odaberu radionice kojima je tema učenje jedne jedine određene koreografije, nego teme kao što su razvijanje tehnike, plesna ekspresija, stage presence i slično. Imaš li poruku ili savjet za takve plesačice? 

Hilde:  Naravno da je važno konstantno se izgrađivati. Ja ću, za primjer, vječno biti student plesa. Ipak, shvatila sam da najbolje učim na intenzivnim radionicama sa određenim učiteljem, a ne toliko u slučaju kada u kratkom roku idem na više raadionica  različitog tipa koje se, primjerice, održavaju na festivalima. Ranije sam učila na taj način – preko brojnih radionica, ali sada uzimam samo intenzive od 2, 3 ili 4 dana sa učiteljima različitih plesnih formi. Za mene je to način kako izvučem najviše. 

Orijentalni-ples.com: U Zagrebu ćeš podučavati četiri različite radionice i nastupati u showu u ožujku 2011. Jedva čekamo da nam dođeš! Jednu od svojih radionica nazvala si „Belly Dance geometrija“. Osjećam li ovdje matematičkog geeka?
Sada ozbiljno, da li su tvoje radionice namijenjene isključivo onima koje su se opredijelile za tribal-fusion stil ili za plesačice bez obzira na stilsko opredjeljenje? 
 
Hilde: Ekstremno sam strastvena što se tiče matematike, geometrije, koreografije, koreologije ili analize pokreta i zanimaju me poveznice između tih disciplina. Nakon svoje diplome iz matematike i fizike, kao i one iz vizualnih umjetnosti, počela sam istraživati korelacije plesa i matematike. Možda zvuči malo štreberski, ali otkrila sam da pomalo treba biti matematički fan kako bi se dobilo najviše iz odnosa ovih disciplina, a ja to činim razumljivim i pristupačnim svakome. S druge strane, moje znanje iz različitih stilova egipatskog plesa – od baladija do klasičnog orijentalnog – omogućilo mi je da vidim kako i plesačice isključivo ovih stilova mogu puno dobiti iz mojih metoda i mog stila. Upotrebljavam podosta tehnika kretanja kroz prostor koje dolaze iz klasičnog orijentalnog, baš kao i iz baleta i jazz-a, a to se sviđa plesačicama svih stilova trbušnog plesa. Upravo iz tog razloga samu sebe nazivam fusion plesačicom, a ne tribal fusion plesačicom. To mi omogućava više slobode da nastavljam evoluirati u svom osobnom izričaju i u pronalaženju veze sa ostalim plesnim stilovima.  
  
Orijentalni-ples.com: Koji su tvoji ciljevi za ovu novu godinu?  
  
Hilde: Osnovni mi je cilj fokusirati se na Laban akademiju što je više moguće dok ne diplomiram, zatim povratak u Brighton, gdje ću onda 100% energije ponovo uložiti u vlastiti plesni trening, vježbajući svaki dan, podučavajući, radeći koreografije i uz organiziranje i eksperimentiranje idejama koje se tiču plesa i analize pokreta. Godina 2011. već izgleda vrlo uzbudljivo sa svim tim različitim perspektivama na različitim mjestima. Vrlo sam zahvalna što radim ono što volim raditi.

za više informacija o Hilde, posjetite njenu web stranicu:  www.hildebellydance.co.uk

razgovarala: Dunja za orijentalni-ples.com, 10. siječnja 2011.
fotografije: Russell Wood, Dan Fullard, Dug Robson, privatni album

For the interview in Croatian, please click here .

Orijentalni-ples.com: You started dancing in a early age with the street dance and in your curriculum you're mentioning ballet, contemporary dance, jazz and flamenco, to name only few. How did you come do discover oriental dance? 

Hilde: I started street dance at the age of 14. I absolutely loved it and still do. I was mainly passionate about boogaloo (break dance style, where fluidity between body isolations is key) and locking and popping (break dance styles that became very big on the streets in the US in the 70's). Then, a friend of mine (Sarah Chebaro) was performing at a club in Leuven, Belgium. She was dancing to drum and bass and was doing belly dance moves to it. Her hip isolations were so amazing and in time with the beat. She was doing fusion, but at the time, we didn't know that name existed yet. So she just called it Oriental Belly Dance. I loved it, as it reminded me of popping and boogaloo and loved how she made it into something more modern and connecting it to our culture. We danced together for a few years, dancing at world music festivals etc and with my background in street dance, I started to explore a fusion between the two styles. I laugh about it now, because me and my dance friends at the time were so excited as we thought: wow, this has never been done before. Little did we know that in San Francisco people had been doing it for years.  
At this time, I was a Mathematics teacher in a school. I have always been a bit geeky about things like that, but I didn't like teaching. I didn't like the structure of the school system and I was teaching 16 year old boys, who had other things than maths on their mind so it was pretty uninspiring to teach them. I always wanted to be a dancer, but never thought of making my career out of it. But I was so low at the time, that I didn't have anything to lose. I didn't see it at the time, but now I am so glad that I hated my job so much, as I probably would have never made the decision to leave my life behind in Belgium and move to Brighton and study dance and visual arts at Brighton university. Than,6 years ago, I went to see the Belly Dance Superstars show in England. There, I saw Rachel Brice with the Indigo girls dancing to hip hop and doing proper popping. I had no idea that this was going on in the US, and was absolutely hooked. That's when my dance journey really began. I was also reading a Tribal UK magazine at one point, in which Samantha Emanuel had written a section on her travels in San Francisco, which inspired me to do the same. In the beginning, being so inspired by her, I wanted to learn how to dance like Rachel. It wasn't until I discovered Mira Betz in 2008 that I started to explore my own dance style, of what makes me unique. I revisited my passion for flamenco which I studied in the late 90's and my passion for street dance and made it part of who I am as a dancer. I think for me, a dance should be like an autobiography, where elements of your experience in different dances come through without it being an obvious combination of the two styles. So it becomes like a new dance. At the moment, one of my biggest inspirations is Donna Mejia.  As a choreographer, a teacher and an academic.I also studied ATS for about 4 years, and for me it is such an important part of our dance. I am very happy to have two wonderful dancers in my company that are extremely passionate about ATS (Charlotte and Nix from Masmoudi) to keep the ATS scene in Brighton alive, as I stopped teaching ATS about a year ago and it's great that they are now having their own subculture going on with their own fan base.

Orijentalni-ples.com: So you moved to Brigthton in order to persue your dream in becoming a professional dancer. That was very ambitious and brave, but if you didn't, we probably wouldn't be having this interview right now. 
 
Hilde: I studied at the university of Brighton and have a BA hons in Dance and Visual Arts. Here, I started to explore the links between visual arts and belly dance, and was mainly focusing on dance for camera, which is a hybrid arts branch of making choreographed work for the camera. I explored the idea of the layering technique in our dance to layer video footage of body isolations using different layers of video fragments. It was a great exploration, as I still use the ideas in my choreographies with Masmoudi. But I missed dancing as focus was mainly on visual arts. When I discovered the Diploma course at Laban, I was over the moon as it was exactly what I was looking for. I wanted to train in ballet, contemporary and jazz to become a more all rounded dancer and to get a more theoretic approach. Here I discovered so much about myself as a dancer and a person, especially how my whole background in mathematics can be related to my dance, exploring different ideas of choreography, experimenting with choreology (movement analysis), etc. I just started classes up in London, while keeping my Brighton classes running as well. So it's pretty busy at the moment, work and studying, running the dance company, the classes and being a sponsor too, but I love it.   

Orijentalni-ples.com: Tell us about the dance scene in the U.K. I know you are an important part of it for the last 6 years, not only with your teaching and performing, but with running Masmoudi DC and through organizing various dance events.  
 
Hilde: I am very passionate about creating a network, a community that spreads all over the world. Having my base in Brighton, but now living in London and having a very strong bond with some of the London dancers. We perform together in shows, see each other at workshops and now are working on collaborating together on some choreographies. So the Brighton – London connection is really strong for me. Then, Sam is of course doing her thing in Devon, and creating some great weekend workshops which gets the people involved from all over the UK. I feel a very strong support network between all the tribal dancers in the UK. Bringing some great dancers over, like Amy from Unmata, Mira Betz, Olivia from Zafira, Donna Mejia, Suhaila Salimpour (July 2011), Samantha Emanuel etc brings all dancers in the UK together and I always try to make it in a fun weekend, not only having workshops, but a show with after party and dinner together after the workshops. I find it so important to make everyone feel part of the network, the community. Then, when I go abroad I start noticing other sponsors with their own network going on and it's truly inspiring to see these other communities doing their thing.  It's like being part of a really big family, very true to the tribal spirit.  So for the last 6 years I have been teaching and performing in Brighton, always inspired by any art form I like collaboration with other performers that aren't necessarily related to belly dance. For me, this is very important, as it makes our art form more mainstream, and reaches out to so many different audiences.

So I often perform at variety events, with jugglers, hula hoop artists, singers, acrobats, charleston dancers,… and response has been very positive. I have also learnt a lot from them about performance.  Apart from that, I often perform with different Brass musicians, which has also lead to some great collaborations. Now, we started a student troupe (September 2011) in Brighton which gives the girls something to work towards. There are about 20 girls involved, Masmoudi girls included. It's super great to have so many involved and is again working towards great community spirit. I am encouraging the Masmoudi girls in the last year to find their own style, to work towards solo performances, which has been a truly inspiring journey, as they come up with so much cool stuff.  Once I move back to Brighton in July and have more time for them, I want to focus more on being a choreographer for the group than I have been in the past year, as I love dancing with other girls on stage.   

Orijentalni-ples.com: You seem like the right person to ask about the comparison of the American fusion scene and the European one. You spent some time in the U.S.A. Do you notice a style differences in the tribal fusion dance between America and Europe?  
 
Hilde: It's hard to say, as the US is so big, and even though I have spent time in San Francisco, it's constantly evolving. From what I've seen, Suhaila and Jamila Salimpour has had a massive imprint into the San Francisco scene, so has Carolena Nericcio and Jill Parker. But then, Unmata is constantly pushing boundaries and doing new creative stuff, and they have their own style completely. In Europe I keep getting surprised at how many amazing artists I keep meeting, everyone doing their own thing. Because tribal fusion is so much younger in Europe, it's less defined on what tribal fusion stands for, and therefore allows for a lot of creative outlets. The less you put things in boxes and try and define the style, the more people explore and push boundaries. That is something I really love and for me makes it into a real art. I love what the Uzume does, also been checking out artists like Linda Faoro, Les Soeurs Tribales, Myriam Sutter, … some really unusual and unique stuff. I am a big fan of contemporary fusion and fusion with street dance so feel drawn to artists that do a lot of work with that. 

 
Orijentalni-ples.com: How would you describe your personal style of dance and your goal in developing it? 

Hilde: My main goal is to make my style look as natural as possible. That is why I am a big fan of improvisation. I always compare it to a true autobiography. With all the influences of my past studies all within one dance, written with my body. For me, it is therefore very important that I create a true fusion. I am not a big fan of a fusion where the styles of dance are obviously recogniseable. I prefer to make it look like a new dance. Someone described it as cooking a delicious meal with all different ingredients and spices. At first taste, you can barely taste the different ingredients but as a whole it just works. 
 
Orijentalni-ples.com: You are named a favourite teacher by the number of your workshop and class students. What would you say is your style of teaching dance? Do you have specific goals for your teaching?

Hilde: I try and teach the way I like to be taught. By demystifying technique by using analysis and use of imagery to create a quality of movement. Also, I am very passionate about my students being able to get as much out of a workshop as possible, so I try and give helpful tips and personal feedback as much as I can. Especially in workshops as opposed to weekly classes I like to bring my focus to something that will keep them sweet for a while. I give out a lot of information that they can either take or leave. I like to be clear in my approach that makes sense for everyone, even though some concepts can be tricky to explain (i.e. with group choreography) and I try to use my 15 years of dance experience to bring across a point within a workshop, have a clear structure and goal in mind. I feel very responsible for people that come to take my workshop that they learn as much as possible. They can then train on their own time. Suhaila Salimpour mentioned in a workshop once that you should not be able to do everything in a workshop, so then you can work on it and study. I truly agree with this, and therefore give a lot of material for people to work on. I like to bring humour to class as well, to lighten up the atmosphere as I often find people learn better in a relaxed environment.  
 
Orijentalni-ples.com: How do you go selecting music for your dance? 

Hilde: When I dance, I will always pick a song that I absolutely love. That I just can't sit still on. That is the main thing. I like music with a lot of changes in the rhythm, so it stays exciting to listen to. If I just HAVE to dance to a song when I hear it, then that often becomes a song I will dance to at a show. 

Orijentalni-ples.com: Could you please reccomend some of your favourite music to us? 

Hilde: Raquy and the Cavemen, Balkan Beat Box, Beats Antique, Kal, Fanfara (Brighton based Balkan Brass band), … there is so much music I love, it's hard to select a list, but these are definitely some of my favourites. 
 
Orijentalni-ples.com: Tell us about the creative process in creating your choreography.

Hilde: Well this depends if I am choreographing for solo or group. Group choreographies tend to be quite a struggle, and I always end up confusing my girls, but they trust me that whatever vision in my head will look great, so they just go with the flow. For me it's all about trial and error. Having bodies in space, trying things out that look good in my head and see if it actually works. So it's a long proces often and I am happy my girls have the patience it needs to let the creative proces happen. When I choreograph for solo performances, the movements tend to be a lot more complicated than when I choreograph in group. In group, it's all about the dynamics, shapes, lines, locations of dancers and how it works as a whole, so often, actual dance movement can be more simple as movements often get lost in the whole group. Solo choreographies, I pretty much always work like this: I pick a song I like and I improvise to it, over and over again, until I start liking a certain movement for a certain part in the music. I often go back to it and change things I don't like about it, as it helps to often have some filler movements to make the task of a whole dance seem less big. You can then just replace them as you go along, maybe perform the dance a few times, record it and see what works and what doesn't.  

Orijentalni-ples.com: How is it running your own dance company? What is Masmoudi DC's mission? 

Hilde: Because of studies at the moment, it's hard to focus on Masmoudi as a group, so I have been working on the girls individual style. It is good for their development as they become stronger dancers and performers and gives me some time to step back and see where they are going with it. Then, when I am finished at Laban in July 2011, we are going to work so hard together, and I just can't wait. I don't have a mission other than to dance with the girls. We are all very close friends so we always have a blast during rehearsals. I want to let whatever happens happen naturally and not force anything, as I feel that this worked for me also as an artist, so we will just work hard and take it one rehearsal at a time. I always have projects lined up, as it helps to have something to work towards. The next one coming up will be a really big show in September 2011, for when Unmata comes over. The student troupe will perform for the first time, after having rehearsed for about 1.5 years and the show will totally rock. Masmoudi will play a special role in this show as well, but for now they don't know what I have in mind yet, as it's early days. 

Orijentalni-ples.com: How important is to an emerging dancer  or an ambitios student to attend dance workshops regulary? I noticed a lot of cases in my land when a student chooses to attend only the workshops with a specific choreography as a topic, and ignore other workshops topic such as developing technique, dance expression, stage presence etc. Do you have any message or advice for such students? 

Hilde:  Of course, it is always important to keep growing as a dancer, I for example, will always be a student. However, I find that I learn the most from intensives with a specific teacher, as opposed to just taking lots of overfilled workshops at big festivals. You can really get into it then and it's the best way to learn. From past experiences I have put a lot of energy into doing workshops here and there, but apart from a new movement I wouldn't necessarily get that much out of it. Now, I study at 2, 3 or 4 days intensives with dancers that have had cross training in other dance styles and that have been dancing and teaching for a long time. For me, that is how you learn the most. 

Orijentalni-ples.com: You will be teaching four different workshops and perform in a show in Zagreb on March 19-20 2011. We can't wait to meet you! You named one of your workshops „Belly Dance Geometry“. Do I feel a maths-fan here? Now siriously, are your workshops built for the tribal fusion dancers or for everyone no-matter-of-preffered-bellydance-style? 
 
Hilde: I am passionate about so many things. I am extremely passionate about maths, geometry, choreography, choreology or movement analysis, … and I am interested in finding the link between different disciplines. Having a degree in maths and physics and one in dance and visual arts, I started to explore the relationship between dance and maths. It might sound a little geeky but I have found that you don't have to be a maths fan to get a lot out of this, as I make it very accessible for anyone to understand. Secondly, having a background in different styles of Egyptian dance, from Baladi, to Classical Oriental dance, I often find that people from other dance styles can easily relate to my style. I tend to use a lot of traveling techniques from my experience in Classical Oriental dance, as well as in ballet and jazz and find that people from any dance style can relate to it. I often call myself a fusion dancer as opposed to tribal fusion because of that reason, as it gives me more freedom to keep evolving in my own personal style and finding connections with other dances styles.

Orijentalni-ples.com: What are your goals for this new year? 
 
Hilde: My main goal is to focus at Laban as much as possible until I graduate and then to move back to Brighton and put my energy 100% again in my own dance practise, training every day, teaching, choreographing, event organising, experimenting with my ideas around dance and movement analysis. 2011 is looking very great already with lots of things happening in lots of different places. I am very grateful to be doing what I love doing.

interviewed by: Dunja Cuk Podolski, 10th of January 2011
photos: Russell Wood, Dan Fullard, Dug Robson, private album

From her early years as a dancer in Sao Paulo, Brazil, Serena Ramzy has crossed five continents to become one of the leading exponents of Egyptian belly dance in Europe today. Her repertoire embraces classical and traditional folkloric dance, Baladi improvisation and contemporary dance. Serena is renowned for her individual form of dance expression and engaging presence on stage.
 
Hossam Ramzy is world's leading Egyptian dance teacher, percussionist, composer and world music artist. His musical career started in his early age playing the Egyptian tabla, continued with jazz drumming in England in middle 1970s and brought him back to his first love, the Egyptian drums, and the  dance rhythms of the Middle East. His extensive discography includes Robert Plant, Jimmy Page, Luciano Pavarotti, Gypsy Kings, Rolling Stones, Tarkan and the list goes on…

Working together, this dynamic duo have toured the world performing and teaching. One of the following stations on their tour is our neighboring Slovenia, where they will hold workshops and show in December. So, lets meet Serena! 

Orijentalni-ples.com: Serena, I can not help and I have to immediately ask you: you were only 15 years old when u become a professional dancer. Most of your peers at that age were just started high school, and you were already dancing in top clubs and restaurants and on weddings. The question imposes itself: how did it look, your unusual growing up in a multicultural megalopolis?

Serena: It seemed and looked very normal from where I was looking.  It was what I wanted to do as a career  so I had no hesitation in going for it. I was very much involved with the belly dance community since the age of 8, so it seemed very natural to be performing and practicing most of my time, when not in school. My sister has been a professional Belly Dancer since an early age, so I grew up watching her, learning fro her  it and just absorbing it all. I can't imagine having has any other way. My friends were in the dance too.

Orijentalni-ples.com: In the homeland of samba and carnival, what was that X factor  that attracted you to Egyptian belly dance?

Serena: The music, the subtlety of the movements of the Egyptian style and the way it portrays feminity in a very personal and delicate way. Also, if you look at the history of Brasil, we were a Portuguese colony for many years and the Arabian Moorish influence is clearly  demonstrable in our music, rhythms and art. No wonder I fell in love with this side of my roots.

Orijentalni-ples.com: Superb dancer like you learned from many masters of trade, and certainly every one of them integrated a part of their expression in your dance. But, I'm interested in who had a biggest influence on your understanding of music and dance?

Serena: Hossam.  I have been studying with him for 14 years now and I have so much more to learn. My knowlwdge of music comes from waht he has taught me and also, just leaving with him ans seeing him produce the most wonderful pieces of music is a enormous lesson on it's own. As for dancers, my biggest influence is Naima Akef. Watching her dancing and studying it from a musical and rhythmic point of view has taught a lot through her musical interpretations. She was and continues to be an incredible artist.

Orijentalni-ples.com: After so many years in dance, traveling 5 continents, numerous workshops and performances, your enthusiasm and love for dance is not looming, but growing exponentially. Where it comes from, all that inspiration?

Serena: You don't know half of it…. As a matter of fact, I am more excited about it than ever. I love my work…. it is my art, it is my life…, I love to dance ,  and I love to share it with others. The more I do the more inspired I feel about doing more. The goal of spreading the dance to the world in its most respected and aestehic form , is our goal and the more we do it , the more artistically rewarding it becomes. Creating a new genaration of dancers who can take the dance to a higher level of acceptance amongst the cultures of art and artists of the globe is a mission that Hossam and I took upon ourselves and we are succeeding through our Dance School here in the UK. And now, we are travelling all over the world teaching and instructing other dancers, helping them understand how to become one with the music they adore.

Orijentalni-ples.com: Your perception of dance is certainly changed over the years. Can you describe your current understanding of this ancient art of dancing and the interaction with different musical styles?

Serena: Yes, you are right. My perception of the dance has changed along the years and the more I study and learn about it, the more I find I need to study and learn more. I take each musical composition as an individual work of art and i study it to full perception and conceptial understanding. I do this with egyptian music, same as i do with indian , flamenco or brazilian music. Howver my guide lien is always the translation of the music, accordig to Hossam's article: 'Drumming 4 Dancers', published on www.hossamramzy.com. 

Orijentalni-ples.com: Regarding my previous question, the music you dance to really covers a wide repertoire: classical, Baladi, folklore and popular music, sometimes recorded music, sometimes pure improvisation to the music of the band of your husband. What would be your favorite?

Serena: I love the music whether live or recorded. However, there is a special magic to the live music. When you work with the best musicians creating the most beautiful sounds,  you  know that it is a unique moment that has to be cherished as it is a breath in the wind that won't be repeated the same again. It is spontaneous and inspires me to be on a plane that I can't describe in words. Only in motion.

Orijentalni-ples.com: Egyptian folk dances, such as Bedouin tribal dance and Saidi with stick, have great influence on your dance technique. What about other dance styles that at first glance have no connection with the belly dance?

Serena: I draw from all dance styles. All dance inspire me. I have a childhood love, which is Ballet. I dance it til today. It will never stop for me. There is so much one can learn from other forms of dance.  There is a lot if Brazilian influence in my soul, being a hip dance too. Many of our moves are quite similar to those from the Middle East. I beleive that it is important to respect and  understand as much of each style of dance that I approach, be it for learning or for fusing with. I believe in learning about the people, about their culture about their way of expressing what is their day to day way of life. In Brazil, we would do it in one way, in Egypt, we would do it in another as I am sure that in Croatia and in Eastern Europe, you will find the same thing done with your own colour and spices.

Orijentalni-ples.com: In the past few decades developed new styles of belly dance that are combining movements from the Egyptian and Turkish style with other dance styles (ATS, tribal fusion…). Your view on these new arrivals?

Serena: I like ATS. I thik it's original and it does not claim to be what it is not. I appreciate originality, but not so much when someone brings out any mix just to be different. I also find that Egyptian dance sufficient enough by itself it is done well and done well to the music. Only when it is not done in this fashion you will find that it is in need of extras  In order to justify this departure from what dance is about… which is the physical portrayal of the music. We are creating a Renaissance of the dance by helping the dancers understand their form of art and become masters of their tool of their trade. We need to understand our roots before moving on, so we know how and where to move on to. So, for those other additions that you may call as arrivals, as they arrive, they will soon depart…. I have no opinion on them.

 
Orijentalni-ples.com: Your background in belly dance is so rich that its really hard to extract the most interesting moments. But this will not leave anyone indifferent: you and Hossam spearheaded the very first national dance performance by women in the history of the Kingdom of Saudi Arabia,on celebration of the 100th anniversary of their independence day!

Serena: Yes, that was an incredible experience!

Orijentalni-ples.com: Our web site visitors are certainly very curious and would like you to share with us a brief preview of the workshops and show that you and your husband will hold in Slovenia in December.

Serena: We will bring our philosophy of the dance. This is how to interpret the music. Couple with a two day workshop where we will be teaching various aspects of classicality and rhythmic understanding. It will be more than just fun… it will be like water to a thirsty flower in the desert. We will explain a lot of techniques, much about rhythms and how to be one with the music. How to gain knowledge that you can use not only in one choreography, but that which gives you the key and password to DANCING TO THE MUSIC. As for the concert… Hmmmmmmmmm, you will just have to come and see it for yourself…. It will be like a feast for your eyes, ears, hearts and souls… Have you ever seen Hossam drumming live? You will be amazed.

 
Orijentalni-ples.com: And finally, is there anything you would like to say to the dancers and lovers of Oriental dance in this region and to those who are about to become fans?

Serena: I look forwad to seeing you all at the concert and workshops. We want to share our time in Slovenia with you, and invite you to join us in creating 'The Belly Dance Renaissance ' .

 
Orijentalni-ples.com: Thank you very much for your time and hope to see you in Croatia one day!

Serena: You are more than welcome. I too, look forward to meeting you in Croatia. We would love to visit your country.

Authory: Marina Flamaceta for www.orijentalni-ples.com
November 17th 2010
photos: private archive Hossam and Serena Ramzy
Special thanks to Ksenija Visket of Plesna delavnica Zahir who made this interview possible.

For the interview in English please click here .

Od svojih najranijih godina koje je provela kao plesačice u Sao Paulu, država Brazil, Serena Ramzy proputovala je pet kontinenata kako bi postala  jedna od vodećih predstavnica egipatskog trbušnog plesa u Europi danas. Njezin repertoar obuhvaća klasične i tradicionalne folklorne plesove, baladi improvizacije i suvremeni ples. Serena je poznata po svojoj individualnoj formi plesnog izraza i privlačnoj scenskoj pojavi.   Godina 1996. bila je prijelomna za Serenu – tada ju je Hossam Ramzy pozvao da se priključi njegovom timu plesačica. Nedugo poslije toga, postali su profesionalni i  životni partneri!
Hossam Ramzy je vodeći svjetski egipatskih plesni pedagog, perkusionist, skladatelj i world music umjetnik. Njegova glazbena karijera započela je vrlo rano s egipatskom tablom, nastavila se jazz bubnjanjem u Engleskoj sredinom 1970-ih i dovela ga natrag do njegove prve ljubavi, egipatskih bubnjeva i plesnih ritmova Bliskog istoka. Njegovom bogatom diskografskom opusu pripadaju suradnje s glazbenim velikanima poput Roberta Planta, Jimmya Pagea, Luciana Pavarottia, Gypsy Kingsa, Rolling Stonesa, Tarkana…    Radeći zajedno, ovaj dinamični duo obišao je svijet podučavajući i nastupajući. Jedna od sljedećih postaja na turneji je naša susjedna Slovenija, gdje će održati radionice i show u prosincu. Pa haj'mo upoznati Serenu! 

Orijentalni-ples.com: Serena, ne mogu si pomoći i moram te odmah upitati: s 15 godina si postala profesionalna plesačica. Većina tvojih vršnjaka u toj dobi je tek kretala u srednju školu, a ti si već nastupala u najboljim klubovima, restoranima i na vjenčanjima. Pitanje se nameće samo od sebe: kako je izgledalo tvoje neuobičajno odrastanje u multikulturalnom megalopolisu?

Serena: Iz moje perspektive činilo se i izgledalo je sasvim normalno. To je bilo ono što sam željela kao karijeru, tako da sam bez oklijevanja krenula u tom smjeru. Od svoje osme godine bila sam intenzivno uključena u zajednicu trbušnog plesa i stoga mi se činilo sasvim prirodnim nastupati i vježbati većinu vremena kada nisam bila u školi. Moja sestra je bila profesionalna trbušna plesačica od najranije dobi pa sam odrastala  gledajući je, učeći od nje i upijajući sve skupa. Moji prijatelji su se također bavili plesom tako da ne mogu zamisliti drugačiji životni put.

Orijentalni-ples.com: U domovini sambe i karnevala, što je taj „faktor X“ koji te privukao egipatskom trbušnom plesu?

Serena: Glazba, suptilnost pokreta egipatskog stila i način na koji portretira ženstvenost na vrlo osoban i delikatan način. Isto tako, ako pogledate unatrag u povijest Brazila, bili smo portugalska kolonija dug niz godina i arapski-maurski utjecaj je očit u našoj glazbi, ritmovima i umjetnosti. Nije ni čudo da sam se zaljubila u ovu stranu svojih korijena.

Orijentalni-ples.com: Vrhunska plesačica poput tebe učila je od mnogih majstora zanata i zasigurno je svaki od njih utkao dio svog plesnog izričaja u tvoj. No, zanima me tko je najviše utjecao na tvoje poimanje glazbe i plesa?

Serena: Hossam. Učim od njega već 14 godina i imam još toliko toga za naučiti! Moje razumijevanje glazbe dolazi od onoga što me on naučio, no, isto tako, živjeti s njim i promatrati ga kada stvara najljepša glazbena djela ogromna je lekcija sama po sebi. Od plesačica, najveći utjecaj na mene ima Naima Akef. Gledati je kako pleše, učiti iz glazbene i ritmičke točke gledišta, naučila sam mnogo kroz njene glazbene interpretacije. Bila je i nastavlja biti nevjerojatna umjetnica. 
 
Orijentalni-ples.com: Nakon toliko godina bavljenja plesom, proputovanih pet kontinenata, mnoštvo radionica, nastupa i performansa, tvoj entuzijazam i ljubav prema plesu ne da ne jenjavaju, već rastu, moglo bi se reći eksponencijalno. Odakle tolika inspiracija?

Serena: Ne znate ni pola…Zapravo, uzbuđena sam zbog toga više nego ikada! Volim svoj posao…to je moja umjetnost, to je moj život… Volim plesati i volim to dijeliti s drugima. Što više plešem, to sam više inspirirana za još plesanja. Naš cilj je proširiti ples svijetom u njegovoj najcjenjenijoj i najestetskijoj formi, i što više to činimo, to on postaje sve više umjetničko nagrađivanje. Stvaranje nove generacije plesača koji mogu podići ples na višu razinu prihvaćanja među umjetnostima i umjetnicima raznih kultura svijeta misija je koju smo Hossam i ja prihvatili na sebe i uspijevamo kroz našu plesnu školu ovdje u Velikoj Britaniji. I sada putujemo po cijelom svijetu podučavajući druge plesače, pomažući im u razumijevanju kako da postanu jedno s glazbom koju obožavaju.

Orijentalni-ples.com: Tvoja percepcija plesa se zasigurno mijenjala kroz godine. Možeš li nam opisati svoje trenutno poimanje ove drevne plesne umjetnosti kao i interakcije s različitim glazbenim stilovima?

Serena: Da, u pravu si. Moja percepcija plesa se mijenjala kroz godine i što ga više proučavam i učim o njemu, sve više sam svjesna da ga trebam proučavati i učiti još više. Svaku glazbenu kompoziciju promatram kao individualni umjetnički rad i proučavam je do potpune percepcije i konceptualnog razumijevanja. To činim s egipatskom glazbom, isto kao i s indijskom, flamenkom ili brazilskom glazbom. Moja nit vodilja je uvijek translacija glazbe prema Hossamovom članku: 'Drumming 4 Dancers', objavljenom na www.hossamramzy.com.

Orijentalni-ples.com: Vezano uz prethodno pitanje, glazba na koju plešeš obuhvaća zaista širok repertoar: klasična, baladi, folklorna i popularna glazba, ponekad snimljena glazba, a ponekad čista improvizacija na glazbu benda tvog supruga. Među njima postoji tvoj pritajeni favorit?

Serena: Volim glazbu, bila ona snimljena ili izvođena uživo. No, postoji posebna čarolija u glazbi uživo. Kada radiš s najboljim glazbenicima koji stvaraju najljepše zvukove, znaš da je to jedinstveni trenutak koji treba cijeniti kao da je dah u vjetru koji se neće ponoviti u istom obličju. Spontano je i inspirira me kako bih bila u stanju koje me mogu opisati riječima, već samo pokretom.

Orijentalni-ples.com: Egipatski folklorni plesovi, primjerice Bedouin plemenski ples i Saidi ples sa štapom, imaju velik utjecaj na tvoju plesnu tehniku. No, što je s drugim plesnim stilovima koji na prvi pogled nemaju poveznica s trbušnim plesom?

Serena: Crpim inspiraciju iz svih plesnih stilova. Moja ljubav iz djetinjstva je balet. Plešem ga još i danas te ne planiram prestati. Toliko toga se može naučiti iz drugih plesnih stilova. Brazilski utjecaj je duboko urezan u mojoj suštini, hip dance također. Mnogi naši pokreti su prilično slični onima s Bliskog Istoka. Vjerujem da je važno poštovati i razumijeti što više od svakog plesnog stila kojem pristupam, bilo da ga učim ili ga kombiniram s drugim plesnim formama. Vjerujem u učenje o ljudima, njihovim kulturama, načinima izražavanja, svakodnevnom načinu života. U Brazilu bismo to učinili na jedan način, u Egiptu na drugi način, kao što sam  sigurna da biste u Hrvatskoj i Istočnoj Europi to učinili dodajući vlastite začine i boje.

Orijentalni-ples.com: U nekoliko zadnjih desetljeća razvili su se novi stilovi trbušnog plesa koji kombiniraju pokrete iz egipatskog i turskog stila s drugim plesnim formama (ATS, tribal fusion…). Kako ti gledaš na ove novitete?

Serena: Sviđa mi se ATS (American Tribal Style, američki tribal stil trbušnog plesa, op. ur.). Mislim da je originalan i da ne pokušava biti ono što nije. Cijenim originalnost, ali ne toliko kada se stvaraju kombinacije samo kako bi se bilo drugačiji. Smatram također da je egipatski stil sasvim dovoljan sam po sebi ako se pleše dobro i interpretira dobro prema glazbi. Samo kada se ne interpretira na ovaj način, vidjet ćete potrebu za dodacima. Kako bi se opravdao ovaj odmak od istinske biti plesa…koja je fizički portret glazbe. Mi stvaramo renesansu plesa pomažući plesačima da shvate ovu formu umjetnosti i postanu majstori svog zanata. Trebamo razumijeti svoje korijene prije kretanja dalje, kako bismo znali kako i kojim putem krenuti. Prema tome, za ostale novitete, kako ih nazivate, kako su se pojavili, tako će uskoro i nestati… Nemam mišljenje o njima.

Orijentalni-ples.com: Tvoja karijera u trbušnom plesu je toliko bogata da je uistinu teško izdvojiti najzanimljivije trenutke. No, ovo neće nikoga ostaviti ravnodušnim: ti i Hossam upriličili ste prvi plesni performans ŽENE u povijesti Kraljevine Saudijske Arabije, prilikom proslave stote godišnjice njihovog dana nezavisnosti!

Serena: Da, to je bilo nevjerojatno iskustvo!

Orijentalni-ples.com: Naši čitatelji zasigurno su vrlo znatiželjni i voljeli bi da s nama ukratko podijeliš kako će izgledati radionice i show koje ćete ti i tvoj suprug održati u Sloveniji u prosincu.

Serena: Donijet ćemo našu plesnu filozofiju o tome kako interpretirati glazbu. Par s dvodnevnom radionicom gdje ćemo podučavati različite aspekte klasičnosti i ritmičkog razumijevanja. Bit će to mnogo više od zabave…bit će poput vode dane žednom cvijetu u pustinji. Objašnjavat ćemo mnogo tehnike, o ritmovima i kako biti jedno s glazbom. Kako pridobiti znanje koje ćete moći primijeniti ne samo u jednoj koreografiji, već koje će vam dati ključ i lozinku PLESANJA UZ GLAZBU. A koncert… Hmmmmmmmmm, morat ćete doći i vidjeti sami… Bit će to gozba za vaše oči, uši, srca i duše. Jeste li ikada vidjeli Hossama kako bubnja uživo? Bit ćete oduševljeni!

Orijentalni-ples.com: I za kraj, postoji li nešto što bi voljela poručiti plesačicama i ljubiteljima orijentalnog plesa s ovih prostora te onima koji će to tek postati?

Serena: Veselim se vidjeti vas sve na koncertu i radionicama. Želimo podijeliti vrijeme koje imamo u Sloveniji s vama i pozvati vas da nam se pridružite u stvaranju 'renesanse trbušnog plesa'.

Orijentalni-ples.com: Hvala ti za vrijeme posvećeno ovom intervjuu i nadamo se vidjeti vas u Hrvatskoj u skoroj budućnosti!

Serena: Nema na čemu. I ja se radujem našem susretu u Hrvatskoj. Voljeli bismo posjetiti vašu zemlju.

razgovor pripremila, prevela i obradila: Marina Flamaceta za www.orijentalni-ples.com
17.studenog 2010. godine
fotografije: arhiva Hossam i Serena Ramzy
Zahvaljujemo Kseniji Visket iz Plesne delavnice Zahir koja je omogućila ovaj intervju

Upoznajmo najpoznatije tribal fusion plesačice Nizozemske koje nastupaju diljem Europe i SAD-a pod zajedničkim imenom The Uzumé. Djevojke su to koje koketiraju sa različitim stilizacijama tribal fusiona i svojom izvedbom ostavljaju nas bez daha! Danas ćemo upoznati Tjardu Van Stratten i Renate Bakker. Ukoliko se 'palite' na nagrade, ove djevojke su osvojile jednu pod nazivom „Best Dance Company“, ali to im nije jedina! Godine 2008. Tjarda je bila nominirana za naslov Most Promising Upcoming Choreographer with Exquisite Skills. Ukoliko ste pobornik kvalitetnog plesnog izražaja, ove dvije plesne umjetnice dolaze u Split ovog kolovoza sa zadatkom da vas u sklopu Split Tribal Festa obore s nogu. Tjarda je to već dva puta učinila dolazeći u Varaždin (hvala. Lidija!), a Renate sa sprema to tek učiniti od 23. do 26. kolovoza u Gradu pod Marjanom!

Orijentalni-ples.com: Poštovane dame, ovo je peta godina kako skupina The Uzumé postoji na tribal fusion sceni. „Dramatično“, „moćno“, „ljupko“ neki su od epiteta koji opisuju vašu umjetnost. Što su – po vašem mišljenju – The Uzumé donijele na scenu trbušnog plesa što je baš „vaše“, svojstveno samo vašem radu?

Tjarda: Ne volim nešto nazivati posebno „našim“ iako The Uzumé doista imaju svoj način prezentiranja plesa/pokreta. Pokreti su i prije postojali, radi se samo o načinu kako su ukalupljeni u ples od strane koreografa i, naravno, interpretirani od plesača koji te pokrete izvode. Važan je cjelokupan „paket“: ekspresija, duša… Više bih voljela da naša publika kaže što The Uzumé predstavljaju njima. Ja samo stvaram i nadam se da će ljudi u tome uživati. To dolazi „iznutra“ i teško je opisivo riječima. J 

Orijentalni-ples.com:  Možda je suvišno pitanje da li je suradnja kroz timski rad pravi način stvaranja za vas, jer – sudeći prema rezultatuma – slažete se odlično. Opišite nam malo kako funkcionirate iza scene.

Tjarda: Naravno da je ova informacija povjerljiva!! Iza nas je nekoliko godina kroz koje smo naučile koji je način funkcioniranja za nas najbolji. To se mijenjalo i mijenjat će se i dalje, baš kao što se i svi mi konstantno mijenjamo. Kao u svakom biznisu ili tvrtci, moraju postojati neka pravila kako bismo svi ostali motivirani i sretni. Sve dok su pojedinci voljni ostati otvoreni i željni tragati za rješenjima za kvalitetniji zajednički rad, postoji šansa za uspjeh.

Orijentalni-ples.com: The Uzumé su prezentirane kao plesni projekt alternativnog stila, sa jedinstvenim pristupom trbušnom plesu. Voljeli bismo znati nešto više o vama, vašim motivima i ciljevima. Kakav je osjećaj biti na svjetskoj tribal fusion sceni?   

Tjarda: Osobno sam na tribal fusion scenu pristupila iz drugog ugla od onog kabaretskog ili ATS stila trbušnog plesa. Moj put proizlazi iz rada sa mojom mentoricom koja se zove Elena Lentini, čiji je tradicionalni stil orijentalnog plesa dosta pod utjecajem flamenka, mimike, suvremenog plesa i ostalih umjetničkih formi. Uzimala sam satove i ostalih plesova. U početku mog rada sa The Uzumé, “moj“ fusion nije se zvao tribal fusion, jer nisam znala mnogo o toj plesnoj formi (dotada sam bila samo na jednoj radionici ATS stila i pogledala DVD od Rachel Brice). Nakon nekog vremena, naziv plesnog stila koji smo kao grupa plesale postao je zbunjujuć za našu publiku i za nas same, pa sam ga promijenila u „Tribal Fusion Bellydance“ i od tog trenutka postale smo prepoznatljive kao grupa sa jedinstvenim pogledima ka tribal fusionu. Jako sam sretna da je tribal fusion scena tako otvorena za mnoge vrste ove plesne forme i veselim se onome što će, u budućnosti, evoluiranje ove discipline donijeti svima nama J . 

Orijentalni-ples.com: Već si se djelomično dotakla onoga što je naše sljedeće pitanje, ali možemo biti malo više specifični: čini se da je miješanje stilova nešto što vam ide fantastično i što vas razlikuje od ostalih plesača i skupina. Koje stilove najradije kombinirate sa tribal fusionom?  

Tjarda: Najdraži su mi suvremeni ples, flamenko i tango, ali školovala sam se i na području plesne ekspresije, pa stoga puno mojih pokreta dolazi „iznutra“, pa mi je nemoguće reći koji stil je dominantan. Naš stil je već kombinacija, fusion, ali ova tri stila su možda najprepoznatljivija. Ali, kao što sam već rekla, publika možda može reći najbolje.

Orijentalni-ples.com: Vaš je raspored popunjen mjesecima unaprijed vašim gostovanjima u Nizozemskoj i u inozemstvu. Nastupale ste i podučavale na festivalima orijentalnih plesova Raqs Britannia, Spirit of the Tribes 10, Raqs Congress, Sirocco, Tribal Umrah, BellyFusions itd. Prema tvom iskustvu, Tjarda, što plesne festivale čini zanimljivijima od „običnih“ workshop weekenda?

Tjarda: Svaki festival ima vlastitu „osobnost“ i viziju, pa je posjet svakome jedinstven. Lijepo je imati priliku upoznati plesače iz cijeloga svijeta, pojedince sa vlastitim mišljenjima i viđenjima. Još je bolje stjecati nove prijatelje! Tribal zajednica je prekrasna zajednica! 

Orijentalni-ples.com: Koja je, po tvom mišljenju, najveća vrijednost  onih plesača koji žele napredovati?

Tjarda: Svijesnost o sebi i želja za neprestanim učenjem novih stvari i produbljavanjem već stečenih vještina. Dodala bih i pronalaženje unutarnjeg vodstva i plesanje “iznutra prema van“, a ne obrnuto. 

Orijentalni-ples.com: Imaš li neki svoj omiljeni festival trbušnog plesa? Nadamo se da će ti naš Split Tribal Fest biti među favoritima!

Tjarda: Vidjet ćemo da li će se Split Tribal Fest ugurati na moju listu . Svi festivali organizirani brižno i s ljubavlju moji su omiljeni. Kao što sam već rekla, sve dok nešto činimo iz srca, bit će to magičo iskustvo!  
 
Orijentalni-ples.com: Počašćeni smo što su The Uzumé posebne gošće na premijernom festivalu Split Tribal Fest 2010. Dva puta si već bila u Varaždinu i oduševila ovdašnje plesačice, i one iz okolnih zemalja. Reci na  nešto o tri nove radionice koje ćete podučavati na Split Tribal Festu.  

Tjarda: Ideja za seriju radionica proizašla je iz koncepta građenja kuće. Počinje se „na dnu“ pripremom i polaganjem temelja, zatim „građenje“ kroz učenje kombinacija koje obavezno počivaju na tim „temeljima“. Kada to savladamo, kuću možemo „preokrenuti“ i ukrasiti kako god želimo; možemo ju učiniti jedinstvenom, dodati vlastiti potpis!:)

Radionica Footings & Foundations
Građenje od dna do vrha uz generalni pristup plesnom pokretu. Čvrsta kombinacija različitih stilova koja će učiniti da vaši plesni elementi budu čvršći.

Radionica The Uzumé Residence

Uđite i kušajte jedinstveni Uzumé-okus; gradite na njemu svoje elemente koristeči se temeljima stečenim na prvoj radionici.

Radionica Reconstruct-Us

Razrušite i ponovo složite kombinacije! Učinite ih svojima. Ova radionica usredotočit će se na umjetnost personaliziranja kombinacija. 

 
Orijentalni-ples.com: Kakav rezultat polaznici vaših radionica mogu očekivati? Da li je to možda nova koreografija, inspiracija za samostalni rad ili nešto treće?

Tjarda: Polaznici dobiju dobar trening, nove poglede, zabavne korake i kombinacije, jedinstveni Uzumé-flavour, detalje, pronalaženje vlastite kreativnosti…stoga dođite i plešite sa nama! 
 
Orijentalni-ples.com: Jako sam znatiželjna – tko su tvoji idoli u plesnom svijetu? Da li si imala priliku plesati s njima, učiti od njih?

Tjarda: U svijetu trbušnog plesa, to su: Elena Lentini, Amy Sigil of UNMATA, Mira Betz, Zafira Dance Company, Bozenka i još mnogi drugi J. Da, imala sam priliku učiti od svih njih. Zapravo sam povremena članica UNMATA grupe, pa s vremena na vrijeme nastupam s njima u Europi ili SAD-u. Svake godine putujem u Ameriku na najmanje mjesec dana kako bih se dodatno izučavala, najčešće uz mentoricu Amy Sigil. Tijekom 2008. provela sam odjednom šest mjeseci u Americi, uz stipendiju nizozemske vlade koju sam dobila kako bih se usavršavala u trbušnom plesu sa svojim najdražim učiteljima. Imam i izvrsnu učiteljicu suvremenog plesa koja me također povremeno trenira i koja je moja velika inspiracija. 

Orijentalni-ples.com: Istovremeno si i ti uzor mnogim plesačicama trbušnog plesa. Laskavo, zar ne?

Tjarda: Da, to mi jako laska i tjera me da se često crvenim. Čast je znati da toliko ljudi cijeni moj rad.  

Orijentalni-ples.com: Osim što su The Uzumé skupina koja se bavi isključivo plesom, čini se da imate uspjeha i u drugim projektima. Posebno je značajan vaš istup u teatar sa predstavom “Worlddance Con Fusion. Koja je tajna vašeg uspjeha? Dobri geni, zapis u zvijezdama ili predan rad i zatim još rada?

Tjarda: Čini mi se da je zapisano u zvijezdama i da je potrebno puno rada… nema tajne.
 
Orijentalni-ples.com: Hvala Tjardi i Renate za vrijeme koje su izdvojile za ovaj intervju. Za kraj, imate li neku poruku za vaše fanove?

Tjarda: Vidimo se na Split Tribal Festu kako bismo zajednički učili, stvarali i plesali! Jedva čekam da vas upoznam ili da vas sretnem ponovo! Učinimo zajedničkim snagama ovaj događaj nezaboravnim!

Autorica intervjua: Tajna Podbrežnjak za www.orijentalni-ples.com
20. srpnja 2010.
prijevod i obrada: Dunja Ćuk – Podolski
fotografije: privatan album The Uzumé

Ova djevojka jednostavno si ne može pomoći – gdje god je glazba, tu je i Paola, koja se kreće u ritmu i inspirira sve oko sebe, šireći radost i ljepotu plesa! Kao rođenoj Makedonki, prvi oblik plesa u životu bilo joj je tradicionalno kolo. Ona i njene sestre znale su provesti čitave noći plešući na balkanske, turske, grčke ritmove, ili ritmove  levantskih zemalja. Otplesale su tako ravno u slavensku zajednicu grada Chicaga, kamo su se u kasnom djetinjstvu preselile s roditeljima. Paola je na svoj prvi sat orijentalnog plesa došla kao  mlada djevojka, 1993. godine, a ostalo je povijest! Sudbina ju je 1996. godine odvela u Brazil, gdje je još više od pet godina trenirala uz brazilske raqs sharki učitelje.
Krajem 2003., Paola se stacionirala u Kuala Lumpuru, u Maleziji i otvorila 'Yalla Bina' školu orijentalnog plesa. Trenutno živi u Brazilu i nastavlja podučavati i nastupati u cijelom svijetu – i pritom se ludo zabavlja! Paola dolazi u Hrvatsku u kolovozu 2010. godine, gdje će biti gostujuća učiteljica – plesačica na festivalu Split Tribal Fest 2010 u Splitu, sa tri radionice gypsy-balkan fusion stila i nastupom na Peristilu!
Već je jednom posjetila Hrvatsku, u jesen 2009. godine, kada ju je Zagrepčanka Marta Marenčić pozvala da održi radionice u Zagrebu, nakon što su se upoznale u Kairu, gdje je Paola našoj Marti vodila Teachers Training za učiteljicu egipatskog stila trbušnog plesa, u školi slavne Keti Sharif.

Paola is an excellent and inspiring teacher – organized and clear in her explanations and instruction and,  moreover, she is a truly talented and exciting performer. – - Morocco

Orijentalni-ples.com: Započet ću ovaj intervju vjerojatno najčešćim pitanjem koje se postavlja umjetnicima: kako je sve počelo, tj. kada si napravila prvi plesni korak u životu?

Paola: Ne sjećam se vremena kada nisam plesala – kako smo bili imigranti u SAD iz područja bivše Jugoslavije, moji su se roditelji trudili održavati bliske odnose sa članovima balkanske i slavenske zajednice u Chicagu. Stoga smo oduvijek išli na "igranki", bez obzira bile one srpske, bugarske, grčke, makedonske, hrvatske…

Orijentalni-ples.com: Kada si spoznala da je ples tvoj životni poziv?

Paola: Bio je to poziv kojem sam se dugo odupirala i dugo vremena je prošlo prije nego li sam ga prihvatila. Profesionalna plesačica postala sam sasvim slučajno. Radila sam kao profesorica književnosti i filozofije u Američkoj školi u Sao Paulu (Brazil), a ples je bio moj hobi koji sam strastveno voljela. Sanjala sam o tome da mu se u potpunosti posvetim, profesionalno. Tada, kako je Sudbina htjela, moj suprug i ja pozvani smo da postanemo profesori na Internacionalnoj školi u Kuala Lumpuru (Malezija), međutim, on je dobio posao, a ja nisam. Imala sam svo vrijeme ovoga svijeta, stoga sam odlučila da energiju usmjerim na ples. Moj izbor i put prema tom mom cilju odjednom su mi postali savršeno jasni. Život mi je otvorio točno ona vrata koja sam željela i ja sam prihvatila tu priliku!

Orijentalni-ples.com: Rođena si u Makedoniji, ali si odrasla u Chicagu. Makedonija je poznata posvojoj bogatoj kulturi tradiocionalnih plesova i glazbe, te po romskim glazbenicima. Sjećaš li se svoga djetinjstva u Makedoniji i lokalne tradicije?

Paola: Čak i kao dijete bila sam jako znatiželjna po pitanju makedonske kulture i tradicije. Zanimali su me svi aspekti: povijest, kuhinja, glazba, ples, ručni rad i običaji… Bilo mi je jedanaest godina jednog ljeta kada sam inzistirala da me babita nauči presti vunu i kačkati. Uvijek sam pomagala pri pripremi ajvara ili oko vezanja duhana, naučila sam borbenu pjesmu Partizanci, te satima slušala djedove priče. Moje sestre i ja neprestano smo plesale na vjenčanjima i igrankima. Kada sam 2007. godine ponovo posjetila svoju rodnu Makedoniju kako bih završila istraživački projekt i napravila svoj dokumentarac o romskoj glazbi  sa područja Maleševo (isječke cjelokupnog dokumentarca Raq' In the Roots with Malesh-Roma donosimo malo niže u ovom intervjuu, op. ur.), iznenadilo me što sam dio povijesti naučila i od samih muzičara. Oduvjek sam znala da je obitelj mog djeda bila jako bliska sa Romima, ali do tada nisam znala koliko im je on – Vangel Betinski – osobno pomagao. Romski starješine, kao što je Milov otac (u dokumentarcu je objašnjeno tko je Milo, op.ur.), sa suzama u očima pričali su mi kako su njihove obitelji bile bliske s mojim djedom. Danas se na svaku obljetnicu djedove smrti okupljaju na njegovom grobu i sviraju djedove najdraže pjesme! Ali ono što je doista bilo dirljivo jest način na koji su prihvatili MENE i podučili me svemu što sam željela znati za svoj dokumentarac. Svakoga ljeta kada odem tamo naučim toliko novoga o Makedoniji! Ne mogu više niti zamisliti da ne otputujem tamo jednom godišnje.

Orijentalni-ples.com: Jako mi se sviđa ovaj citat sa tvoje web stranice: "My own life path and dance path are one: Moving across cultures and languages". Još mi se više sviđa nastavak, ali izazivam čitatelje da ga sami pronađu. Reci nam nešto o svojoj osobnoj povezanosti sa plesnim stilovima koje plešeš – kao što su orijentalni ples, Balkan, Lyrical – i geografskim mjestima na koje te život poveo.

Paola: Za mene je ples metafora Života. Život ima svoje ritmove, baš kao i Ples. Stvari ponekad idu boljim tokom, ponekad idu nizbrdo; idu prema nama ili ih gubimo iz vida… Moramo plesati sa silama Života, sa svime što nam on donosi, lebdeći uz ritam Univerzuma, kojega smo svi dio – a za mene to znači  mijenjanje okoline i kultura. Izabrala sam život putujuće učiteljice, a moje su mi multilingvističke vještine (Paola govori pet jezika, op.ur.) pomogle da uplovim u različite kulture. Ipak, povukla bih ovdje još jednu paralelu: PLES je JEZIK također. Pokreti, baš kao i geste, su riječi. Upotrebljavamo ih uz ritam, uz neku namjeru, pa tako govorimo kroz naš Ples. Stvaramo poeziju u pokretu. Stoga za mene dobro proživljeni život predstavlja onaj kroz koji smo dobro plesali – poetičan u namjeri i obliku. S obzirom da puno putujem, susrećem se sa raznim stavovima, različitim ritmovima i različitim stvarnostima kojima se neprestano moram prilagođavati. MORAM plesati sa svijetom, u suprotnom, ne bih mogla kroz njega!

Orijentalni-ples.com: Podučavaš poseban plesni stil kako metode Isidore Duncan (koja se smatra 'majkom suvremenog plesa', op.ur.) mogu implementirati u orijentalni ples. Ovo je tvoj autorski koncept, stoga me zanima kako Isidora utječe na tvoj rad i što njene metode mogu donijeti orijentalnom plesu?

Paola: Ne postoji niti jedna vrsta plesa koju Duncan Dance ne može poboljšati. To je zbog univerzalnih kvaliteta koje ga čine. Duncan Dance otvara solarni pleksus, izvor našeg kreativnog svjetla, stoga kada počnemo buditi naš solarni pleksus, pomičemo se prema otmjenijem (orig. rij. 'noble' –> naočit, otmjen, stasit, op.ur.) držanju, a prirodne linije našeg tijela postanu ljepše zato što polaze iz energiziranog centra. Duncan Dance nas još uči ritmičnom disanju, koje je neophodno za BILO KOJI tip plesa. Pruža nam Umjetnost Geste i uči kako uklopiti inteligenciju i emociju u naš ples. U orijentalnom plesu postoji puno više od pukog memoriranja koreografije. Tu je čuvstvena dimenzija "pripovijedanja priče kroz pjesmu", a bolje pripovjedanje dolazi iz ukomponiranih gesti i ekspresije.
Napokon, osjećam da je orijentalni ples umjetnička disciplina koja doživljava brzi rast. To mi se sviđa, ali i osjećam da dolazi do točke kada se trebamo zapitati: "Što je zabava, a što je umjetnost?". Postoji zabavljačka vrsta orijentalnog plesa – i ja ju OBOŽAVAM – volim plesati Baladi, Shaabi i folklorne plesove – uzemljeni su i 'za narod'. Ali vjerujem da možemo činiti i prekrasna umjetnička djela kroz orijentalni ples – na pozornici, uz otmjenije linije, podignutiju poziciju i različite nivoe ekspresije.  Možemo plesati Zemlji, možemo plesati svom prijateljskom ljudskom biću, možemo plesati za sebe ili za Univerzum. Sve su to  koncepti koje Isadora unosi u umjetnost plesa koja tako dobro korespondira sa umjetnosti orijentalnog plesa.

Orijentalni-ples.com: Prošla godina (2009.) bila je posebno burna za tebe – održavala si radionice u Sjevernoj Americi, Maleziji, Europi, Južnoafričkoj Republici i Egiptu. Sudjelovala si i na dva velika festivala: Ethno Square Festival 2009 u svom rodnom kraju Maleševu u Makedoniji i na Sphinx Festivalu 2009 u Kairu. Koja je razlika između ovih festivala?

Paola: Ethno Square je svake godine sve veći i ponosimo se poslom koji uspijemo obaviti. I sami još uvijek učimo o organizaciji i saznajemo što 'pali', a što ne. Stoga smo definitivno u fazi rasta. Prošle smo godine privukli pozornost brojnih medija, pa smo mogli proširiti vijest o našim postignućima. Da budem specifičnija, moja vizija festivala Ethno Square je da to bude mjesto ujedinjenja svih vrsta balkanske glazbe i plesa, sa malom dozom fusiona - unoseći tako vanjske utjecaje koji korespondiraju sa plesačima i glazbenicima festivala. Želim raširiti balkansku glazbu. Osjećam da je to trenutno jako vruća roba na world music sceni, a ja ju želim povesti u svaki kutak svijeta, zajedno sa plesovima koje otkrivam učeći svake godine u Makedoniji. GLAZBA je ključ svega – živa je, pozitivna i daje energiju, a to su sve osobine koje svijet treba.
Sphinx Festival je prekrasan koncept moje drage prijateljice Keti Sharif. Festival sjedinjuje ples sa egipatskom kozmologijom i svetom geometrijom. Atmosfera na konferenciji je bila više metafizička i povezana sa Mitom i konceptom Univerzuma. Za ovaj sam festival kreirala seriju radionica Four Elements, koja sadržava ključne elemente Duncan plesa i prilagođava ih orijentalnom plesu, po principu 'jedan element na dan' – voda, vatra, zemlja i zrak. Bio je to izazov, jer sam podučavala u ogromnim dvoranama bez ogledala, uz glazbu koju je svirao živi egipatski bend. Upotrijebila sam neke elemente iz fizičkog teatra, kao što su i'spunjavanje prostora pokretom', igra 'ogledala', geometrijski pokret u krugovima i spiralama, i dodala ih u dunkanizirane linije i geste sa orijentalnim vokabularom, da bi pristajali određenom elementu. Miješanje ovih elemenata pružilo nam je svaki dan festivala predivan plesni ritual i upalilo je bolje nego sam ikada mogla i zamisliti. Činjenica da nismo imali ogledala samo je dodala iskustvenu notu, jer su tada plesači MORALI gledati jedni druge i plesati sa, okolo i jedni ZA druge. Uz pomoć energije plesa izgradili smo povezanost – ljudi su plakali i grlili se međusobno, i zaista smo mogli osjetiti da je taj spiritualni element dosegnut. Mogla bih još puno pričati o ovim radionicama, ali ovdje nemamo dovoljno mjesta za to.

Orijentalni-ples.com: Kao netko tko toliko voli, cijeni i istražuje balkanski ples i glazbu, kako objašnjavaš rastući trend, koji si i sama spomenula, u world music glazbi te isto tako ogromnu želju fusion plesača (npr. u tribal fusion-u) da u svoj izražaj ukomponiraju elemente Balkana?

Paola: Kao prvo, RITMOVI su 'svježi', tu se ne radi o tipičnom 4/4 ritmu. Od instrumenata su većinom zastupljeni limeni instrumenti, poput trube, čiji zvuk donosi plesu jedan novi, funky element. Osim instrumenata, tu su i DUH glazbe i ATTITUDE. Fusion ples koji ja plešem miješa korake i attitude balkanskih plesova sa pokretima bokova i fluidnosti orijentalnog plesa, za izjednačavanje plesova koji se izvode u krugu sa ostalim formacijama. Zato je ovaj rastući trend toliko popularan među tribal plesačicama, a ja ga podučavam mnogim tribal grupama po svijetu – novi ritmovi, novi načini povezivanja sa ostalim plesačicama i funky, uzemljeni koraci i gestikulacija koja upotpunjuje pokrete bokova i ostale pokrete uzete iz orijentalnog plesa. U Balkan Fusion solo plesu koji koreografiram, uvijek je naglašena DRAMA – pripovijedanje priče o pjesmi kroz sve što sam gore spomenula, ali uz istupanje sa ekspresivnim elementima gestikulacije, facijalnih ekspresija i dodatka KOMEDIJE – što je element koji, po meni, često nedostaje u orijentalnim izvedbama. Volim teksturu: stanke, spore i ubrzane dijelove, dijelove u kojima GLUMIM. Solo izvedbe su teatralne, u čemu se, po meni, ogleda gypsy duh.

Orijentalni-ples.com: Trenutno živiš u Brazilu. Nama u Hrvatskoj Brazil zvuči daleko i egzotično. Kakva je plesna scena u Brazilu? Znam i da planiraš otvoriti dance-resort unutar tvog doma – možeš li nam nešto reći o tome?

Paola: Brazil mi je ukrao srce! Klima i kultura su tople i prijateljske, a prirodne ljepote, po meni, su nenadmašive. Moja kuća se nalazi u džungli iznad plaže na kojoj smo se Gary i ja vjenčali, a ta plaža (Camburi) je raj na zemlji. Brazilci su jako glazbeno nadareni! Ove sam godine pohađala školu sambe i sudjelovala na paradi Sambadrome Carnaval sa Školom Perola Negra, koja ima oko 3000 članova. To je bio čisti spektakl i vrlo uzbudljivo iskustvo, unatoč tome što sam morala našiti puno tkanine u boji mesa na svoj oskudni kostimić. (smijeh)
Brazil je mjesto na kojem sam službeno postala trbušnom plesačicom – iako sam počela još 1992. u Chicagu, sa učiteljicom Jasmin Jahal. Ono što sam u pet godina naučila u Brazilu, dalo mi je muzikalnost iz njihove jedinstvene perspektive. Prije svega nekoliko tjedana bila sam jedan od sudaca na najvećem brazilskom festivalu u orijentalnom plesu, Mercado Persa, kojem je prisustvovalo šest tisuća ljudi! Bila mi je čast doći u taj moj drugi dom i osjećati se toliko dobrodošlom u lokalni svijet orijentalnog plesa.
Naša kuća došla je kao blagoslov – nalazi se u atlantskoj kišnoj prašumi, u rezervatu Sao Paulo države, na visoravni iznad prekrasne plaže. Okružena je sa nekoliko hektara zemlje, koja se proteže u džunglu i do prekrasnih slapova. Ono što želim od ovoga prekrasnog, otvorenog i zračnog mjesta jest otvoriti umjetnički raj – mjesto kamo plesači i umjetnici svih vrsta mogu doći i uživati u okruženju potpuno posvećenom stvaranju. Imamo veliki plesni studio na otovrenom, smještaj za 10-15 plesača, bazen i puno otvorenih i zatvorenih prostora gdje svatko može pronaći mir za meditaciju i introspekciju. Organizirat ćemo mnoge događaje posvećene kreativnosti i umjetnosti, stoga stay tuned!

Orijentalni-ples.com: U jednom periodu života podučavala si i glumu. Kako svoje iskustvo glume integriraš u svoje plesne nastupe?

Paola: U vrijeme kada sam radila kao profesorica u srednjoj školi, podučavala sam klince i radila na mnogim predstavama. Pohađala sam mnoge radionice i seminare iz fizičkog teatra, a relativno nedavno i Meyerhold/Stanislavsky weeklong u Italiji. Mišljenja sam da su ples i teatar neodvojivi. Da parafraziram svog učitelja, Sergeija Ostrenka, "Ples je nemoguć bez unutrašnjeg teksta, a Gluma je nemoguća bez unutrašnjeg pokreta. Kada plešemo, imamo moć da ispričamo priču na prekrasan i profinjen način. Proces učenja pripovijedanja, ne samo iz glave, nego i našim licem, očima, gestama i srcem – uključuje mnoge razine naše Osobnosti". Naučila sam da mi poznavanje glume i teatra daje izvrsne alate kojima, kroz ples, mogu sastaviti i ispripovijedati priče iz svog života.

Orijentalni-ples.com: Radila si na emisiji "Mislite da možete plesati" – malezijsko izdanje. Ovaj TV show je jako popularan u Hrvatskoj. Koja je bila tvoja uloga u projektu?

Paola: (smijeh) To je bila emisija "So You Think You Can Dance". Moja uloga bila je da podučim natjecatelje načine da svoj ples učine ekspresivnijim. Za tu svrhu upotrijebila sam mnogo Duncan Dance tehnike u kombinaciji sa fizičkim teatrom, kako bih natjecateljima pomogla da uvide kako mogu upotrijebiti ritam svoga disanja, svoj pogled, geste i svoje poze, da dodaju nešto "više čarolije" u svoju plesnu izvedbu. Svi su natjecatelji imali izvrsnu tehniku, a ja sam im samo dala kutiju s alatima ideja i vježbi da svoju izvedbu, od dobre, učine izvrsnom.

Orijentalni-ples.com: Često sudjeluješ u renomiranim kongresima iz plesne etnologije ili etnokoreologije, kao što je npr. CID-UNESCO World Dance Congress. Na koji način sudjeluješ na takvim događajima?

Paola: Da, često idem na konferencije i simpozije na temu plesa i srodnih umjetnosti. Za mene su to predivna, velika, inspirirajuća, iscrpljujuća i jako plodna 'tla' za razvoj osobne tehnike, stjecanje znanja, umjetničkih vizija i kontakata. Staviš sve one umjetnike na jedno mjesto na nekoliko dana i počnu se događati čarobna iskustva! Ples je Umjetnost Pokreta, stoga mi je logično da kao učenica Plesa vječno trebam učiti o različitim područjima Umjetnosti Pokreta. Niti jedan sat plesa koji sam ikad uzela – bilo da je riječ o afričkom, japanskom, sambi ili gypsy plesu – nije bio uzalud potrošen. Postao je dio mene.
Zato na ovim konferencijama puno učim. Učim kako što bolje istražiti i prezentirati teme koje me zanimaju. Ako se radi o folklornom plesu, moramo biti svijesni načina na koje MIJENJAMO umjetnost koreografirujući ih – MORAMO dodati pravila scene (orig. riječ 'staging', op.ur.), teatra i pokrete iz ostalih plesnih formi. Stoga sam naučila puno i o tome koje su moje intelektualne odgovornosti na ovom području.
Napokon, na konferencijama imam priliku dovesti temu orijentalnog plesa u krugove i diskusije gdje on još uvijek nema čvrstu poziciju. Slika u javnosti o našem plesu je još uvijek u fazi razvitka, ali za mene je jako uzbudljiva sljedeća činjenica: imamo priliku da pokažemo da je naša prekrasna ženstvenost baza u koju dodajemo elemente plesova koji se mogu razlikovati u tehnici i izvedbi, ali dolaze iz istog duha koji karakterizira moćno, prekrasno, rezonantno žensko jedinstvo.

Orijentalni-ples.com: Dolaziš u Hrvatsku, u Split, u kolovozu 2010., kako bi bila jedna od gostujućih učitelja na Split Tribal Festu. Podučavat ćeš tri različite radionice; jedna od njih (Black Steppe) jedinstvena je kombinacija ATS-a i Duncan okusa, namijenjena većoj grupi plesača…

Paola: Duncan repertoar nam pruža puno načina da uskladimo pokrete plesača kroz prostor i prekrasne načine za te plesače da se međusobno povežu. Dodala sam nešto od ove tehnike ovom Tribal plesu stoga što je jedna od stvari koju bih osobno više voljela viđati u Tribalu, veća povezanost među plesačicama. Glazba koju upotrebljavam u ovoj radionici dramatična je, a duh se bazira na viziji ženskog ratničkog plemena, noć prije velike borbe. Ispričat ćemo priču o pripremama ovog plemena za bitku – kako se "ratnice" kreću među sobom, kako reagiraju jedne na druge i kako formiraju oblike u odnosu na druge. Vrlo uzbudljivo!

Orijentalni-ples.com: Druga se tvoja radionica koju ćeš nam prestaviti na festivalu zove "Turbo Gypsy", a upotpunjena je živim koracima balkanskih plesova i izvodi se na pjesmu Kirila Dzajkovskog…

Paola: Čista ZABAVA u funky-soul stilu!!! Ovo je radionica o zajedništvu, unificiranim koracima, razdiranju s ciljem zabave sa drugima, o igri, improvizaciji i partijanju!

Orijentalni-ples.com: Sljedeća radionica ima tajnovito ime: "The "Minx" i predstavlja zavodnički stil sa Balkan-Fusion koracima, a izvodi se na romski klasik "Da Zna Zora". Ovo također zvuči kao JAKO zabavna radionica!

Paola: To i jest!!! Radi se o interpretaciji teksta ove pjesme – a žensko pjevanje je pomalo zločesto i zavodničko; kao prava Carmen, zato sam jako uzbuđena zbog ove kombinacije igre, seksepila, mrvice komedije i snažne energije koju ova radionica donosi.

Orijentalni-ples.com: I na kraju, imaš li neku poruku za sve plesačice u Hrvatskoj?

Paola: Pružite svoju zahvalnost Plesu – Duhu koji nas povezuje. Kada plešemo, istinski smo blagoslovljene, a ja sam blagoslovljena što plešem s vama!

Razgovarala: Dunja Ćuk – Podolski, 28.travnja 2010.

Fotografije: www.paolablanton.com