AMERIČKI TRIBAL STIL TRBUŠNOG PLESA i TRIBAL FUSION (2. dio)
Muzika za tribal trbušni ples
Kod muzike za tribal (ATS) dominantan je ritam, odnosno zvuk udaraljki. Najčešće zastupljeni ritmovi su tradicionalni baladi, saidi, ayub, malfouf, masmoudi i cifteteli. Neke od grupa koje rade odličnu glazbu za ATS trbušni ples su Solace i Helm, te Gypsy Caravan i Tim Rayborn. Danas plesne organizacije poput Fat Chance Belly Dance, Gypsy Caravan ili Suhaila Productions produciraju vlastite audio nosače zvuka za American Tribal Style.
Tribal fusion trbušni ples pleše se na suvremenu elektronsku glazbu, industrial, new age ili neogypsy muziku (npr. Dead Can Dance, Amon Tobin, Maduro, Pentaphobe, Beats Antique, Balkan Beat Box, DJ Mosavo, Djinn…). Produkcijski brand Bellydance Superstars izdao je brojne nosače zvuka sa fusion glazbom koju koriste plesne grupe The Indigo, Le Serpent Rouge i tribal sekcija Bellydance Superstars.
Neki osnovni pokreti u ATS trbušnom plesu (podjela prema plesnoj grupi FatChance Bellydance koja je široko prihvaćena, ali nije standard):
:: Basic Egyptian (naizmjenični iskorak uz twist zaokret jednim kukom prema centru tijela)
:: Choo-Choo (pokret kukom prema gore - hip lift); Single Choo-Choo i Double Choo-Choo su neke od varijacija, samo uz dodatak pokreta rukama
:: Taxeem (osnovni spori pokret u tribal trbušnom plesu - vertikalna "osmica" kukovima u smijeru odozdola prema gore)
:: Maia ili Maya (obrnuti Taxeem, vertikalna "osmica" kukovima u smijeru odozgora prema dolje)
:: Arabic (još se zove i Camel Walk, tj. devin hod: ondulacija cijelog tijela koja počinje iz grudnog koša – poput "osmice" cijeloga tijela)
:: Floreo - kruženje čitavim dlanom i prstima iz zapešća, uz spajanje srednjeg prsta i palca.
Tkanine i ukrasi koji se ne koriste u tribal kostimiranju
Na nekim web stranicama o tribal stilu trbušnog plesa našla sam duhovitu pretpostavku da je nastanak tribal stila, u stvari, možda bio mali 'osvetnički' čin onim plesačicama koje su plesale 'klasične' orijentalne plesove (Raks Sharqi) te njihovim blještećim i glamuroznim kostimima :)). U svakom slučaju, općenito govoreći, na tribal kostimu nema mjesta laganim i prozirnim tkaninama, satenu i ostalim sjajnim tkaninama, blještećim perlicama i resicama, pastelnim bojama, golim nogama (ne mislim stopalima, već da su noge otkrivene kao kod nekih egipatskih kostima), uskim suknjama, decentnom nakitu i slično. Također, teško da će se naći zlatna boja, jer je dominantan nakit sa sjajem starog srebra.
Tipičan kostim koji pomaže u raspoznavanju ATS stila kostimiranja od ostalih stilova sadržava: rastezljivi choli top preko kojega se nosi 'grudnjak' prekriven starinskim teškim novčićima (coin bra), široka gypsy suknja preko dimija, turban i široki pojas oko bokova sa resicama i vunenim kićenkama (ovaj stil je kreiran u skupini FatChance).
Za opširniji opis elemenata koji se koriste u tribal kostimiranju, pročitajte naš članak Kuchi, Banjara i Miao plemenski nakit.
TRIBAL FUSION BELLY DANCE - potpuno nova plesna disciplina nastala iz ATS-a
Kao što mu i ime govori (eng. fusion = fuzija, mješavina, spajanje), stil trbušnog plesa koji nazivamo tribal fusion odnosi se na kombinaciju koreografiranih ili improviziranih pokreta iz tribal trbušnog plesa sa plesnom stilizacijom određenog folklornog plesa. Tako npr. možemo imati 'Indian fusion', što je kombinacije tribal trbušnog plesa sa nekim elementima indijskih plesova (kombiniraju se indijske mudre i neki koraci), 'Flamenco Fusion', kombinacija tribal trbušnog plesa s elementima iz flamenka, 'African Fusion', 'Gypsy Fusion' , 'Folcloric Fusion' itd. Naravno, svaki od ovih stilova pleše se uz glazbu i ritmove karakteristične za tu etničku skupinu.
Sve se češće tribal stil trbušnog plesa kombinira uz hip-hop i suvremene jazz plesne pokrete, na pop glazbu s bliskoistočnim ili bhangra prizvukom, ili pak na elektronsku, industrial glazbu, koja ne mora imati dodirnih točaka s orijentalnom glazbom (vidi podnaslov "Muzika za tribal trbušni ples").
Važno je znati da se tribal fusion podrazumijeva kao takav samo dok su u izvedbi dominantni osnovni pokreti iz tribal trbušnog plesa, a stilizacija može biti inspirirana drugim plesovima ili etničkim utjecajima.
Tribal fusion, za razliku od ATS stila trbušnog plesa, može se plesati solo ili u grupi.
uredio Tom Rehor
preuzeto s foruma ultragypsy.tribe.net
(prijevod i obrada: Dunja)
Tribal Fusion je plesna forma koja se još uvijek razvija, a da bismo potpuno shvatili u kojem smijeru, moramo istražiti njene korijene. Krenimo od samog početka! Kasnih ’80.-ih i ranih ’90.-ih godina američka je scena trbušnog plesa pogođena vanzemaljskom ljepotom i snagom novog stila plesa koji je izronio iz rada nekolicine plesačica/umjetnica/vizionarki s područja San Francisca. Carolena Nericcio i njena plesna grupa Fat Chance Belly Dance, započele su transformaciju američkog trbušnog plesa kreiravši American Tribal Style (u daljnjem tekstu ATS). Ova je vrsta plesa usredotočena na grupni ples u kojem sve plesačice plešu unisono, najčešće tako da voditeljica grupe improvizira plesne pokrete, a ostatak grupe ju usklađeno slijedi, prepoznavajući ‘znakove' (engleski naziv cues) koje najavljuju koji pokret ili kombinacija slijedi. Vokabular plesnih pokreta, baš kao kostimografija, eklektičan su spoj utjecaja različitih kultura Sjeverne Afrike, Indije, Španjolske i Srednjeg Istoka. Kostim za ATS obično se sastoji od slojeva koje čine hlače (dimije), široka suknja, ukrašeni pojas i indijski choli-top, a sve to izrađeno od antiknih materijala i plemenskog nakita. Ovakvi teški kostimi doprinose ‘prizemljenosti’ ovog stila plesa.
Ljepota ATS-a proširila se među plesačicama i u Americi i po ostatku svijeta, pa je – baš kao i svaka umjetnička forma u uvjetima kada zahvati nove štovatelje – poprimila njihove utjecaje i karakteristike. Posljednja varijanta ovakvog tribal plesa dobila je naziv "Tribal Fusion". Tako je nova generacija plesačica otkrila ATS, začinila ga svojim iskustvom i maštom, kreirajući potpuno novu plesnu formu. Spektar glazbe za tribal fusion ples je zaista širok – od autentičnih plemenskih ritmova do modernih remiksiranih D.J. ostvarenja. Kostimi se mogu sastojati od slojeva autentičnih tkanina i pravog plemenskog nakita, pa sve do uglađene klupske mode te svega što se nalazi između ova dva primjera. Vokabular plesnih pokreta može obuhvaćati elemente ATS-a, modernog plesa, hip-hopa, kao i sa različitih folklornih plesova raznih zemalja (od Indije, preko Srednjeg i Bliskog Istoka, do Sjeverne Afrike i Južne Španjolske). Ples može biti samo improvizacijski, djelomično koreografiran ili kombinacija ova dva načina. S obzirom da se Tribal Fusion kao umjetnička forma nalazi još u svom ranom djetinjstvu, njegova pravila nisu još čvrsto uspostavljena. Kako nastavlja rasti, njegov odnos prema ATS-u postaje sve udaljeniji i kontroverzniji.
Postoji puno talentiranih plesačica koje su ostavile svoj trag u svijetu Tribal Fusion trbušnog plesa u posljednjih deset godina. Umjetnica koju mnogi nazivaju pionirkom ovog novog plesnog stila je Jill Parker, koja je na početku svoje plesne karijere bila članica grupe Fat Chance Belly Dance. Kasnih ’90.-ih, Jill i njena plesna grupa Ultra Gypsy, uklonile su karakteristične ukrase sa tribal kostima, povećale vokabular pokreta, počele su plesati na modernu remiksiranu glazbu i kombinirati u svojim nastupima određene vrste teatarskog izražaja. Ovo je imalo značajan utjecaj na Tribal plesačice pa su time inovacije u Tribal Fusion ušle na velika vrata. Početkom 2000. g. u San Diegu je osnovana plesna grupa Urban Tribal Dance Company, pod vodstvom Heather Stants. Bio je to početak popularizacije novog plesnog izričaja inspiriranog hip hopom, modernim i interpretativnim plesom koji naglašava fleksibilnost i atletičnost, sa aerodinamičnim kostimima koji naglašavaju pokret. Dvije članice grupe Urban Tribal su također dale svoj veliki doprinos Tribal Fusion kostimiranju: Mardi Love postavila je trend sa svojim tribal pojasom (yarn belt) ukrašenim vunenim vezicama te ukrasima za kosu napravljenim od kauri školjkica, a Melodia Medley kreirala je liniju hlača za ples koje su postale standard za Tribal Fusion zajednicu u cijelom svijetu. 
Druga umjetnica koja je dala veliki doprinos evoluciji Tribal Fusiona je Rachel Brice, naširoko poznata kao prva Tribal Fusion solo plesačica. Njezin pristup izolacijama i plesni trening u kombinaciji sa jogom prešao je stilističke granice i povećao broj Tribal Fusion entuzijasta u cijelom svijetu. I dalje, mnoge plesačice nastavljaju kreirati i proširivati ovaj plesni stil, pomičući granice trbušnog plesa kroz teatralnost Tribal Fusiona izborom muzike, kostimima ili izborom mjesta za izvođenje ove vrste plesa. Tribal Fusion je i dalje u stadiju evolucije.
Tribal Fusion je nova umjetnička forma sa točno onoliko interpretacija koliko ima plesača koji ga izvode. Festivali i slični eventi posvećeni ATS-u, Tribal Fusionu i ostalim srodnim plesovima proširili su se danas na cijelo područje SAD-a, ali i sjever i zapad Europe. Zajednica Tribal plesačica je prihvatila ovo istraživanje kombinacija. Moglo bi proći još puno godina takvog ‘poguravanja granica’ prije nego Tribal Fusion preraste u definirani, stalni stil. Za sada on svjedoči o izdržljivim kvalitetama svoje zajednice, te o kreativnosti i samoizražavanju u svijetu trbušnog plesa.
Linkovi: www.urbantribaldance.com
Plesna skupina The Indigo ima neosporivu ulogu u evolucijskom kotaču Tribal Fusion plesne forme. Ne samo da su plesačice ove skupine dodale poseban stilski začin Tribal Fusion stilu, prve uvodeći nove pokrete i koristeći novu vrstu glazbe te tako postajući ikone i trendsetterice Tribal Fusiona, već su proširile svoju umjetničku formu nastupajući sa skupinama Bellydance Superstars i Le Serpent Rouge. U ovoj potonjoj kombiniraju trbušni ples (Tribal Fusion) i koketiraju sa dramskom formom vintage kabarea, uz vodviljsku, balkan i neogypsy glazbu.
Donosim vam povijest plesne skupine The Indigo koju je na Tribe.net forumu ispričala njihova najpoznatija članica - Rachel Brice.
(prijevod i obrada: Dunja)
"Tijekom 2003. godine podučavala sam satove joge i trbušnog plesa u San Franciscu. U to je vrijeme na satove dolazila Janice Solimeno (www.solimeno.com) koja je izrazila želju za plesanjem u plesnoj grupi. Ohrabrivala me da osnujem jednu, ali ja nisam baš bila za to. Ipak, stavila mi je «bubu» u uho i nastavila sam razmišljati o tome… Nisam osjećala da posjedujem osobine koje vođa jedne grupe mora imati (često sam nesigurna u svoje kvalitete) i bila sam prestravljena s idejom da ću morati stvarati koreografije. Jednoga dana, na sat su došle samo dvije polaznice: Ariellah Aflalo (www.ariellah.com) i Michelle Campbell. Dok sam ih gledala kako zajedno plešu kratku plesnu kombinaciju koju smo učile, pomislila sam kako prekrasno izgledaju tako zajedno. Sjetila sam se svoga razgovora sa Janice i pitala ih da li bi voljele dolaziti na posebnu zatvorenu naprednu grupu u mojoj kući kako bi zaista mogle raditi na projektu grupe. Ova je grupa ubrzo postala plesna skupina koja je vježbala koreografije za nastupe.Prvo ime nam je bilo, čini mi se, San Francisco Belly Dance… ili tako nešto zaista jednostavno. Članice originalne postave bile smo Michelle Campbell, Ariellah Aflalo, Janice Solimeno i ja.
Nekako u to vrijeme počela sam se družiti sa Sharon Kihara (www.sharonkihara.com), izvrsnom performericom, pa sam ju zamolila da nam se pridruži kad god ima vremena. Ubrzo se pojavio i Miles Copeland (producent, bivši Stingov manager, direktor BDSS op.prev.). Krenula sam na turneju s BDSS-om (Bellydance Superstars), a tada sam pozvala Melodiu (www.melodiadesigns.com) i Sharon da pođu s nama. Mi smo činile prvu postavu Tribal kontigenta Bellydance Superstars, koja je drukčija od postave skupine The Indigo.
Melodijin biznis sa hlačama je uzeo zamaha, pa je ona svoje vrijeme u potpunosti posvetila tome. Zamolila sam Michelle Campbell da nam se pridruži, pa smo Sharon, Michelle i ja (p)ostale Tribal sekcija BDSS-a.
Tada sam shvatila da se više ne mogu posvetiti programima skupine The Indigo u San Franciscu (Janice i Ariellah) onoliko koliko bih voljela, jer sam često bila na turnejama. Janice je imala gust raspored tečajeva i nastupa u svom rodnom gradu, a Ariellah je u to vrijeme imala solidan posao pa nije mogla putovati s nama. Tijekom 2004. i 2005. godine, članice skupine The Indigo postale su Sharon Kihara, Michelle Campbell i ponovo ja.
Natrag u 2002. ili ’03.: Heather Stants (www.urbantribaldance.com) i ja smo se upoznale na nekom plesnom festivalu, nakon čega sam ja otputovala k njoj u San Diego na radionicu i na naš prvi zajednički nastup.
Tu dolazimo do Mardi Love, koja ima najveći utjecaj na estetiku mog plesa i kostimiranja. Totalno me osupnula, bila sam oduševljena njenim idejama! Tijekom 2004. godine Mardi se preselila u San Francisco, a Miles je tražio još nekoliko plesačica za snimanje DVD-a u pariškom Folies Bergeres, tako da sam ja zamolila Mardi i Shawnu Rai (tribalcafe.tribe.net/photos/…c345f8d) da nam se pridruže. Mardi nikad nije prestala plesati sa nama. Nakon otprilike godinu dana, zamolila sam ju da postane voditeljica skupine zajedno samnom, što je funkcija koju ona i dalje obnaša. Baš idem k njoj doma čim završim pisanje ovog teksta.
Upoznala sam to dijete prije nekih sedam godina, kada je plesala tek šest mjeseci i odmah sam znala da će ona biti fenomenalna performerica. Sjećam se kako sam se jedne večeri nagnula prema nekome u publici dok je ona nastupala u starom Cafeu Istanbul (*šmrc*) i zašaptala osobi pored sebe: "Obrati pažnju na ovu curu" (“Od nje će postati nešto posebno” op.prev.).
Zoe, Elizabeth Strong i ja pokušale smo osnovati grupu još oko ’01. ili ’02., ali bile smo suviše opuštene i neozbiljne oko toga, pa je sve završavalo samo na susretima na kojima smo pričale i smijale se. Čini se da smo tada bile bez konkretnog usmjerenja…
Kako bilo, Zoe je prošla audiciju za BDSS prije dvije godine. Otkrila je Tribal Fusion i njen plesni stil se uvelike promijenio, ali je “zoističnost” (engl. Zoe-ness) ostala. Ona ima takav unikatni stil… Bila sam oduševljena njenim plesom, njenom radnom etikom, kreativnošću, humorom, intelektom… Mogla bih nastaviti s hvaljenjem – zaista obožavam tu djevojku! Zamolila sam ju da se pridruži grupi The Indigo u 2006., tako da je Zoe s nama tek nešto više od godinu dana.
Tehnički, rekla bih da skupinu The Indigo sada činimo Mardi Love, Zoe i ja. Sharon nam se pridružuje kad može, ali njena solo karijera trenutno cvjeta, pa Sharon leti svemirom i ne vidimo ju često. Michelle Campbell je rodila bebu i usredotočila se na obitelj, ali jest i uvijek će biti članica.
Skupina The Indigo NIJE tribal sekcija grupe The Bellydance Superstars – ljudi su često zbunjeni oko toga. The Indigo odlazi na turneje s BDSS, ali nisu sve Tribal Fusion plesačice iz BDSS-a također i članice The Indigo grupe. Tribal sekcija BDSS-a su Sharon, Zoe, Mardi, Rachel, Kami Liddle, Moria, Samantha Hasthorpe i Sherri."
U preposljednjem izdanju njemačkog časopisa o kulturi ukrašavanja tijela tetovažama Tätowier-Magazin, objavljen je članak o tetoviranim trbušnim plesačicama, pogotovo o onima iz skupine Fat Chance Bellydance, Ultra Gypsy i The Indigo. Zahvaljujem se Ursel na dozvoli za objavu njenog prijevoda prijevoda. Tekst sam minimalno doradila. Molim vas imajte na umu da je ovaj tekst prijevod prijevoda, a ne doslovan prijevod originalnog njemačkog članka na hrvatski, pa su zato moguća i manja odstupanja od originala. Hvala.
Prije pet godina kada sam prvi put pisao o plesačicama skupine Fat Chance Bellydance, bilo je svega nekoliko tetoviranih skupina. Stvari su se otada uvelike promijenile. Danas postoje tetovirane plesne grupe trbušnih plesačica raspoređene po cijelom teritoriju SAD-a. Za potrebe ovog članka, sastao sam se sa glavnim plesačicama tri najtalentiranije plesne grupe iz San Francisco Bay Area: Fat Chance, Ultra Gypsy i The Indigo.
Fat Chance – pionirke tribal plesa
Sve su oči u prostoriji prikovane za plesačice koje graciozno uklizavaju u prostoriju. Cvjetovi im ukrašavaju kosu, prsti se ritmično igraju činelicama, a tradicionalni kostimi otkrivaju tetovirane trbuhe. Dobro došli na ovaj ekskluzivni događaj u San Franciscu: dvadesetu godišnjicu osnutka plesne skupine Fat Chance Bellydance, jedne od najtalentiranijih plesnih grupa u Americi, koja je - više no ijedna druga - doprinijela inspiriranju i spajanju umjetnosti tetoviranja sa ovom drevnom plesnom formom. “Ljudi mi često govore da ih naš ples i body art u obliku tetovaža oduševljavaju, objašnjava Carolena Nericchio, osnivačica grupe Fat Chance. Baš kao što su i započele ovaj trend tetoviranja plesačica, Fat Chance su također svijetu predstavile potpuno novi plesni stil ‘American Tribal Style’. ”U tradicionalnom trbušnom plesu, plesačica improvizira korake”, objašnjava Carolena, “U ‘American Tribal’ stilu plesačice plešu organizirane u pravilnu formu dok samo jedna (voditeljica) vodi pokrete, a ostale ju slijede. Upotrebljavamo kodirane korake i neverbalnu komunikaciju. Šest od osam plesačica je tetovirano. Kada smo se mi, osnivačice plesne grupe, prvi put susrele, bile smo zapanjene otkrićem da nas je većinu tetovirala ista umjetnica. Njeno ime je Vyvyn Lazonga. Osjećale smo da su naše tetovaže formirale jaku povezanost među nama, koja nas je i spojila”, kaže Carolena, “smatrale smo da je to jako čudno i uzbudljivo”.
Nije iznenađujuće da su neke od Caroleninih tetovaža inspirirane kulturom Bliskog Istoka. Plavi dijamant na njenim leđima, kojeg je napravio Bill Salmon, vuče svoje porijeklo od uzoraka s amuleta Tuarega, sjevernoafričkog berberskog plemena. Fatimina ruka je simbol koji nalazimo diljem područja na kojemu je rasprostanjena arapska kultura, kao amulet koji štiti od zlih duhova. Arapska riječ “ghawazee” na njenim leđima ima dva značenja: plesačica i prostitutka.
Povezivanje trbušnog plesa i seksualnosti nije uobičajeno samo u arapskoj hemisferi: vlasnici noćnih klubova sa Zapada desetljećima su deplasiravali trbušni ples organizirajući nastupe smiješno-jeftine produkcije, koji su za publiku bili stimulativni u seksualnom smislu ili otvoreno erotični. Neupućeni su vrlo lako pogrešno shvaćali ondulirajuće pokrete orijentalnog plesa kao seksualnu animaciju. Ovakva nagađanja povrijedila su i razljutila svaku plesačicu s kojom sam razgovarao.
Ultra Gypsy – “Sestrinstvo”
El Rio, bar u umjetničkom kvartu Mission u San Franciscu, je krcat. Gomila strpljivo čeka. Odjednom grupa prekrasno kostimiranih žena graciozno izlazi iz sjene i uplesava na pozornicu, upotpunjene krijesovima i zvucima folklornog ritma. Ovo su Ultra Gypsy, druga slavna i talentirana belly dance plesna grupa u San Franciscu, koja nastupa na zabavama, u klubovima i kazalištima. Osnivačica Jill Parker počela je učiti ples 1988. godine. Danas se grupa Ultra Gypsy sastoji od trinaest stalnih članica, od kojih pet ponosno nosi teške tetovaže. Ime ove plesne grupe svjedoči o Jillinoj fascinaciji romskom kulturom. “Romi su oduvijek bili na rubu društva”, objašnjava, “to mi se sviđa i potpuno se mogu identificirati s njihovim autsajderskim životom. Cigani su plemenski ljudi. Društvena povezanost unutar njihove skupine iznimno je jaka”, a to je karakteristika koju Jill nalazi i u svijetu trbušnog plesa. “Ultra Gypsy je kao obitelj. Mi smo sestrinstvo”, objašnjava, “jako smo povezane”. Nijedna od nas ne želi zaraditi velike novce plešući. Ispunjavamo svoje umjetničke snove, a to može biti riskantno. Moramo voljeti ono što radimo, kao i svi oni ljudi koji surađuju s nama, inače imamo problem.” Jill vjeruje da njihove tetovaže doprinose atmosferi unutar grupe. “Mislim da je to važno, jer pokazuje našu volju da se otkrijemo, nosimo umjetnost na našim tijelima i time govorimo svijetu nešto o tome tko smo mi.” Jill se tetovirala prije nego je otkrila trbušni ples. Njenu najveću tetovažu načinio je Freddy Corbin – elegantnu stabljiku vinove loze koja se omotava oko njenih bokova.
Indigo – trbušni ples i dark cabaret
Kasno je popodne. Sjedim u kafiću u gradiću Berkeley i čekam da se pojave dvije plesačice iz grupe The Indigo, još jedne izvrsne tetovirane belly dance grupe iz San Francisca. Rachel Brice, osnivačica, i njena najbolja prijateljica Zoe prolaze kroz vrata kafića smijući se. Mahnem im primjerkom Tätowier-Magazin i one zgrabe svoju kavu i sjednu do mene. Tijekom intervjua, dijelile su moj mikrofon i izvele takvu malu spontanu smiješnu predstavu u duetu, da me vilica počela boljeti od smijeha. “Ne brini”, kaže Rachel, “uvijek smo takve, posebno na pozornici”. Za obje ove žene bila je to ljubav na prvi pogled kad su prvi put vidjele trbušni ples na California Renaissance sajmu. Rachel se zaljubila kada je ugledala grupu Hahbi ‘Ru kako pleše: “Vidjela sam ih i bila toliko dirnuta da su mi suze krenule na oči. Osjetila sa da se nešto u meni oslobađa, i jecala sam bez prestanka. Sljedeći dan upisala sam se na tečaj. Otada nisam prestala plesati.”
Sada je Rachelin red da pokaže svoju tetovažu prekrasnog cvijeta koji se omotava oko njenog mišićavog trbuha kojega je dizajnirao i izradio Tex of Cold Steel. Neka slova na sanskritu umjetnički su umetnuta oko cvijeta. “Potječu od sutri iz joge, a napisao ih je indijski mahatma Patangali. Podsjećaju o nužnosti vježbanja joge svakodnevno i o dugoročnoj skromnosti i poniznosti, potrebnima za dostizanje cilja”.
Godine 2003. Rachel je pokrenula plesnu skupinu The Indigo Dance Company. Odkuda ovo neobično ime? “To je tako prekrasna riječ i tako puna duhovnih značenja,” objašnjava Rachel. “Korijen riječi je indijski, a neki ljudi misle da trbušni ples potiče iz Indije, pa je to veza. Također, Tuarezi u Sjevernoj Africi bojaju svoju odjeću biljkom indigo, što me oduševljava i svjedoči o njihovoj potrebi za estetikom. Indigo boja je kraljevska boja, čak i indigo kao tinta za tetoviranje. Toliko je toga u indigu…”
“Svoj plesni stil volimo zvati ‘Dark Cabaret’,” Zoe dodaje, “inspiraciju crpimo iz vremena između 1890. i 1920., kada su žene poput Mata Hari i Ruth Saint Denis plesale trbušni ples i interpretirale ga na svoj način.”
Kada su Zoe i Rachel učile od grupe Ultra Gypsy, Jill Parker ih nije učila samo da postanu bolje plesačice, već ih je inspirirala da se ukrase sa još više tetovaža. Rachel se prisjeća: “Kada sam plesala s Jill, jedino sam željela gledati njenu tetovažu koja je isto plesala s njom oko njenih kukova. Bilo je to tako prekrasno. Pomislila sam kako moram više poraditi i na vlastitoj tetovaži”.
Od kada su djevojke saznale da za svoje tetovaže mogu dobiti povrat poreza, to ih je motiviralo još i više. “Da, želimo zahvaliti George Bushu što je platio naše tetovaže,” šali se Zoe. “Da, hvala ti, George,” Rachel dodaje, “inače nisi dobar, ali ovo je cool!”
Indigo su oduševljene što se trbušni ples toliko brzo širi SAD-om, a sa time i umjetnost tetoviranja. “Zvuči nevjerojatno”, kaže Rachel, “ali saznala sam da čak i neke ‘bakice’ s mojeg tečaja razmišljaju o stavljanju tetovaže, po prvi put u životu. Žene u svojim šezdesetima i sedamdesetima koje su otkrile trbušni ples sada se prvi put tetoviraju, baš kao i njihovi unuci – o, Bože, nije li to cool?”
