For the interview in English please click here .



Matthias Lauwers mladi je i usavršeni plesač tribal fusion trbušnog plesa iz Belgije, koji u prosincu 2011. dolazi u Zagreb kako bi vodio dvije plesne radionice i nastupao u plesnoj predstavi Fusion in Motion 3. Za njega se svakako može reći da je plesni kameleon koji paralelno radi na tri (barem koliko je nama poznato) potpuno različite i iznimno zahtjevne plesne forme. U plesu je od svoje osme godine. U intervjuu saznajte što nam je rekao o svojim plesnim počecima, dnevnom rasporedu, utjecaju događaja sa prvog Split Tribal Festa na njegovu odluku da se zaputi u San Francisco, o njegovim intimnim snovima o farmi leptira i ostalim željama.

 
Orijentalni-ples.com: Plesati si počeo prilično rano – još u djetinjstvu. Koliko je tvog 'plesnog života' bilo planirano, a koliko se ostvarilo kao 'slučajnost'?  
  
Matthias: Započeo sam sa klasičnim baletom kad sam imao osam godina, jer je moja mama, koja još uvijek pleše tango, smatrala da je to važno. Kada je ona bila mala djevojčica, godinama je primala privatnu poduku iz baleta, ali mene i sestru upisala je na grupne lekcije. Mama me često podsjeća na ova dva razloga takve njene odluke – prvi, smatrala je ključnim da do kraja života oboje njezine djece hodaju ravnih leđa i visoko uzdignute glave. Drugi, kada je bila trudna noseći mene i moju sestru, više je plesala... Voli se šaliti da je to što sam ja postao plesač rezultat njenog plesanja u trudnoći na različite stilove muzike. Ne znam da li je u pravu, ali zahvalan sam da je tako. 
  
Orijentalni-ples.com: Kada si odlučio okušati se u American Tribal stilu i s kojim učiteljem? Da li je tribal scena u tvojoj zemlji uopće postojala u to vrijeme? Da li je bilo učitelja, organizacija koje su priređivale radionice i prilike za nastupanje, muzičara, kostimografa i generalne publike koja prepoznala ovu formu plesa i prihvatila ju?  
 
Matthias: ATS lekcije uzimao sam prije osam godina, kada mi je bilo 19, i to se javilo kao  posljedica mog gledanja Bellydance Superstars showa u Antwerpu. Počeo sam tražiti tribal učitelje, ali u to vrijeme ih u Belgiji nije bilo. Na kraju sam završio u plesnoj školi koju je vodila Gonda Vrieling iz grupe Tribal Mystica. Danas smo bliski prijatelji i ona je još uvijek jedna od najkreativnijih žena koje znam. Ohrabrila me da više treniram i da pronađem vlastiti put. Tada sam paralelno plesao i sa nekim kolegicama sa tečaja, a povremeno smo i nastupali.  Sami smo si izrađivali kostime ili bi ponekad za nas to radio netko drugi. Generalna publika uglavnom nije poznavala tribal stil, ali ga je uvijek s odobravanjem prihvaćala.  
























Orijentalni-ples.com: Da li si možda počeo sa ATS-om koji forsira desnu stranu tijela, ili sa onim koji tijelo koristi ravnomjerno? Kako je to utjecalo na tvoje kasnije savladavanje tribal fusiona? 
  
Matthias: ATS koji sam učio nije bio fokusiran isključivo na desnu stranu tijela, jer je Gonda koristila i pokrete Gypsy Caravan grupe, kao i od nekih drugih tribal 'škola'. Neke pokrete je i sama kreirala, a oni su obično bili bazirani na pokretima španjolskog flamenka, bollywood stila ili gothic stilizacije. Svi ovi pokreti nisu bili isključivo na desnu stranu.   
  
Orijentalni-ples.com: Kako si se nastavio razvijati u tribal fusion stilu? Jesi li imao neki sustav, možda metodu rada i koje si izvore koristio?  Jesi li se osjećao usamljenim na ovom putu?  
  
Matthias: Sa tribal fusionom uvijek sam imao osjećaj da mi pokreti prirodno 'leže'. Osjećao sam da su tu negdje, ali naravno, morao sam se potruditi da ih izvedem pravilno. Strogo i predano sam proučavao filmiće na YouTube-u. Naravno, imao sam i Gondu koja je uskočila kad god bih zapeo. Nisam imao nikakav raspored ili metodu kada sam počinjao. Samo sam bio doista fasciniran i to je okupiralo većinu mog vremena. Čini mi se da je to tada jako frustriralo moje prijatelje, učiteljicu i obitelj, jer tribal fusion je bio jedino o čemu sam mogao razmišljati. 


  
Orijentalni-ples.com: Kako si počeo podučavati ples? 
 
Matthias: U Antwerpu sam intenzivno trenirao sa nekim prijateljima kada sam primio poziv svoje učiteljice Gonde kojoj su ponudili posao podučavanja. Iz logističkih razloga, ona posao nije mogla prihvatiti, ali je organizatoru preporučila mene. Do tada sam joj već nekoliko puta asistirao na radionicama, i stoga me pitala da li bih se prihvatio samostalnog podučavanja. Pristao sam na ponudu i otada sam dvije godine podučavao ATS i tribal fusion u Yella Dance Productions centru. U ovom trenutku podučavam samo na radionicama. 
  
Orijentalni-ples.com: Voljeli bismo znati više o tvom vremenu provedenom u San Franciscu 2010. godine. Zašto si želio otići baš tamo, a ne negdje drugdje? Koje si uvide stekao i s kim si sve radio? 
  
Matthias: Kada se bilo tko upusti u tribal fusion plesnu formu, nemoguće je ne suočiti se sa San Franciscom. Mnoge dame koje su vodeće u ovom stilu bazirane su tamo, i to je takozvano „majčinstvo“ ATS-a. Prije dvije godine nastupao sam po prvi puta u Splitu u Hrvatskoj i tamo upoznao neke plesačice iz San Francisca, koje putuju svijetom i rade ono što vole. Zbližio sam se s nekima od njih i one su me ohrabrile da krenem na put i učim od ljudi kojima sam se divio iz daljine. Puno mi je ljudi pomoglo i poduprlo me u mojem naumu, a pogotovo Kami Liddle. Napokon, kad sam stigao u San Francisco, nastupao sam solo te vodio radionicu u Fat Chance Bellydance studiju. Učio sam od Kami, Zoe Jakes, Jill Parker, Fat Chance, Suhaile Salimpour, Miriam Peretz i drugih.

Orijentalni-ples.com: Da li se, kao muškarac, osjećaš prihvaćenim u svijetu trbušnog plesa? Treba li hrabrosti izaći u javnost i nastupati – pogotovo pred publikom koja nije iz svijeta trbušnog plesa? Ako bi se u ovom području išta trebalo promijeniti, što bi to, po tvom mišljenju, bilo?

Matthias: Definitivno je trebalo hrabrosti nastupati sa tribal fusionom kao muški performer. Već sam, naravno, prošao nešto slično, kao dječak na satovima baleta, pa sam otprilike znao kako da se nosim s time. Priznajem da sam prvi puta bio uplašen, ali smatram da je strah od neuspjeha veliki motivator u životu. U stvari i ne znam kako je to učiniti nešto s neuspjehom, ali mislim da ako bih i znao, bilo bi mi to suviše dosadno. A za mene je samo jedna stvar više zastrašujuća nego bojati se – a to je dosada. Po mom mišljenju, ljudi iz mnogih europskih zemalja trebaju pokušati gledati na plesače kao na nekoga tko se trudi prenijeti  određenu poruku na svoj vlastiti način, upotrebljavajući tehniku, umjetnički izraz i tijelo koje je njemu ili njoj dano. Ne radi se toliko o tome TKO je na sceni, već o tome ŠTO nam ta osoba želi poručiti. Tijelo je tijelo, i poruke se ne dijele po spolu.

Orijentalni-ples.com: Po tvom mišljenju, što je "tribal", a što je "fusion" u ovom plesu? Može li tribal postojati izvan okvira ATS-a bez fusion aspekta?  
  
Matthias: O ovome sam razgovarao sa mnogim svojim plesnim kolegama i svatko od nas ima svoje mišljenje po ovom pitanju. Za mene, ples je umjetnost i, kao i svaka druga umjetnička forma, mijenja se s protekom vremena, prilagođavajući se prostoru i vremenu u kojem se 'događa'. Neprestano evoluira, ali ista stvar se dešava i u puno striktnijim plesnim formama poput klasičnog baleta. Danas smo se dosta odmakli od legendarne ruske balerine Agrippine Vaganove koja je u svoj način podučavanja uključila svu dramu romantičnog perioda, do Georgea Balanchina iz New York City baleta, koji se toga u potpunosti riješio, ali primjenjuje neke potpuno passé pokrete sa gležnjem preko koljena koji su samo desetljeće unatrag bili potpuno nezamislivi!  Danas imamo Willa Forsytha koji pretjerano rasteže pokrete i koristi ekstenzije i rad u liniji koji krši pravila i regulacije s kojima je on sam odrastao.  
ATS i tribal fusion puno su manje 'zaštićeni' nego balet, ali su i puno mlađi. Mislim da ono što se danas događa jest da mnogi tribal fusion kreiraju na način da ATS kombiniraju sa drugim formama plesa, a od tih fuziranih formi samo neke ispadnu uspješne.  Govoreći u svoje ime, ATS je kada vidim grupu (engl. Tribe, opaska prevoditeljice) plesačica koje upotrebljavaju znakove (engl. Cues, opaska prevoditeljice) za stvaranje improvizirane koreografije i koraka inspiriranih etničkim plesovima, a koje su obučene u kostime inspirirane tradicionalnim nošnjama. Tribal fusion mogao bi biti bilo što čime se ATS plesač/ica inspirira, ako upotrebljava pokrete ili malo promijenjene pokrete iz ATS repertoara.    

Orijentalni-ples.com: Voliš li više plesati u prostoriji sa ogledalima, ili bez ogledala? Koje su razlike kad plešemo?

Matthias: Moja mi učiteljica uvijek govori: “Ogledalo ima dva lica” i mislim da je u pravu. Ogledalo dobro dođe da provjerimo pozu, ali kada doista plešeš, tada je neprijatelj u prostoriji. Ogledalo zaokuplja um kada tijelo nešto 'prevodi' i pokazuje kako taj 'prijevod' izgleda, što ne bi trebalo biti važnije od osjećaja. Prva stvar koju činim kada čujem muziku koja me inspirira je da odem u prostoriju bez ogledala. Tada pustim pjesmu i pokušam definirati emocije koje mi pjesma donosi. Tijekom tog procesa, 'izaći' će neki pokreti koji jako dobro izgledaju, koji odgovaraju energiji iz glazbe. Tada snimim te kombinacije i ponesem ih u prostoriju s ogledalima, da vidim kako izgledaju. Tada prilagođavam i mijenjam, sve dok ne nađem prihvatljivu ravnotežu između „kako izgleda“ i „kako osjećam“. 
  
Orijentalni-ples.com: Možeš li nam reći kako izgleda tvoj redoviti tjedni ili dnevni raspored? Imaš li hobije ili bilo kakav način za provođenje kvalitetnog vremena, a da se odteretiš od svog tog intenzivnog plesanja? 
  
Matthias: Prva stvar ujutro su mi doručak i tuširanje, a zatim od 8 do 9:30 h radim jogu i drilove trbušnog plesa. Nakon toga, svaki dan imam sat baleta od 10 do 12 h. Idem doma, pojedem nešto i sređujem svakodnevne poslove. Nakon toga idem u teretanu od 17 h, a nakon treninga večeram. Uz sve ovo, tri puta tjedno imam suvremeni ples ili dodatni sat klasičnog baleta u večernjim satima. Dva ili tri tjedna prije nastupa ovaj se raspored poremeti. To ne volim, ali pokušavam to prihvatiti. U stvari nemam drugih hobija, jer nema ničega što bih radije radio nego ovo. Plesanje je moj način rješavanja stresa.  Nekada sam se bavio jahanjem i skijao, no sada su ovi sportovi postali malo preopasni za mene, u kombinaciji sa svim plesanjem koje radim. Ipak, imam planove za hobije koje želim raditi kada budem star. Želim se baviti kaligrafijom i imati svoj privatni vrt sa različitim vrstama biljaka i leptira  iz cijelog svijeta.  
 
Orijentalni-ples.com: Ti si baletan i plesač trbušnog plesa. Mnogi trbušni plesači/se gledaju na balet kao na vrlo krutu i neprirodnu formu, i stoga odbijaju upotrebljavati termine ili tehnike karakteristične za balet u procesu razvoja u trbušnom plesu. Koji je tvoj pogled na ovo? 
  
Matthias: Trbušni ples je folklorni ples. Ima povijesni karakter izvođenja među ljudima u vrlo bliskoj atmosferi na malom prostoru. Nadam se da će neki od vas imati priliku poslušati Jamiline (Jamila Salimpour, slavna američka plesačica koja je još u ´70-ima počela s tribalom, majka Suhaile Salimpor, opaska prevoditeljice) priče na ovu temu, izvrsna je u prenošenju temeljne o ovoj umjetničkoj formi. Balet je izumljen za nastup na pozornici sa razmakom između plesača i publike. Zbog toga djeluje u skroz drugom sustavu. U baletu su smišljeni nazivi i termini s ciljem da se izvuče najbolje od rada u prostoru. Kako trbušne plesačice danas nastupaju na kazališnim scenama i miješaju trbušni ples sa drugi plesnim formama, smatram da je mudro ugledati se na forme koje duže koriste velike kazališne pozornice. Možemo učiti jedni od drugih, bez međusobnih prijetnji. 
 
Orijentalni-ples.com: Što misliš o opiranju koje vlada da se trbušni ples kombinira sa suvremenim plesom? Bilo je nekoliko "ovo nije trbušni ples" reakcija tribal plesača na ovu stilizaciju. 
  
Matthias: Mislim da se ovo dešava u mnogim plesnim stilovima. Jednom kada stil evoluira, uvijek ima ljudi koji se priklone, ali i onih koji izaberu ostati pri stilizaciji plesa koju su prvu naučili. Ovo se razlikuje i među raznim generacijama plesača. Nikada neću tvrditi da sam plesač klasičnog trbušnog plesa, ali smatram da je važno 'zaorati' duboko i znati korijene toga što plešemo. To je razlog i zašto kombiniram klasični balet sa suvremenim plesom, baš kao i Suhailinu tehniku sa pokretima Fat Chance. To je poput pripremanja izvrsnog orijentalnog jela - ključno je znati koje sastojke upotrebljavati, da možeš drugima objasniti zašto je baš ova kombinacija inovativna i posebna

Orijentalni-ples.com: Vodiš plesnu grupu Ezrah. Reci nam nešto o plesačicama ove grupe, ali i o tvojoj suradnji sa nizozemskom grupom The Uzume i ostalim suradnjama. 
  
Matthias: Ezrah je okupljena grupa plesačica koje poznajem i s kojima sam plesao. Nekada smo vježbali zajedno po četiri sata na tjedan, ali sada – zbog nekih drugih životnih preokupacija – trenutno ne možemo trenirati kao grupa. Nastupao sam i surađivao sa Tjardom Van Straten iz Uzumé kao zamjenski plesač grupe, te kao suradnik u projektu The Amano. Mislim da je važno surađivati s drugim ljudima, sve dok ste na istoj 'liniji' i želite pomoći da se onaj drugi razvija. Trenutno radim na duetu s Ninom Riddering, plesačicom grupe Tribal Mystica koja ima veliki potencijal. Druga suradnja je sa Illan Rivièreom (mladi tribal fusion plesač iz Francuske, opaska prevoditeljice) i sa Anasmom. Obećao sam da neću previše otkriti, ali ovo će biti veliko iznenađenje.   
  
Orijentalni-ples.com: Podijeli s nama svoju plesnu filozofiju. 
 
Matthias: To je prizor koji pokušavaš čuti, zvuk koji pokušavaš vidjeti, podražaj koji pokušavaš omirisati, aroma koji želiš osjetiti. To je okus jezika koji neće biti pripitomljen u riječima, jer su riječi bespotrebne kada se radi o plesu. To je kao da pokušavate dati definiciju dobrog seksa… Uvjeravam vas da ona nikada neće biti tako bogata kao sama radnja, i ako ju pročitate – nećete se osjećati kao da ste to upravo radili i doživjeli.   
  
Orijentalni-ples.com: I na kraju, u Zagrebu ćemo te vidjeti u duetu sa Susan Frankovich. Zanimljivo je kako vs dvoje stvarate zajedničku koreografiju, a živite tako daleko jedno od drugog. Da li je to plesna rutina na kojoj ste nekada već radili ili mozgate koristeći e-mail i skype? 
  
Matthias: Do ovog trenutka samo smo malo razgovarali o muzici i Susan mi je poslala prijedlog pjesme koji mi se jako svidio. Sada razmišljamo o priči, i koji bi pokreti bili prikladni za to, a imamo na umu da svako od nas ima drugu plesnu pozadinu i preferancije. Imamo email, skype i SMS, tako da ne možemo pobjeći ovom procesu. Pravi posao će početi kada dođem u Zagreb. Pročešljat ćemo sve ideje i pronaći ono što nam se čini najbolje. Uzbudljivo je očekivati kakav će biti rezultat, jedva čekam da završimo i to izvedemo na pozornici!

 
 
Intervju je nastao 30. listopada 2011. 
Autorica: Marija Solarević za www.orijentalni-ples.com. 
Prevela i uredila: Dunja Ćuk - Podolski

O autorici: Marija Solarević je etnologinja i studentica lijepih umjetnosti tribal trbušnog plesa i klasičnog baleta. Učiteljica je joge i plesa sa diplomom iz pedagogije, a istovremeno, u slobodno vrijeme  istražuje plesnu antropologiju. Fascinirana je plesom skroz-naskroz.