Ova djevojka jednostavno si ne može pomoći - gdje god je glazba, tu je i Paola, koja se kreće u ritmu i inspirira sve oko sebe, šireći radost i ljepotu plesa! Kao rođenoj Makedonki, prvi oblik plesa u životu bilo joj je tradicionalno kolo. Ona i njene sestre znale su provesti čitave noći plešući na balkanske, turske, grčke ritmove, ili ritmove  levantskih zemalja. Otplesale su tako ravno u slavensku zajednicu grada Chicaga, kamo su se u kasnom djetinjstvu preselile s roditeljima. Paola je na svoj prvi sat orijentalnog plesa došla kao  mlada djevojka, 1993. godine, a ostalo je povijest! Sudbina ju je 1996. godine odvela u Brazil, gdje je još više od pet godina trenirala uz brazilske raqs sharki učitelje.
Krajem 2003., Paola se stacionirala u Kuala Lumpuru, u Maleziji i otvorila 'Yalla Bina' školu orijentalnog plesa. Trenutno živi u Brazilu i nastavlja podučavati i nastupati u cijelom svijetu - i pritom se ludo zabavlja! Paola dolazi u Hrvatsku u kolovozu 2010. godine, gdje će biti gostujuća učiteljica - plesačica na festivalu Split Tribal Fest 2010 u Splitu, sa tri radionice gypsy-balkan fusion stila i nastupom na Peristilu!
Već je jednom posjetila Hrvatsku, u jesen 2009. godine, kada ju je Zagrepčanka Marta Marenčić pozvala da održi radionice u Zagrebu, nakon što su se upoznale u Kairu, gdje je Paola našoj Marti vodila Teachers Training za učiteljicu egipatskog stila trbušnog plesa, u školi slavne Keti Sharif.



Paola is an excellent and inspiring teacher - organized and clear in her explanations and instruction and,  moreover, she is a truly talented and exciting performer. - - Morocco

Orijentalni-ples.com: Započet ću ovaj intervju vjerojatno najčešćim pitanjem koje se postavlja umjetnicima: kako je sve počelo, tj. kada si napravila prvi plesni korak u životu?

Paola: Ne sjećam se vremena kada nisam plesala - kako smo bili imigranti u SAD iz područja bivše Jugoslavije, moji su se roditelji trudili održavati bliske odnose sa članovima balkanske i slavenske zajednice u Chicagu. Stoga smo oduvijek išli na "igranki", bez obzira bile one srpske, bugarske, grčke, makedonske, hrvatske...

Orijentalni-ples.com: Kada si spoznala da je ples tvoj životni poziv?

Paola: Bio je to poziv kojem sam se dugo odupirala i dugo vremena je prošlo prije nego li sam ga prihvatila. Profesionalna plesačica postala sam sasvim slučajno. Radila sam kao profesorica književnosti i filozofije u Američkoj školi u Sao Paulu (Brazil), a ples je bio moj hobi koji sam strastveno voljela. Sanjala sam o tome da mu se u potpunosti posvetim, profesionalno. Tada, kako je Sudbina htjela, moj suprug i ja pozvani smo da postanemo profesori na Internacionalnoj školi u Kuala Lumpuru (Malezija), međutim, on je dobio posao, a ja nisam. Imala sam svo vrijeme ovoga svijeta, stoga sam odlučila da energiju usmjerim na ples. Moj izbor i put prema tom mom cilju odjednom su mi postali savršeno jasni. Život mi je otvorio točno ona vrata koja sam željela i ja sam prihvatila tu priliku!

Orijentalni-ples.com: Rođena si u Makedoniji, ali si odrasla u Chicagu. Makedonija je poznata posvojoj bogatoj kulturi tradiocionalnih plesova i glazbe, te po romskim glazbenicima. Sjećaš li se svoga djetinjstva u Makedoniji i lokalne tradicije?

Paola: Čak i kao dijete bila sam jako znatiželjna po pitanju makedonske kulture i tradicije. Zanimali su me svi aspekti: povijest, kuhinja, glazba, ples, ručni rad i običaji... Bilo mi je jedanaest godina jednog ljeta kada sam inzistirala da me babita nauči presti vunu i kačkati. Uvijek sam pomagala pri pripremi ajvara ili oko vezanja duhana, naučila sam borbenu pjesmu Partizanci, te satima slušala djedove priče. Moje sestre i ja neprestano smo plesale na vjenčanjima i igrankima. Kada sam 2007. godine ponovo posjetila svoju rodnu Makedoniju kako bih završila istraživački projekt i napravila svoj dokumentarac o romskoj glazbi  sa područja Maleševo (isječke cjelokupnog dokumentarca Raq' In the Roots with Malesh-Roma donosimo malo niže u ovom intervjuu, op. ur.), iznenadilo me što sam dio povijesti naučila i od samih muzičara. Oduvjek sam znala da je obitelj mog djeda bila jako bliska sa Romima, ali do tada nisam znala koliko im je on - Vangel Betinski - osobno pomagao. Romski starješine, kao što je Milov otac (u dokumentarcu je objašnjeno tko je Milo, op.ur.), sa suzama u očima pričali su mi kako su njihove obitelji bile bliske s mojim djedom. Danas se na svaku obljetnicu djedove smrti okupljaju na njegovom grobu i sviraju djedove najdraže pjesme! Ali ono što je doista bilo dirljivo jest način na koji su prihvatili MENE i podučili me svemu što sam željela znati za svoj dokumentarac. Svakoga ljeta kada odem tamo naučim toliko novoga o Makedoniji! Ne mogu više niti zamisliti da ne otputujem tamo jednom godišnje.



Orijentalni-ples.com: Jako mi se sviđa ovaj citat sa tvoje web stranice: "My own life path and dance path are one: Moving across cultures and languages". Još mi se više sviđa nastavak, ali izazivam čitatelje da ga sami pronađu. Reci nam nešto o svojoj osobnoj povezanosti sa plesnim stilovima koje plešeš - kao što su orijentalni ples, Balkan, Lyrical - i geografskim mjestima na koje te život poveo.

Paola: Za mene je ples metafora Života. Život ima svoje ritmove, baš kao i Ples. Stvari ponekad idu boljim tokom, ponekad idu nizbrdo; idu prema nama ili ih gubimo iz vida... Moramo plesati sa silama Života, sa svime što nam on donosi, lebdeći uz ritam Univerzuma, kojega smo svi dio - a za mene to znači  mijenjanje okoline i kultura. Izabrala sam život putujuće učiteljice, a moje su mi multilingvističke vještine (Paola govori pet jezika, op.ur.) pomogle da uplovim u različite kulture. Ipak, povukla bih ovdje još jednu paralelu: PLES je JEZIK također. Pokreti, baš kao i geste, su riječi. Upotrebljavamo ih uz ritam, uz neku namjeru, pa tako govorimo kroz naš Ples. Stvaramo poeziju u pokretu. Stoga za mene dobro proživljeni život predstavlja onaj kroz koji smo dobro plesali - poetičan u namjeri i obliku. S obzirom da puno putujem, susrećem se sa raznim stavovima, različitim ritmovima i različitim stvarnostima kojima se neprestano moram prilagođavati. MORAM plesati sa svijetom, u suprotnom, ne bih mogla kroz njega!

Orijentalni-ples.com: Podučavaš poseban plesni stil kako metode Isidore Duncan (koja se smatra 'majkom suvremenog plesa', op.ur.) mogu implementirati u orijentalni ples. Ovo je tvoj autorski koncept, stoga me zanima kako Isidora utječe na tvoj rad i što njene metode mogu donijeti orijentalnom plesu?

Paola: Ne postoji niti jedna vrsta plesa koju Duncan Dance ne može poboljšati. To je zbog univerzalnih kvaliteta koje ga čine. Duncan Dance otvara solarni pleksus, izvor našeg kreativnog svjetla, stoga kada počnemo buditi naš solarni pleksus, pomičemo se prema otmjenijem (orig. rij. 'noble' --> naočit, otmjen, stasit, op.ur.) držanju, a prirodne linije našeg tijela postanu ljepše zato što polaze iz energiziranog centra. Duncan Dance nas još uči ritmičnom disanju, koje je neophodno za BILO KOJI tip plesa. Pruža nam Umjetnost Geste i uči kako uklopiti inteligenciju i emociju u naš ples. U orijentalnom plesu postoji puno više od pukog memoriranja koreografije. Tu je čuvstvena dimenzija "pripovijedanja priče kroz pjesmu", a bolje pripovjedanje dolazi iz ukomponiranih gesti i ekspresije.
Napokon, osjećam da je orijentalni ples umjetnička disciplina koja doživljava brzi rast. To mi se sviđa, ali i osjećam da dolazi do točke kada se trebamo zapitati: "Što je zabava, a što je umjetnost?". Postoji zabavljačka vrsta orijentalnog plesa - i ja ju OBOŽAVAM - volim plesati Baladi, Shaabi i folklorne plesove - uzemljeni su i 'za narod'. Ali vjerujem da možemo činiti i prekrasna umjetnička djela kroz orijentalni ples - na pozornici, uz otmjenije linije, podignutiju poziciju i različite nivoe ekspresije.  Možemo plesati Zemlji, možemo plesati svom prijateljskom ljudskom biću, možemo plesati za sebe ili za Univerzum. Sve su to  koncepti koje Isadora unosi u umjetnost plesa koja tako dobro korespondira sa umjetnosti orijentalnog plesa.



Orijentalni-ples.com: Prošla godina (2009.) bila je posebno burna za tebe - održavala si radionice u Sjevernoj Americi, Maleziji, Europi, Južnoafričkoj Republici i Egiptu. Sudjelovala si i na dva velika festivala: Ethno Square Festival 2009 u svom rodnom kraju Maleševu u Makedoniji i na Sphinx Festivalu 2009 u Kairu. Koja je razlika između ovih festivala?

Paola: Ethno Square je svake godine sve veći i ponosimo se poslom koji uspijemo obaviti. I sami još uvijek učimo o organizaciji i saznajemo što 'pali', a što ne. Stoga smo definitivno u fazi rasta. Prošle smo godine privukli pozornost brojnih medija, pa smo mogli proširiti vijest o našim postignućima. Da budem specifičnija, moja vizija festivala Ethno Square je da to bude mjesto ujedinjenja svih vrsta balkanske glazbe i plesa, sa malom dozom fusiona - unoseći tako vanjske utjecaje koji korespondiraju sa plesačima i glazbenicima festivala. Želim raširiti balkansku glazbu. Osjećam da je to trenutno jako vruća roba na world music sceni, a ja ju želim povesti u svaki kutak svijeta, zajedno sa plesovima koje otkrivam učeći svake godine u Makedoniji. GLAZBA je ključ svega - živa je, pozitivna i daje energiju, a to su sve osobine koje svijet treba.
Sphinx Festival je prekrasan koncept moje drage prijateljice Keti Sharif. Festival sjedinjuje ples sa egipatskom kozmologijom i svetom geometrijom. Atmosfera na konferenciji je bila više metafizička i povezana sa Mitom i konceptom Univerzuma. Za ovaj sam festival kreirala seriju radionica Four Elements, koja sadržava ključne elemente Duncan plesa i prilagođava ih orijentalnom plesu, po principu 'jedan element na dan' - voda, vatra, zemlja i zrak. Bio je to izazov, jer sam podučavala u ogromnim dvoranama bez ogledala, uz glazbu koju je svirao živi egipatski bend. Upotrijebila sam neke elemente iz fizičkog teatra, kao što su i'spunjavanje prostora pokretom', igra 'ogledala', geometrijski pokret u krugovima i spiralama, i dodala ih u dunkanizirane linije i geste sa orijentalnim vokabularom, da bi pristajali određenom elementu. Miješanje ovih elemenata pružilo nam je svaki dan festivala predivan plesni ritual i upalilo je bolje nego sam ikada mogla i zamisliti. Činjenica da nismo imali ogledala samo je dodala iskustvenu notu, jer su tada plesači MORALI gledati jedni druge i plesati sa, okolo i jedni ZA druge. Uz pomoć energije plesa izgradili smo povezanost - ljudi su plakali i grlili se međusobno, i zaista smo mogli osjetiti da je taj spiritualni element dosegnut. Mogla bih još puno pričati o ovim radionicama, ali ovdje nemamo dovoljno mjesta za to.



Orijentalni-ples.com: Kao netko tko toliko voli, cijeni i istražuje balkanski ples i glazbu, kako objašnjavaš rastući trend, koji si i sama spomenula, u world music glazbi te isto tako ogromnu želju fusion plesača (npr. u tribal fusion-u) da u svoj izražaj ukomponiraju elemente Balkana?

Paola: Kao prvo, RITMOVI su 'svježi', tu se ne radi o tipičnom 4/4 ritmu. Od instrumenata su većinom zastupljeni limeni instrumenti, poput trube, čiji zvuk donosi plesu jedan novi, funky element. Osim instrumenata, tu su i DUH glazbe i ATTITUDE. Fusion ples koji ja plešem miješa korake i attitude balkanskih plesova sa pokretima bokova i fluidnosti orijentalnog plesa, za izjednačavanje plesova koji se izvode u krugu sa ostalim formacijama. Zato je ovaj rastući trend toliko popularan među tribal plesačicama, a ja ga podučavam mnogim tribal grupama po svijetu - novi ritmovi, novi načini povezivanja sa ostalim plesačicama i funky, uzemljeni koraci i gestikulacija koja upotpunjuje pokrete bokova i ostale pokrete uzete iz orijentalnog plesa. U Balkan Fusion solo plesu koji koreografiram, uvijek je naglašena DRAMA - pripovijedanje priče o pjesmi kroz sve što sam gore spomenula, ali uz istupanje sa ekspresivnim elementima gestikulacije, facijalnih ekspresija i dodatka KOMEDIJE - što je element koji, po meni, često nedostaje u orijentalnim izvedbama. Volim teksturu: stanke, spore i ubrzane dijelove, dijelove u kojima GLUMIM. Solo izvedbe su teatralne, u čemu se, po meni, ogleda gypsy duh.

Orijentalni-ples.com: Trenutno živiš u Brazilu. Nama u Hrvatskoj Brazil zvuči daleko i egzotično. Kakva je plesna scena u Brazilu? Znam i da planiraš otvoriti dance-resort unutar tvog doma - možeš li nam nešto reći o tome?

Paola: Brazil mi je ukrao srce! Klima i kultura su tople i prijateljske, a prirodne ljepote, po meni, su nenadmašive. Moja kuća se nalazi u džungli iznad plaže na kojoj smo se Gary i ja vjenčali, a ta plaža (Camburi) je raj na zemlji. Brazilci su jako glazbeno nadareni! Ove sam godine pohađala školu sambe i sudjelovala na paradi Sambadrome Carnaval sa Školom Perola Negra, koja ima oko 3000 članova. To je bio čisti spektakl i vrlo uzbudljivo iskustvo, unatoč tome što sam morala našiti puno tkanine u boji mesa na svoj oskudni kostimić. (smijeh)
Brazil je mjesto na kojem sam službeno postala trbušnom plesačicom - iako sam počela još 1992. u Chicagu, sa učiteljicom Jasmin Jahal. Ono što sam u pet godina naučila u Brazilu, dalo mi je muzikalnost iz njihove jedinstvene perspektive. Prije svega nekoliko tjedana bila sam jedan od sudaca na najvećem brazilskom festivalu u orijentalnom plesu, Mercado Persa, kojem je prisustvovalo šest tisuća ljudi! Bila mi je čast doći u taj moj drugi dom i osjećati se toliko dobrodošlom u lokalni svijet orijentalnog plesa.
Naša kuća došla je kao blagoslov - nalazi se u atlantskoj kišnoj prašumi, u rezervatu Sao Paulo države, na visoravni iznad prekrasne plaže. Okružena je sa nekoliko hektara zemlje, koja se proteže u džunglu i do prekrasnih slapova. Ono što želim od ovoga prekrasnog, otvorenog i zračnog mjesta jest otvoriti umjetnički raj - mjesto kamo plesači i umjetnici svih vrsta mogu doći i uživati u okruženju potpuno posvećenom stvaranju. Imamo veliki plesni studio na otovrenom, smještaj za 10-15 plesača, bazen i puno otvorenih i zatvorenih prostora gdje svatko može pronaći mir za meditaciju i introspekciju. Organizirat ćemo mnoge događaje posvećene kreativnosti i umjetnosti, stoga stay tuned!



Orijentalni-ples.com: U jednom periodu života podučavala si i glumu. Kako svoje iskustvo glume integriraš u svoje plesne nastupe?

Paola: U vrijeme kada sam radila kao profesorica u srednjoj školi, podučavala sam klince i radila na mnogim predstavama. Pohađala sam mnoge radionice i seminare iz fizičkog teatra, a relativno nedavno i Meyerhold/Stanislavsky weeklong u Italiji. Mišljenja sam da su ples i teatar neodvojivi. Da parafraziram svog učitelja, Sergeija Ostrenka, "Ples je nemoguć bez unutrašnjeg teksta, a Gluma je nemoguća bez unutrašnjeg pokreta. Kada plešemo, imamo moć da ispričamo priču na prekrasan i profinjen način. Proces učenja pripovijedanja, ne samo iz glave, nego i našim licem, očima, gestama i srcem - uključuje mnoge razine naše Osobnosti". Naučila sam da mi poznavanje glume i teatra daje izvrsne alate kojima, kroz ples, mogu sastaviti i ispripovijedati priče iz svog života.



Orijentalni-ples.com: Radila si na emisiji "Mislite da možete plesati" - malezijsko izdanje. Ovaj TV show je jako popularan u Hrvatskoj. Koja je bila tvoja uloga u projektu?

Paola: (smijeh) To je bila emisija "So You Think You Can Dance". Moja uloga bila je da podučim natjecatelje načine da svoj ples učine ekspresivnijim. Za tu svrhu upotrijebila sam mnogo Duncan Dance tehnike u kombinaciji sa fizičkim teatrom, kako bih natjecateljima pomogla da uvide kako mogu upotrijebiti ritam svoga disanja, svoj pogled, geste i svoje poze, da dodaju nešto "više čarolije" u svoju plesnu izvedbu. Svi su natjecatelji imali izvrsnu tehniku, a ja sam im samo dala kutiju s alatima ideja i vježbi da svoju izvedbu, od dobre, učine izvrsnom.

Orijentalni-ples.com: Često sudjeluješ u renomiranim kongresima iz plesne etnologije ili etnokoreologije, kao što je npr. CID-UNESCO World Dance Congress. Na koji način sudjeluješ na takvim događajima?

Paola: Da, često idem na konferencije i simpozije na temu plesa i srodnih umjetnosti. Za mene su to predivna, velika, inspirirajuća, iscrpljujuća i jako plodna 'tla' za razvoj osobne tehnike, stjecanje znanja, umjetničkih vizija i kontakata. Staviš sve one umjetnike na jedno mjesto na nekoliko dana i počnu se događati čarobna iskustva! Ples je Umjetnost Pokreta, stoga mi je logično da kao učenica Plesa vječno trebam učiti o različitim područjima Umjetnosti Pokreta. Niti jedan sat plesa koji sam ikad uzela - bilo da je riječ o afričkom, japanskom, sambi ili gypsy plesu - nije bio uzalud potrošen. Postao je dio mene.
Zato na ovim konferencijama puno učim. Učim kako što bolje istražiti i prezentirati teme koje me zanimaju. Ako se radi o folklornom plesu, moramo biti svijesni načina na koje MIJENJAMO umjetnost koreografirujući ih - MORAMO dodati pravila scene (orig. riječ 'staging', op.ur.), teatra i pokrete iz ostalih plesnih formi. Stoga sam naučila puno i o tome koje su moje intelektualne odgovornosti na ovom području.
Napokon, na konferencijama imam priliku dovesti temu orijentalnog plesa u krugove i diskusije gdje on još uvijek nema čvrstu poziciju. Slika u javnosti o našem plesu je još uvijek u fazi razvitka, ali za mene je jako uzbudljiva sljedeća činjenica: imamo priliku da pokažemo da je naša prekrasna ženstvenost baza u koju dodajemo elemente plesova koji se mogu razlikovati u tehnici i izvedbi, ali dolaze iz istog duha koji karakterizira moćno, prekrasno, rezonantno žensko jedinstvo.

Orijentalni-ples.com: Dolaziš u Hrvatsku, u Split, u kolovozu 2010., kako bi bila jedna od gostujućih učitelja na Split Tribal Festu. Podučavat ćeš tri različite radionice; jedna od njih (Black Steppe) jedinstvena je kombinacija ATS-a i Duncan okusa, namijenjena većoj grupi plesača...

Paola: Duncan repertoar nam pruža puno načina da uskladimo pokrete plesača kroz prostor i prekrasne načine za te plesače da se međusobno povežu. Dodala sam nešto od ove tehnike ovom Tribal plesu stoga što je jedna od stvari koju bih osobno više voljela viđati u Tribalu, veća povezanost među plesačicama. Glazba koju upotrebljavam u ovoj radionici dramatična je, a duh se bazira na viziji ženskog ratničkog plemena, noć prije velike borbe. Ispričat ćemo priču o pripremama ovog plemena za bitku - kako se "ratnice" kreću među sobom, kako reagiraju jedne na druge i kako formiraju oblike u odnosu na druge. Vrlo uzbudljivo!

Orijentalni-ples.com: Druga se tvoja radionica koju ćeš nam prestaviti na festivalu zove "Turbo Gypsy", a upotpunjena je živim koracima balkanskih plesova i izvodi se na pjesmu Kirila Dzajkovskog...

Paola: Čista ZABAVA u funky-soul stilu!!! Ovo je radionica o zajedništvu, unificiranim koracima, razdiranju s ciljem zabave sa drugima, o igri, improvizaciji i partijanju!

Orijentalni-ples.com: Sljedeća radionica ima tajnovito ime: "The "Minx" i predstavlja zavodnički stil sa Balkan-Fusion koracima, a izvodi se na romski klasik "Da Zna Zora". Ovo također zvuči kao JAKO zabavna radionica!

Paola: To i jest!!! Radi se o interpretaciji teksta ove pjesme - a žensko pjevanje je pomalo zločesto i zavodničko; kao prava Carmen, zato sam jako uzbuđena zbog ove kombinacije igre, seksepila, mrvice komedije i snažne energije koju ova radionica donosi.

Orijentalni-ples.com: I na kraju, imaš li neku poruku za sve plesačice u Hrvatskoj?

Paola: Pružite svoju zahvalnost Plesu - Duhu koji nas povezuje. Kada plešemo, istinski smo blagoslovljene, a ja sam blagoslovljena što plešem s vama!

 

Razgovarala: Dunja Ćuk - Podolski, 28.travnja 2010.

Fotografije: www.paolablanton.com