Povod za ovaj razgovor sa mladom slovenskom plesačicom je Bellydance Unveiled – dugo očekivani plesni spektakl u kojem Amaya Dance Company sudjeluje sa čak trideset trbušnih plesačica i koji je, trenutno jedini bellydance-only šou u Europi, koncipiran za kazališne daske i namijenjen za više izvođenja. Ovu predstavu dosada je vidjelo oko dvije tisuće gledatelja, a hrvatska publika moći će ju pogledati u Zagrebačkom kazalištu lutaka – Scena Travno, 6. ožujka 2010. godine.
Sudeći prema prošlogodišnjoj plesnoj produkciji Orient Under Construction, koju također potpisuje naša sugovornica, ni ovaj novi spektakl nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Osim Zagreba i Ljubljane, tijekom veljače i ožujka show odlazi u goste i u Veneciju, Trst , Milano i Banja Luku. Pročitajte što nam je o pripremi i nastajanju ove plesne predstave rekla njena idejna začetnica, glavna koreografkinja i plesačica – Manca Pavli.

Orijentalni-ples.com: Koja bi bila osnovna razlika između show-a Orient Under Construction, koji je svoju premijeru doživio u siječnju 2009. godine, i ovogodišnjeg Bellydance Unveiled?
Manca: Za mene je razlika stopostotna. Orient Under Construction radila sam u čast mojih učiteljica – The Indigo, Unmata, Urban Tribal, Suhaila… Svi su dijelovi bili reprezentacija njihovih stilova. Ovaj put, predstava je više "moja". Amaya Dance Company sastoji se od djevojaka koje su audiciju prošle u ljeto '09. i mnoge od njih su nove. Ove je godine bilo puno teže napraviti predstavu, svaki je komad nastajao duže nego lani, uz više vježbanja, a čak nam je i za izradu kostima trebalo puno više vremena. Imam osjećaj da je ovaj show na puno višem nivou nego što je to bio Orient Under Construction. Trudimo se najviše što možemo da sve bude profesionalno. Na našoj turneji posjetit ćemo Ljubljanu, Zagreb, Banja Luku, Trst, Veneciju i Milano, što je ostvarenje snova i jako je uzbudljivo.

Orijentalni-ples.com: Što je inspiriralo tvoj rad na predstavi Bellydance Unveiled i koja je glavna poruka show-a?
Manca: Toliko me toga inspiriralo… Najvjerovatnije, u prvom redu, plesačice koje su dio predstave. Fantastične su i teško mi je za povjerovati da smo sve mi na istom mjestu, u jednoj maloj zemlji, da su djevojke toliko voljne međusobno surađivati na projektu koji ti oduzima toliko vremena, a donosi nula profita, a istovremeno zahtjeva i puno živaca i puno, puno strpljenja. Teško mi je za povjerovati i da su me trpile (smijeh). eto, otuda sva moja inspiracija. Naravno, tu je i jednostavni, kreativni poticaj koji mi ples daje. Moram plesati. Moram stvarati. Nije upitno; jednostavno to moram raditi. Pa kako odoljeti svoj toj prekrasnoj glazbi koja nas okružuje?! Također smatram da je potrebno podignuti trbušni ples na višu razinu, a jedan od načina je i kreiranje predstave koja neće biti na razini školske produkcije ( ne kažem da je išta loše u školskim predstavama ), već one koja je prilagođena kazališnim daskama. Laganim koracima, nadam se da će trbušni ples biti prihvaćen kao umjetnost.
Orijentalni-ples.com: Koja je tajna tvojih organizacijskih sposobnosti? Kako uspijevaš koordinirati 30 plesačica, a istovremeno kreirati nove koreografije za predstavu, smisliti i izraditi sve potrebne kostime…
Manca: Oh, ne uspijevam to sve… Poprilično gubim glavu. Jednostavno je previše posla… Bellydance Unveiled mi je na pameti 24/7. Istovremeno vodim i svoje plesne tečajeve, studiram na faksu, a usred priprema za Bellydance Unveiled išla sam na turneju sa Bellydance Superstars, što mi je oduzelo više vremena od onog samo provedenog na putu. Nema tajne, samo stopostotna predanost i rad.

Orijentalni-ples.com: S kojim si se problemima susrela stvarajući ovaj plesni show i što si naučila iz njih?
Manca: Toliko toga sam naučila! Od cjenkanja sa egipatskim proizvođačima kostima (naučila sam da "Inshallah" nije dobar odgovor na pitanje "Da li će moji kostimi stići do tog-i-tog datuma?"), preko tehničkih poteškoća s koreografijom (Tribal ples u cipelama ove godine, ajoj!), do prepucavanja sa upravama kazališnih kuća ("Da, trebamo veliku pozornicu!") i pomaganja plesačicama da zadrže vjeru u sebe. Puno sam toga naučila, ali mislim da mi je najvažnija lekcija to da neke stvari jednostavno moram "otpustiti". Nemoguće je svakoga učiniti jednako sretnim, čak i ako se doista trudiš. Ponovno sam si potvrdila već naučenu lekciju da ovo radimo zbog plesa, a ne zbog drugih ljudi.
Orijentalni-ples.com: Glavna si koreografkinja, plesačica u predstavi, umjetnička direktorica, osoba zadužena za marketing, producentica predstave Bellydance Unveiled i izvršna promotorica. SAMO to?!?
Manca: Pa, u ovom nabrajanju nedostaje nam još i manager. (smijeh)

Orijentalni-ples.com: Možemo li pričati o brojevima? Koliko je sati uvježbavanja iza vas? Koliko promjena kostima se "događa" u predstavi? Koliko kostima sveukupno uopće imate? Koliko ste suza prolile u nastajanju ove predstave?
Manca: Više ni ne brojim… Jedino sigurno jest da vježbamo kao luđakinje. Osim redovitih plesnih tečajeva, imamo probe non-stop od 8:00 do 21:00 sat. Toliko je promjena kostima… Moramo izvježbati kako se presvući u 40 sekundi. (smijeh) Što se suza tiče…pa, plačem svaki dan posljednjih tjedana. Čini se kao da sve što je moglo, loše je krenulo. Ove su godine djevojke pod ogromnim pritiskom (s obzirom da nismo toliko sretne da se jedino ovime bavimo i da možemo živjeti od toga), pa smo isplakale čitav u jednu rijeku Nil. No, sve je ovo još dobro, sve dok se uspijemo na kraju sabrati i krenuti dalje.
Orijentalni-ples.com: Reci nam još nešto pobliže o plesačicama koje sudjeluju u show-u. Poznato je da su neke mlade slovenske trbušne plesačice osvojile glavne nagrade na nekoliko internacionalnih natjecanja i audicija, a čak je i Miles Copeland, il capo del Bellydance Superstars, rekao "Čime ih samo hrane u toj Sloveniji?!", aludirajući na razmjerno velik broj kvalitetnih plesačica iz jedne male zemlje.
Manca: Doista, to je rekao?! Imam osjećaj da se mnoge od njih zapravo skrivaju, ali sve su toliko nevjerovatne i posvećene plesu, da je to zapanjujuće. Neke od njih doista jesu osvojile prestižne nagrade, većina su i same učiteljice trbušnog plesa, a mnogo ih upravlja svojim vlastitim plesnim školama i samostalno rade na vlastitim projektima. Zato smatram da je super to što smo se sve okupile da zajedno radimo na predstavi Bellydance Unveiled.
.jpg)
Orijentalni-ples.com: Poprilično je neobično za ovaj dio Europe, ili Europu općenito, da se producira toliko veliki plesni show posvećen samo trbušnom plesu; a još manje da ga se "izvede" na turneju po kazalištima raznih zemalja. Čini mi se da jedino Morgana i njen Excalibur Dance Company iz Španjolske rade nešto slično. Zašto ovakve produkcije nisu češće i koliko je uopće financijski isplativo postaviti ovakvu predstavu u današnjem, krizom opterećenim, svijetu?
Manca: To je točno, ne znam niti za jednu europsku skupinu koja radi nešto slično, osim Leile Haddad i njene teatarske skupine Zikrayat. Ne događa se češće zato što ne postoje financijska sredstva. Mi ovo činimo za nikakvu financijsku naknadu. Sredstva prikupljena od prodaje ulaznica za show, pokriju najam kazališta, našu ekipu za svjetlosne efekte, naknadu za muzička prava te troškove transporta. Ako bismo htjele isključivo zarađivati, ne bismo ovo mogle raditi. Mislim da je dio problema i u tome što kazališta jednostavno ne žele "otkupiti" ovakav show, jer trbušni ples nije nešto što žele u svom repertoaru. Većina publike na predstavi su, uglavnom, i same plesačice.
Orijentalni-ples.com: Da li je Bellydance Unveiled ostvarenje tvojih snova ili već radiš na novom projektu?
Manca: Trenutno mislim da ću uzeti podužu pauzu prije nego se primim ičega sličnog. Za sada, Bellydance Unveiled je moja posljednja produkcija koja nalikuje spektaklu.

Orijentalni-ples.com: Koji su ti osobni i profesionalni ciljevi za 2010. godinu?
Manca: Bellydance Unveiled, Bellydance Unveiled i Bellydance Unveiled! Nakon toga više ću se posvetiti podučavanju i svojim učenicama.
Orijentalni-ples.com: Što bi poručila nekome iz Hrvatske tko želi učiti od tebe? Kako to može ostvariti?
Manca: Radionice su najbolji način. Slovenija je udaljena jednu kratku vožnju. Razgovaramo i o ponovnoj radionici u Zagrebu. U međuvremenu, u Zagrebu ima toliko izvrsnih učiteljica i mislim da plesačice imaju zaista dobar izbor.
Orijentalni-ples.com: Na kraju, što bi poručila publici koja se sprema da dođe pogledati Bellydance Unveiled u Zagrebu 6. ožujka ?
Manca: Uživajte u predstavi, zaghareet-ajte glasno i zabavite se!

I MANCA JE MORALA ISPUNJAVATI PRAZNE LINIJE
:
Moj omiljeni plesni film je Youtube
Moja omiljena internetska stranica je tribe.net (još uvijek ga volim, iako je "out")
Pjesma koja mi uvijek uspije izmamiti smiješak je bilo koji saidi ritam
Tri stvari koje baš uvijek imam sa sobom su notebook, telefon i činelice
Najdraža odjeća za trening: Melodia hlače, naravno
Hrana za kojom najčešće žudim: čokolada, definitivno sam ovisnica
Volim mačke zato što te one vole, BEZ OBZIRA NA SVE
Plesačica zlatnog doba egipatske kinematografije kojoj se najviše divim je Tahia Carioca
Vještina koju sam oduvjek htjela naučiti, ali još nisam našla vremena: paragliding
Razgovarala, prevela i prilagodila: Dunja Ćuk – Podolski, 20. siječnja 2010. g.
Fotografije: Amaya Dance Company arhiv, Mancine privatne fotografije