loginBox

Arhiva za siječanj, 2010


ŠTO ČINI DOBRU UČITELJICU ORIJENTALNOG PLESA?

Objavljeno nedjelja, 24. siječanj 2010
photo: flickr.comZahvaljujem na pomoći mojim učenicama i čitateljicama ove stranice u prikupljanju ideja za pisanje ovog članka. Sigurna sam da će nas (instruktorice, učiteljice koje podučavamo različite vrste trbušnog plesa) dolje navedeni retci potaknuti da poradimo na kvaliteti podučavanja, pomoći novim polaznicama koje su se tek upisale na tečaj trbušnog plesa, ali i inspirirati one koje tek žele postati instruktorice.

Dakle, ovo je rezultat malog istraživanja na temu kakva učiteljica orijentalnog plesa mora biti.

Ne postoji standardno školovanje za učiteljicu orijentalnog plesa, i to je činjenica. S druge strane imamo i još jednu činjenicu – netko sa vrlo malo plesačkog, ali i životnog, pedagoškog ili metodičkog iskustva može postati "instruktorica". Sve su ovo poveznice koje ovoj djelatnosti pružaju veliku fleksibilnost, a zbog koje je kvaliteta kadrova koji podučavaju trbušni ples, i u Hrvatskoj i van nje, vrlo raznolika.

Ovdje su navedene samo neki 'zahtjevi' i očekivanja polaznica tečajeva u odnosu na instruktoricu koja vodi tečaj.

~ Učiteljica treba biti upoznata sa kulturama iz kojih dolazi trbušni ples, poviješću koji je ovaj ples prešao kroz stoljeća razvitka i mora znati odgovoriti na pitanja iz ovog područja. To naravno ne znači da mora govoriti arapski i znati prevesti svaku pjesmu na koju plešemo. Dovoljno je da zna prepoznati i prenijeti osjećaje iz pjesme, objasniti ritmove ili reći nešto o instrumentima koji se koriste u pjesmi. ~ Anouk

~ Učiteljica koja vjeruje u svoju kvalitetu, koja je samopouzdana i stoji iza svoga rada, nikada ne govori ružno o drugim učiteljicama u gradu. Naša prošla instruktorica je bila ljubomorna na  plesačicu koja  se nedavno pojavila i koja je pokrenula svoju plesnu školu, a koja je  u trbušnom plesu od malih nogu i ima zavidno plesno znanje i iskustvo. Bilo je žalosno vidjeti kako je moja dotadašnja učiteljica reagirala. ~ Ksenija

~ Znanje je svakako vrlo važno. Gdje je to znanje stečeno (tečajevi, radionice, DVD-ovi, knjige) meni nije bitno. Naravno da se znanje stječe i plesnim iskustvom. Dakle za dobro znanje potrebno je izvjesno vrijeme plesanja (pod tim ne podrazumijevam nastupanje, već plesanje u bilo kojem okruženju). ~ Goga

~ Dobra učiteljica pleše već godinama, a ne jednu ili dvije godine. Također toliko dugo i podučava, i kroz godine je skupila iskustvo u radu s ljudima. Ako opstane u svom poslu kroz nekoliko godina znači da očito zna sa ljudima i ima ih dovoljno upisanih. Za profesionalan odnos je bitno da ima dobru web stranicu sa lako dostupnim informacijama o njoj, o stilu koji pleše i terminima tečajeva. ~ vele02

~ Trudi se da učenice ne postanu njeni 'klonovi'. Potiče različitost u plesnom stilu ili ističe razlike koje nastaju zbog tjelesnih razlika. ~ Iva

~ Najbolja učiteljica je ona koja, osim plesne tehnike, uspješno zna prenijeti i ono što osjeća, što je zapravo bit plesa. ~ Emilija

~ Učiteljica mora imati kvalitetno znanje koje je sposobna prenijeti učenicama, što uključuju i prepoznavanje potreba u učenju, kako pojedinki tako i plesne grupe kojoj predaje. Ukoliko je ovo gore zadovoljeno – doista nije bitno na koliko je radionica bila, koliko je puta nastupala pred publikom i je li pila kavu s Rachel Brice ;-) . Certifikat nije na odmet, ali ne garantira da će osoba biti sposobna i podučavati. ~ Borka

~ Ako učiteljica cijeni i voli ples, te konstantno radi na sebi, taj duh će ispuniti prostoriju i pola posla već je napravljeno. ~ Danira

~ Dobra učiteljica se ne boji priznati da nešto ne zna, ali upućuje na izvore iz kojih se "to nešto" može naučiti. To govori o tome koliko je ona samopouzdana. ~ misha

~ Sat plesa mora imati smislenu strukturu, planski vođene vježbe istezanja i rada na mišićnoj masi. Instruktorica mora poznavati anatomiju i upozoravati nas ako radimo neki pokret tako da je to opasno po zdravlje. Kod moje prošle učiteljice su me stalno boljela leđa i koljena, sada znam da nas je ona potpuno pogrešno učila pokrete jer nije niti sama znala. To je opasno! ~ Sara

~ Mora nas ohrabrivati! Pogotovo nas sa 'dvije lijeve'… Trbušni ples je egzotična aktivnost za žene ovog područja, pa je svaki poticaj kad smo već došle na tečaj dobrodošao. Mora razumijeti kako nam je teško. ~ Davorka

~ Dobra instruktorica potiče svoje učenike da proširuju svoje znanje na dostupne načine – radionice, predavanja, nastupe… ~ blackbeauty

~ Bitno je da instruktorica i dalje radi na sebi, makar plesala već 10 godina. Svoju učiteljicu srećem na radionicama drugih internacionalnih plesačica, a znam i da nekoliko puta godišnje putuje van Hrvatske da bi pohađala dodatne radionice. To mi govori o tome koliko joj je stalo da se dalje educira. ~ Ivana

~ Dobra učiteljica ne traži niti premalo, niti previše. Uvažava razlike, ne kritizira, ali motivira… i izmami osmijeh na kraju svakog sata. :-) Sjećam se jednog davnog sata trbušnog plesa – uhvatile smo se za ruke, i zatvorenih očiju i bosonoge pratile učiteljicu koja je lagano klizila među upaljenim lučicama. Morale smo se prepustiti tuđem vođenju i osloniti se na svoja druga osjetila. Dobra učiteljica tako vodi svoje učenice – sigurno, ali pažljivo… i sa povjerenjem. ~ Ljiljana

 

 

Prošli događaj: SPLIT TRIBAL FEST 2010 – Split, Croatia, August 23rd-26th

Objavljeno ponedjeljak, 18. siječanj 2010

Odruge Natya-zvuk tijela iz Splita i Orijentalni ples iz Zagreba donose vam

prvi međunarodni festival tribal fusion trbušnog plesa u Hrvatskoj

- u Splitu, od 23. do 26. kolovoza 2010. godine

 Program Festivala sadržava:

:: četiri dana plesnih radionica za različite nivoe predznanja (od početnog do naprednog)

:: tri večeri plesnih nastupa na Peristilu (Open-Stage i Show)
:: party dobrodošlice i after-festival-party
:: druženje s internacionalnom ekipom plesača – polaznika radionica (iz Italije, Slovenije, Belgije, Mađarske, BiH, Srbije, Češke, Engleske, Rusije, SAD-a…)

Na festivalskoj pozornici na Peristilu, tijekom tri večeri (24. – 26.08. od 21 do 23h) nastupat će i preko 50 plesačica – koje su ujedno i polaznice  festivalskih plesnih radionica – koje su se prijavile za Open-Stage Performance. Večernji nastupi na pozornici na Peristilu otvoreni su za javnost, tj. nema naplate ulaznica.  Uvjet za nastup amatera, polu-profesionalaca  ili profesionalaca na Open Stage-u jest da je plesni stil i izričaj izvođača u skladu s tematikom festivala. 

Ne propustite ovaj najveći belly dance festival ikada održan u Hrvatskoj, a svoje mjesto na radionicama rezervirajte preko službene stranice Festivala:
www.splittribalfest.com

Bukirate li više od sedam radionica, za svaku sljedeću dobivate 25% popusta.

Split Tribal Fest

Brojne radionice namijenjene su različitim nivoima predznanja – pa ćete lako pronaći nešto za sebe, bez obzira da li ste profesionalna plesačica ili ste još uvijek na početničkoj razini,  da li plešete samo egipatski stil trbušnog plesa ili samo tribal…

Iskoristite ljeto i prekrasan ambijent Grada pod Marjanom da poradite na svojoj plesnoj tehnici i izričaju, ili samo uživate u eklektičnom spoju plesnih stilova koji će se odvijati u prekrasnom, kamenom okruženju Peristila. Povedite na festival i svoju obitelj i prijatelje.

Sve teme radionica i preporuke za nivo predznanja sudionica opisane su na službenoj stranici festivala www.splittribalfest.com , baš kao i posebni uvjeti smještaja za sudionike festivala, te posebna ponuda toplih obroka za sudionike radionica u Čarobnom gradu, koji se nalazi u sklopu Poljudskog stadiona.

Stranice gostiju – umjetnika festivala:

::: Kami Liddle (USA) ::: RADIONICE SU POPUNJENE
::: Paola Blanton (Brazil/SAD/Makedonija) :::
::: The Uzumé (Nizozemska) :::
::: Sharon Kihara (SAD, Njemačka) ::: RADIONICE SU POPUNJENE
::: Mantra Fusion Band (Hrvatska) :::

Split, Perystile

  

Split Tribal Fest 2010

 

 

VELIKI RJEČNIK BELLYDANCE POKRETA (na engleskom)

Objavljeno četvrtak, 14. siječanj 2010

Zgodna i edukativna stranica sa nazivima i opisima kako se izvode pojedini pokreti trbušnog plesa. Jako korisno za svaku plesačicu!

Kliknite ovdje .

 

REFLEKSIJA NA 2009. – ŠTO SMO RADILI, KAKO SMO PLESALI, KAMO STREMIMO…

Objavljeno subota, 2. siječanj 2010

piše: Dunja

slike: iz privatnih albuma

Dragi vjerni čitatelji web stranice Orijentalni-ples.com,

pisanju ovoga članka prethodilo je moje ponovno čitanje članka koji sam napisala prije godinu dana, kada sam sažela sva plesna događanja u kojima sam sudjelovala u 2008. godini . Teško je nadmašiti tu, događajima prenatrpanu (hm, može li ikada biti previše trbušnog plesa?), ali i za mene osobno prijelomnu 2008. 

Ova godina na izmaku (2009.) donijela je neka nova iskustva, neka nova i neka još čvršća prijateljstva i nove poglede na koje je definitivno utjecalo moje majčinstvo. Lukas je navršio godinu dana i već pomalo udara saidi ritam po omiljenim kutijama, a istančani smisao za ples primijetili smo kod njega već u dobi od 8 mjeseci. Prvi put u 2009. zaplesala sam sedam tjedana nakon poroda, zamjenjujući instruktoricu Ninu Stepić na njenom tečaju, tada još u ZKM-u.  Moja osobna senzacija plesa, nakon pauze zbog trudnoće i poroda, je bila kao da pauzu nisam ni imala. Po ničemu nisam mogla prepoznati da je ijedan dio moga plesnog znanja i sposobnosti 'nestao' iz mene. Taj mi je osjećaj ulijevao samopouzdanje i pomogao mi je da se bolje osjećam u novoj situaciji u kojoj sam se našla. Novorođenče Lukas mi je u sljedećem razdoblju zadavao puno posla, pa više nisam aktivno plesala, ali sam aktivno koordinirala tečajeve na dvije lokacije u Zagrebu, te u suradnji sa voditeljicama tih tečajeva – već spomenutom Ninom i Ivom Juršić – organizirala plesnu produkciju BellyLove – Ples sa srcima, koja se održala na Valentinovo u dvorani Centra za kulturu Trešnjevka. Na ovoj predstavi nastupalo je preko 80 plesačica iz početnih i naprednih grupa naših plesnih tečajeva iz dvorane Wellness centra Coner i ZKM-a, te gosti Sara-Bernarda-Nina, Malfoofas IQ band i posebna gošća Valentina Lacmanović. Slike sa ove predstave za koju se tražila karta više, a komentari su bili više nego pozitivni, nalaze se u našoj galeriji . Posebno me veseli pripremanje nove plesne produkcije na kojima će nastupati polaznice trenutačnih početničkih i naprednih tečajeva, a koja će se održati 15. svibnja 2010. godine.

napredne tribalice iz Conera na BellyLove predstavi 14.02.2009.

Valentina Lacmanović plesna je umjetnica sa mjestom boravka u Amsterdamu. Zagrebačkim je plesačicama održala radionice Baladi plesa, indijskog gypsy plesa – Kalbelya, Bollywood plesa, predstavila potpuno novi koncept – vrtnju inspiriranu dervišima (koja je ujedno bila i najpopularnija radionica), te održala vrlo korisnu radionicu pod nazivom "Scenski izričaj u orijentalnom plesu" namijenjenu plesačicama koje razmišljaju ili već nastupaju, a na kojoj su naučile korisne vježbe i dobile vrijedne savjete kako biti performer koji daje maksimum od sebe i kvalitetno koristi scenu i komunicira s publikom. Valentina se svojim načinom vođenja radionica u veljači i svibnju 2009. godine i impresivnim nastupom na BellyLove predstavi "uvukla pod kožu mnogima", pa ju pozivam u goste i u travnju 2010.

Kako se scena orijentalnih plesova u Zagrebu sve više razvija i raste, a počelo se održavati i puno plesnih predstava, ponudila sam plesačicama koje nastupaju još jednu zanimljivu radionicu: "Scenski Make-up". Znala sam da za ovu temu imam pravu osobu – make up umjetnicu (i stilisticu) Marinu Brkljač iz zagrebačkog salona Olamide – koja je nebrojeno mnogo puta pokazala i dokazala kako dobro barata kistovima, bojama i ukrasima za glavu, kada je u pitanju scenska šminka i kostimiranje. Na njenim radionicama tijekom siječnja, veljače i ožujka, polaznice su naučile trikove šminkanja za uvjete scenske rasvjete ili, jednostavno, šminkanje za vlastiti gušt i svakodnevicu. Marina zasigurno krije još neke aseve u rukavu, pa se nadam da ćemo imati još koju radionicu u budućnosti.

U ožujku je Iva Juršić napustila vođenje naprednih grupa u Wellness centru Coner, moj porodiljni dopust je još bio u punom jeku, a plesačicama iz naprednih grupa u Coneru "pala  je sjekira u med" kada je vođenje preuzela Susan Frankovich – profesionalna tribal plesačica  iz SAD-a, sa trenutnim boravkom u Zagrebu. Upravo je Susan pokrenula tribal scenu u Hrvatskoj, prije nekih šest godina i posebna je čast imati ju ovdje među nama i razvijati se, u plesnom smislu, uz takvu iznimnu plesačicu i učiteljicu.

Lipanj nam je donio pravu, svjetsku tribal-divu! Ponovno sam ugostila Kami Liddle, članicu skupine Bellydance Superstars, koja je održala dvije radionice. Obožavam Kami i njen jedinstveni stil, a ovo nije bio prvi, a ni zadnji put da ju ugošćavam u Zagrebu.

Nina u Istanbulu

U kolovozu smo, u suradnji sa plesačicom i instruktoricom Ines Stanić, organizirali radionice trbušnog plesa u Splitu. Bilo je to prvi puta da se ovakav koncept edukacije nudi Splićankama, pa su radionice dobile puno prostora u medijima. Radionice je vodila Nina Stepić (koja postaje sve traženija performerica i učiteljica u Hrvatskoj i Sloveniji), a Splićanke su bile oduševljene što su imale priliku produbiti svoju plesnu tehniku. Za slike s radionice kliknite ovdje .

Jesen je donijela nove tečajeve, a djelomično smo se preselili i u Šubićevu 55/2.kat, u dvoranu Centra zdravlja i ljepote Aurella. U studenom 2009. vratila sam se aktivnom plesanju, tj. vođenju "Ladies' Bellydance" grupe. Način rada i tempo plesanja u ovoj grupi je nešto umjereniji i lakši, i kao takav je namijenjen ženama 'u najboljim godinama', odnosno svima onima koje žele laganiji tempo plesa bez pretjerano zahtjevnih vježbi i koreografija. Uživam u vođenju i veselim se svakom utorku i četvrtku kada se tečaj održava. Zvuči li vam ovo privlačno, još uvijek vas možemo primiti. Javite nam se!

Ne smijem zaboraviti dvije fantastične internacionalne plesačice čije sam radionice pohađala krajem ove godine u Zagrebu: Paola Blanton je plesačica makedonskog porijekla, čiji su mi lirski izričaj u plesu, te Duncan metoda, sjeli baš u pravom trenutku, kada se i moja plesačka osobnost i senzibilitet (i za to krivim majčinstvo!) promijenilo. Paola je iznimna umjetnica, fenomenalna učiteljica čiji rad uvelike inspirira; jedna je od onih učiteljica kod kojih poželite zapisati u bilježnicu baš svaku rečenicu koju izgovore, jer vam se čini da govori zaista mudro, primjenjivo i jednostavno. Paola je također jedna od onih plesačica koju sam poželjela slijediti i učiti od nje što više mogu i to svakako namjeravam. Veliko hvala Marti što ju je dovela u Zagreb! Druga plesačica koja me također inspirirala je Astrid Farah deMichele, čija je radionica shimmanja bila ludo zabavna i poučna. Konačno mi je netko detaljno razjasnio pravi način izvedbe egipatskog shimmyja, koji je vrlo kontroverzan zbog legende koja ga prati da nije uopće zdrav za koljena! ;-) Hvala Ivani što je dovela Astrid!

U listopadu sam zagrebačkoj plesnoj sceni ponudila još jednu novost – radionicu španjolskog flamenka – pod vodstvom Saške Šašić iz Beograda, plesačice koja je, čini se, rođena baš za flamenko! Saška je brzo šarmirala Zagrepčanke svojim metodama poučavanja, pa smo radionicu ponovile i u studenom, a Saška nudi i neke nove teme flamenko radionica u siječnju 2010.  Prijavite se već sada, jer.

..we should consider every day lost on which we have not danced at least once. (Frederich Nietzsche)

Za kraj, najavljujem NEŠTO DOISTA VELIKO za 2010. godinu, o čemu ću uskoro pisati, a do tada samo nastavite plesati iz srca!

Zahvaljujem svim plesačicama naših tečajeva što ste dio ovog sna o plesu, zahvaljujem svim umjetnicama koje su nas ove godine podučavale, mojim prijateljicama koje su uvijek iskreno uz mene Vlatki, Nini, Kseniji, Ivi H., zatim Seadeti, Ines T., Žožiju, Morani, Marini B., Devi Rani, Jeleni S., i naravno, mojim dečkima – Paji i Lukasiću!

 

Devi Rani Najev: PONIZNO IDEM DALJE I RAZVIJAM SVOJ PLESNI DUH

Objavljeno petak, 1. siječanj 2010

Ivanu Najev, odnosno Devi Rani, upoznala sam početkom godine, taman u vrijeme kada je nastajala plesna produkcija BellyLove izvedena u Centru za kulturu Trešnjevka, na Valentinovo 2009. godine. Spojila nas je ljubav prema plesu. Ivana me pronašla zahvaljujući ovoj web stranici, a kao mlada dvadesetogodišnja plesačica indijskih plesova koja živi u Splitu (u kojemu se tada nije baš puno toga događalo što se tiče orijentalnih plesova), zanimalo ju je kako može pokrenuti svoj plesni studio i proširiti plesnu kulturu.  Zbog geografske udaljenosti, naša su se druženja pretvorila u dugotrajne telefonske razgovore, a povezivala nas je još jedna zajednička stvar: Rani je mama male djevojčice Ramani, koja je svega devet mjeseci starija od mog Lukasa; obje smo se odlučile za povezujuće roditeljstvo i produženo dojenje i obje smo u ovoj fazi plesale i podučavale ples. Sviđalo mi se što jedna izuzetno mlada osoba konačno ima entuzijazma za pokrenuti splitsku plesnu scenu, jer su moji dotadašnji pokušaji da nešto, po pitanju trbušnog plesa, organiziram i u Splitu, nailazili na nerazumijevanje tamošnjih instruktorica.

Orijentalni-ples.com: Rani, od kuda vuku korijene tvoji plesni počeci? Gdje si rođena i odrasla? Sjećaš li se nekog prijelomnog trenutka u svom životu?
Devi Rani
: Plesom sam se počela baviti sa šest i po godina, pa do svoje desete, zatim sam imala stanku do svoje sedamnaeste, kada sam se ozbiljno posvetila plesu.Kao dijete plesala sam balet i latinoameričke plesove. Uživala sam u tome, ali kako sam bila svestrana, hjela sam okušati i neki sport. Išla sam na plivanje, judo, tenis… Fizički sam oduvijek bila sportske građe, a još kao dijete znala sam da ću se baviti fizičkom aktivnošću vezanom za umjetnost. Odrasla sam u obiteljskoj kući u Splitu i jako volim svoj grad.
Od svoje dvanaeste godine intenzivno sa živjela i tražila sebe u umjetnosti, posebno fotografiji i filmu. U šesnaestoj godini posvetila sam sve svoje slobodno vrijeme proučavanju vedske istočnjačke kulture i prakticiranju bhakti joge. Inspiraciju i glavnu podršku da postanem plesačica dobila samod svog učitelja bhakti joge Secinandana Swamija. smatram ga jako posebnom osobom kojoj potpuno vjerujem i nisam falila. Usmjerio me na moju dharma (propisana dužnost, način života). Rekao mi je da je ples moj životni put dok još nisam ni slutila da je to tako. Vječno ću mu biti zahvalna.

Orijentalni-ples.com: Sa 18 godina provela si neko vrijeme u Indiji učeći indijske plesove. Kako si se odlučila na odlazak? U kojem dijelu Indije si živjela i koje si sve plesove učila?
Devi Rani: Shvatila sam da želim potpuno školovanje i čim sam postala punoljetna, bila sam spremna za odlazak na Daleki Istok. Godinu dana sam živjela u Sjevernoj Indiji – Utar Pradesh – u gradiću koji se zove Vrindavan. Upisana sam na akademiju indijskih klasičnih plesova koja traje sedam godina, sa plesom koji se zove odissi. Sa intenzivnim satovima, završila sam dvije godine školovanja u jednoj. Moja učiteljica zove se Kunjalata Mishra i dolazi iz Istočne Indije, baš kao i ovaj ples. Njen muž, također guru, podučavao me je tehniku, a ona sve ostalo. Neko vrijeme sam živjela u školi, plešući od jutra do mraka, nekada mi je znala krv biti na stopalima. Tada sam spoznala sa koliko se predanosti i muke postaje plesač indijskih klasičnih plesova. Nije to bilo med i mlijeko – shvatila sam da sam pristupila nastarijem i najtežem plesu na svijetu. Uz akademiju sam pohađala privatne lekcije raznih učiteljica, lekcije pokreta folklornih plesova, bollywooda, a naučila sam i prve pokrete trbušnog plesa.

Orijentalni-ples.com: Spomenula si trbušni ples, a plesna teorija kaže da je orijentalni ples  upravo nastao iz indijskih folk, tj. romskih plesova. Koja je tema i poruka indijskh plesova koje plešeš?
Devi Rani: Svi drevni istočni plesovi dolaze iz hramskih rituala obožavanja boginja i bogova. Ples je na Istoku, u prvom redu bio povezan s religijom, pa je za razumijeti da je važno poznavati drevnu civilizaciju Istoka, kao i religije hinduizam i budizam.
Ples se oduvijek dijelio na folk plesove i klasične plesove. Klasični plesovi su oni čija je forma zapisana u vedskim spisima (natya shastra). To su odissi, bharata natyam, mohiniatam, kuchipudi, satrija i tako dalje. Ja kažem iz šale "stariji od boga", prema ljudskom saznanju pet tisuća godina, ali ipak se radi o nebrojivom vremenu. Folk plesovi su oni koji dolaze od ljudi, od naroda, a tu spada trbušni ples. Dokazi ove tvrdnje potječu s Bliskog Istoka od kultova obožavanja boginje majke Plodnosti, Majke Zemlje. Dakako da je to zrcalna slika najstarije civilizacije Indije, gdje je obožavanje bogova i boginja svakodnevica još i danas. U novijem vremenu, trbušni ples razvio se u Sjevernoj Indiji, na području iz kojeg potječu Romi, tj. Bandžare , putujući narod bez kuće nad glavom… Priču dalje znate: Bandžare su proširili svoj ples putovanjima cijelim Bliskim Istokom… Obožavam te Rome, da mogu birati, htjela bih re roditi u romskom plemenu! Obožavam proučavati indijske folk plesove; oni me inspiriraju.

Orijentalni-ples.com: Jesi li za vrijeme svog boravka u Indiji upoznala neke zanimljive ljude, možda plesače, koji su te posebno inspirirali?
Devi Rani: Najviše su me inspirirale seoske žene koje su plesale u hramovima. Hramovi su velike građevine podignute u čast nekog boga ili boginje. Tu sam svakodnevno crpila svoju snagu, želju i hrabrost. Glazbenici bi svirali, a sve žene koje su to osjetile, jednostavno bi ustale i počele plesati folk plesove, a ja bih se uvijek našla među njima. Tako bi se, sa mojim ispunjenim srcem i sa osmjehom na licu, bližio kraj dana, a ja bih zaboravila sve obveze u ovom svijetu – željela sam da ti trenuci traju vječno – osjećajući povezanost sa božanskom energijomi sa glazbom, a ne sa svojim egom. Na taj način, moja su prva plesna iskustva bila upravo ta hramska plesanja, čista improvizacija sa sviračima i mnoštvom ljudi. Najviše sam vremena provodila u hramu Radharamana. Tako plešući glavnom obožavanom božanstvu u hinduizmu, zaljubila sam se u devadasi i mahari sustav. One su bile svećenice u hramovima, a jednom prilikom održat ću predavanje o tome…

Orijentalni-ples.com: Odlučila si se za povratak u rodni Split, gdje si postala mama sada gotovo dvogodišnje djevojčice. Kako spajaš svoju ljubav prema plesu i majčinstvo? Jesi li plesala u trudnoći? Kako su ti uopće prošli trudnoća i porod?
Devi Rani: Nisam namjeravala da se vratim u Split dok ne završim plesnu akademiju. Majka sam postala slučajem i tako dobila još jednu iskrenu ljubav, osim plesa – moju malu Indijku, Devi Ramani. U trudnoći sam stalno imala želju da plešem, ali prijetila mi je opasnost od prijevremenog poroda, pa sam morala mnogo odmarati. Vrijeme sam ubijala vedskom literaturom koju je nužno poznavati za indijske klasične plesove te DVD-ovima koje sam donijela sa sobom. Moja djevojčica Devi Ramani sada mi je najveća inspiracija da se izborim za ono što želim – da postanem profesionalna plesačica i poznavatelj orijentalnih plesova.

Orijentalni-ples.com: Odlučila si 'uzdrmati' grad Split i otvorila vlastiti plesni studio u kojem podučavaš ples. Kakva je, po tvom mišljenju, zainteresiranost splitske javnosti za učenje klasičnih indijskih plesova?
Devi Rani: Ove jeseni sam otvorila plesni studio koji nosi moje umjetničko ime "Devi Rani". To mi je bio prvi korak, pošto zbog majčinstva nisam u mogućnosti nastaviti školovanje na Istoku, da nisam ograničena samo na Indiju. To je jedini način da se nastavim samouko plesno razvijati. Split je neusporediv sa Zagrebom – po broju zainteresiranih za plesne tečajeve, mislim da zaostajemo za Zagrebom nekih sedam godina.

Orijentalni-ples.com: Zaljubila si se u tribal fusion Trbušni ples. kako pronalaziš inspiraciju, s obzirom da u Splitu nema tribal učiteljice?

Devi Rani: Tribal Fusion učim posljednjih godinu i po i skroz sam zaljubljena u ovaj stil. Dopušta mi slobodu da izrazim sebe i da ga podržavam znanjem koje imam otprije. Daje mi slobodu biranja glazbe, sadrži pokrete romskih plesova koje toliko volim, traži gipkost i uvjetuje bavljenje jogom. Volim i srebrni nakit :) . Samouko se svakoga dana borim da naučim nešto novo, sve dok ne budem u mogućnosti da putujem i surađujem sa drugim plesačicama. 

Orijentalni-ples.com: Gdje obično nastupaš i kako publika prihvaća tvoj ples?
Devi Rani: Nastupam na Festivalima Indije i u Udruzi Atma. U 2010. se nadam nastupima u urbanim klubovima, na festivalima i sa fusion bendovima. Publika reagira, jednom rječju, iznenađeno. Smatram da je to zbog nedovoljno poznate svene orijentalnih plesova kod nas.

Orijentalni-ples.com: Ulazimo u novu godinu – koji su ti plesni planovi i kako bi voljela da splitska plesna scena izgleda za godinu dana?
Devi Rani: Moj jedini plan je da radim na sebi, da se borim za svoju plesnu sposobnost i kvalificiranost, da ponizno idem naprijed i razvijam svoj plesni duh. Što su ovdašnje plesačice više educirane, to će splitska orijentalna plesna scena biti bolja. Želja mi je da svakim mojim nastupom, publika (žene) budu inspirirane da se i same posvete plesu. Našim splitskim učiteljicama, počevši od mene, treba više iskustva i znanja.

Orijentalni-ples.com: Primjećujem i na tebi neke tetovaže… ;-)

Devi Rani: Sve tri tetovaže koje imam na sebi napravila sam sa šesnaest godina, dok sam još išla u srednju školu i bila buntovnica (smijeh). Kao inspiracija za prvu tetovažu – zmaj na ramenu – poslužile su mi kineske legende i jedna pjesma koja kaže "budi uvijek kao zmaj…". Drugu tetovažu stavila sam na stražnjicu da mi je roditelji ne vide – lotosov cvijet sa plavim okom iz kojega se rađa život, a treća, na desnoj ruci, je stih na sanskritu iz vedskog spisa Bhgavad Gite, koji kaže: "Ja sam izvorni miris zemlje i toplina vatre, ja sam život svega živoga i pokora svih pustinjaka…". Mojim tetovažama nije kraj, upravo spajam slike i planiram istetovirati niski struk i leđa.

Razgovarala: Dunja, 26.prosinca 2009.