Arhiva za January, 2009


NAŠ PRVI NASTUP – by: Tanja i Ivana

Tuesday, 20. January 2009

Dva tjedna prije nastupa: "Ovu ćemo pjesmu… ma ne, ovu… ma slušaj, ova je zakon! Meni se ta ne sviđa…ma daaaj??? A da miksamo tri pjesme u jednu? Ah, onda će to trajati pola sata! Ispravi se dok plešeš!… Ja bih crveno-crne kostime… ja bih nešto ljubičasto… Eeeee, a što kažeš na plavo? Kraljevsko plava, pariško plava, koja sad? E, znaš onaj pokret…koji?…Ma onaj…znaš?? Pa ti ni sama ne znaš što bi!! Pa znam, samo ne znam…Eto vidiš da ne znaš…".

Na ovakva i slična intelektualna pitanja smo dva tjedna tražile odgovor. Iskreno, mislile smo da je smisliti koreografiju na pjesmu od tri minute mačji kašalj. Kako smo se prevarile! Nakon što smo se napokon dogovorile kakve kostime, koja pjesma i sve ostale važne sitnice, krenule smo sa smišljanjem vlastite koreografije. Uh!! Neispavane noći i upala mišića su rezultirale koreografijom koja se sastoji od elemenata tribal fusion, ATS-a i klasičnog orijentalnog plesa. Bez imalo umišljenosti, bile smo jako ponosne na naš uloženi trud i na nas same, pa čak i na upalu mišića.

Nastup je tako brzo proletio da se nismo ni snašle. Sve u svemu, bile smo zahvalne što smo imale priliku pokazati što znamo, upoznati ostale plesačice koje su tu večer nastupale, te imati svoje najdraže oko sebe kao veliku podršku. Plesom smo oslobodile našu ženstvenost, maštu, kreativnost, dobru volju i trud. Svakako bi to ponovile ukoliko nam se pokaže prilika.

Ovim putem se želimo zahvaliti našoj belly-dance mamiJ Dunji, dragoj Vlatki i Ivi na potpori, inspiraciji i svom znanju koje ste nam dale.

Very big plesni pozdrav šaljemo našim učiteljicama, svim curama iz grupe, našim najdražima i svim ostalim plesačicama koje su otkrile čari orijentalnog plesa.

Tanja & Ivana

Tanja i Ivana na svom prvom nastupu

 

Friday, 16. January 2009

After our shows, the most commonly heard remark to us from our audiences are how happy we look and how happy that made them feel. That is the most important compliment to me, that we were successful in sharing the joy we feel while dancing with our audiences so much so that they feel it too! Joy is contagious! We also hear how 'we light up the room when we dance' and how 'our beaming/radiant faces are a joy to behold.' Who doesn't want/need to feel joy? That is a basic human need.Kajira Djoumahna (Black Sheep Bellydance)