PREGLED KARAKTERISTIKA TURSKOG STILA ORIJENTALNOG PLESA I TRBUŠNI PLES DANAS U TURSKOJ
ponedjeljak, 15. listopad 2007
Poznato nam je da u orijentalnom plesu postoji više stilova: turski, egipatski, libanonski, american tribal (ATS), american cabaret, tribal fusion… Na posljednjoj vikend radionici "Turkish Delight" s Alexandrom Cegledi obrađivali smo upravo tehniku turskog stila. Turski stil Alexandra je učila u Istambulu i u svom rodnom gradu. Objasnila nam je neke razlike između turskog i egipatskog stila, te nastanak turskog orijentalnog plesa kroz povijest, pri čemu su ogroman utjecaj imali Romi. Vezano za turski stil orijentalnog plesa, objavljujem dio članka kojega je pisala američka plesačica Artemis:
Tipični turski orijentalni plesni šou sastavljen je od nekoliko raznovrsnih glazbenih tema. Turski pojam “oyun havalari” odnosi se na plesnu glazbu (čime se podrazumijeva da je to glazba za orijentalni ples) i to je krovni izraz za glazbene stilove od kojih se sastoji orijentalni plesni šou. Stilovi unutar "oyun havalari" su: arabeska (arabesque) i romska havasi glazba. Arabesku čini kombinacija turske klasične glazbe i arapske glazbe. Neke od popularnih arabeska pjesama upotrebljavaju se za orijentalni ples već desetljećima. Romska havasi glazba je, u stvari, ciganska glazba. Komponirali su ju svjetski poznati turski romski skladatelji. Havasi može biti u 2/4, 4/4 ili 9/8 ritmu. Turski ćifteteli (çiftetelli) se često upotrebljava i to u srednje brzom ili jako brzom tempu. Bitno je zapamtiti da ćifteteli također postoji i u drugim stilovima turske glazbe, ne samo u orijentalnoj plesnoj glazbi.
Ono što čini najveću razliku između arapske i turske orijentalne glazbe jest 9/8 ritam. Ovaj je ritam u Turskoj prisutan u klasičnoj glazbi, narodnoj (folk) glazbi te u orijentalnoj glazbi. Za plesačice orijentalnog plesa, porodica 9/8 asimetričnih ritmova obuhvaća spektar od vrlo sporih do vrlo brzih. Verzija 9/8 ritma koju u Turskoj preferiraju jest ona sa akcentima na 1., 3., 5., 7., 8. slogu (deveti slog je prisutan, ali tih). Sve donedavno, postojala je i druga verzija 9/8 ritma koja je bila i još je uvijek poznata američkim plesačicama koje izvode turski stil orijentalnog plesa, tzv. američki kabaretski stil, odnosno "cabaret karsilama" (tako ga je nazvala Anahid Sofian, slavna plesačica u New Yorku). U ovoj verziji 9/8 ritma, naglašeni slogovi su 1., 3., 5., 7., 8., 9. Ova se verzija rijetko upotrebljava u Turskoj, ali se gotovo uvijek nalazi u SAD-u; izvode ju bendovi u klubovima ili je snimljena za belly dance audio izdanja za američko tržište.
U tipičnoj produkciji turskog orijentalnog plesa, svirači koriste mnoge glazbene dionice koje su zajedničke i egipatskom plesnom nastupu. Karakteriziraju ga brz početak, finale u izrazito brzom tempu, taksim (improvizacija koja nema ritam) te drum solo. Tu su također i neki 2/4 i 4/4 ritmovi kao npr. masmudi saghir (beledi), ayub i maqsum.
Instrumenti potrebni za stvaranje turske orijentalne glazbe su: darbuka, tamburin (koji se svira okomito), ud (lutnja kratkoga "vrata"), ney (flauta), kanun, klarinet, saz (lutnja dugog "vrata"), činelice (na prstima plesačice), drvene žlice, zurna, davul, cimbal, baglama, harmonika i violina. U zadnje vrijeme, upotrebljavaju se i električne orgulje ili sintisajzer.
Turski orijentalni ples je sličan, ali manje rafiniran od egipatskog. Manje je elegantan, ali zato nije manje izražajan. Ono što mu možda nedostaje u složenosti i predvidljivosti, nadomješta spontanošću i strastvenošću. Oba su stila ekspresivna, razigrana, a katkad introspektivna. Turski je ples asertivan, strastven, ponekad čak i indiferentan. Daleko je energičniji, pa često ima poskakivanja i skokova. U turskom orijentalnom plesu česti su shimmy-ji kukovima i ramenima, backbends - izvijanje leđa u natrag, kruženja ramenima, ondulacije cijelog tijela te izolacije glave, grudnog koša i kukova. Također su česte abdominalne ondulacije (belly rolls), vibrirajući sitni pokreti abdominalnih mišića (flutters) i rapidno "izbacivanje" trbuha (belly pops). Plesačice podižu noge iz koljena ili čak iz kuka, čine puno okreta, mijenjaju razinu dok plešu (level changes). Turske plesačice plešu s velom uz spori ili srednje brzi tempo pjesme. Kostim je poprilično otvoren, bogato ukrašen perlicama koje naglašavaju entuzijastične pokrete kukova, a rjeđe zveckavim novčićima. Suknja je visoko rezana, tako da otkriva gotovo čitavu nogu plesačice. Gornji dio kostima je duboko dekoltiran. U posljednje vrijeme, umjesto ravne ili šire, lepršave suknje, plesačice biraju one mermaid-kroja. Mnoge plesačice nose cipele s visokim potpeticama, ili čak 'platforme', što također utječe na artikulaciju kukova. Do prije nekoliko godina, sve su turske plesačice svirale činelice. Ples na podu još je uvijek jako popularan u Turskoj i poprilično je akrobatski. Drum solo dionice su jake i elaborativne. Tradicionalno su se plesni nastupi improvizirali i izvodili uz živu muziku.
U posljednje vrijeme, na žalost, mnoge turske plesačice imitiraju egipatski stil i preferiraju egipatski styling, egipatsku muziku te arapsku pop glazbu. Ova pojava, naravno, loše utječe na tradicionalni turski orijentalni ples. Ples je vođen glazbom, a arapska glazba ima drukčiji "osjećaj", drukčiju "energiju". Kada turske plesačice plešu turski orijentalni ples na arapsku muziku, u njihovoj interpretaciji nestaje autentični turski duh. Popularnost egipatskog stila orijentalnog plesa donijela je također povlačenje činelica iz upotrebe u turskom plesu, čime plesačica automatski gubi važnu vezu sa sviračima. Na žalost, oni koje zanima turski stil orijentalnog plesa, na internetu mogu vidjeti isječke isključivo ove nove forme turskog plesa, prema čemu mogu zaključiti da je tako turski stil izgledao oduvijek. Ovo je ipak novija adaptacija plesa koju upotrebljavaju mlade plesačice koje vjerojatno jesu učile tradicionalnu varijantu "starog" stila. Iako su one jako dobre plesačice, bojim se da turski orijentalni ples sa ovim novonastalim egipatskim utjecajem gubi svoj originalni identitet.
U posljednja dva desetljeća, najbolje orijentalne plesačice u Turskoj (bile) su: Nesrin Topkapi, Tulay Karaca, Eva Cernik, Sema Yildiz, Nursel i Birgul Berai. Turci su nezahvalni prema plesačicama koje zađu u poznije godine, što je potpuno drukčija situacija nego u Egiptu - tamo najveće plesačice nastavljaju nastupati u svojim pedesetima, šezdesetima, pa čak i kasnijim godinama. Vrlo popularne mlade turske plesačice današnjice su Asena i Didem (koja je Romkinja) - obje su učile od Seme Yildiz, ali sada kombiniraju turski ples sa egipatskim stilom. I ostale popularne mlade plesačice čine istu stvar. Danas je u Turskoj i mnogo plesačica iz Rusije. One, najvećim dijelom, nisu kvalitetno školovane što se tiče orijentalnog plesa. Većina ih posjeduje iznimne fizičke karakteristike, ali nisu dobre plesačice. Prisutnost ovako velikog broja ne-turskih plesačica u Turskoj koje plešu orijentalni ples možda objašnjava zašto je komplicirani asimetrični 9/8 ritam manje popularan nego što je nekada bio. Unatoč ovoj razlici u stilovima, u turskoj popularnoj televizijskoj emisiji “Oryantal Star” , koja je u stvari, natjecanje plesačica - pobijedila je Reyhan, žena koja je plesala tradicionalni turski romski stil. Znači, sucima koji su ocjenjivali natjecateljice više se svidio autentični tradicionalni stil, pa je to - nadajmo se - pozitivan znak.
Donosim i prijevod članka sa sabah.com.tr stranice o mladoj turskoj plesačkoj zvijezdi Didem Kinali koja je naslijedila slavnu Asenu u nedjeljnoj emisiji Ibo Show na turskoj nacionalnoj televiziji. O njezinom zvjezdanom statusu svjedoči i podatak da joj za svaki nedjeljni šou kostim šiva ekskluzivna krojačnica kostima BELLA. Za Didem je još karakteristično da se o njoj jako malo zna, što je rezultat toga što joj je njen menadžer Ibrahim Tatlises zabranio ikakve izjave za javnost. Ipak, za Yeni aktuel magazin, Didem je samo nakratko odlučila izignorirati zabranu komunikacije s medijima, te odgovoriti na neka postavljena pitanja:
:: Rođena sam 1986. u turskom selu Gaziosmanpasa. S obzirom da sam odrasla sam u mjestu Kustepe, radije kažem da sam od tamo (predgrađe Istambula, op.au.). Imam brata i sestru. Mi smo Romi (često se romskom narodu pridaju posebni atributi za njihovo umijeće u trbušnom plesu, op.au.); majka je imigrirala iz Salonikija, otac iz Jugoslavije. Čitavo djetinjstvo sam provela u romskom kvartu, gdje i danas živimo.
:: Ispisala sam ze iz škole u trećem osnovne i počela plesati. Morala sam raditi i zarađivati, ali suviše sam voljela ples. U našoj kući su posvuda zrcala. Ponekad plešem i po 24 sata. Kad god poželim, upalim muziku i plešem. Također, kod nas postoji i tradicija: kad god se rodi žensko dijete, podmetnu par činelica pod jastuk djeteta, kako bi ono postalo trbušna plesačica kada odraste. Sve ovo je, čini se, presudilo.
:: Ne mogu baš reći da sam imala sretno djetinjstvo. Uvijek sam željela imati bicikl, ali ga nikad nisam dobila, iz financijskih razloga moje obitelji. Školovanje sam prekinula jer sam ja tako odlučila, a ne na nagovor obitelji. Bila sam dobra učenica, osim u matematici. Još uvijek želim učiti i odlučila sam završiti svoje školovanje. Ići ću čak i na faks.
:: Većina moje obitelji talentirana je za ples. Moja mama Tulay je također trbušna plesačica. Moj otac je bubnjar Zeki Kinali. Moj djed je nekadašnji svirač uda (vrsta lutnje, koristi se u turskoj klasičnoj glazbi). Moja sestra je pjevačica na vjenčanjima. Majka me naučila samo kako da sviram činelice. Dobro se sjećam kako je plesala za dodatnu zaradu; držala sam se za njenu suknju. Nakon toga bih se popela na stol i plesala, dok bi mama plesala na pozornici. Strašno mi se svidio trbušni ples. Kad bi me učiteljica upitala što ću biti kad odrastem, uvijek bih odgovarala 'trbušna plesačica'. Svijesna sam toga da ne bih mogla ovako dobro plesati da nisam Romkinja; ponosna sam na to.
:: Pozivali su me da plešem na ceremonijama vjenčanja. Kako mi je tijelo jako elastično, prozvali su me 'Gumena Cura'. Sada me svi zovu 'Ibrahimova trbušna plesačica'.
:: Upoznala sam Semu Yildiz, učiteljicu trbušnog plesa. "Hajdemo ti pronaći mjesto za nastupanje!", predložila je. Tada mi je bilo 13 ili 14 godina. Premjestili su me iz noćnih klubova u Avcilaru u turistička mjesta u Taksimu. Ponekad sam nastupala na sedam do osam različitih mjesta u jednoj večeri.
:: Plesala sam u jednom reality-showu o vjenčanjima. Netko me zapazio i preporučio g. Ibrahimu. Kontaktirao me njegov agent. Kada mi je rekao da g. Ibrahim želi porazgovarati samnom, mislila sam da me zeza. Bila sam vrlo uzbuđena kad smo se konačno susreli i oblio me hladan znoj. Odjednom sam se našla kako plešem u Ibo Showu. Život mi se zaista promijenio u jednom danu.
:: Osjećam se poput Snjeguljice. Hvala Bogu. Prvo Bogu hvala, a onda g. Ibrahimu. Njegove ruke treba ljubiti (u turskoj kulturi izraz velikog poštovanja i zahvalnosti, op.au.). U stvari, čak bi mu i noge trebalo ljubiti (izraz ekstremne zahvalnosti, op. au.). On je vrsta šefa koji se zaista ponaša zaštitnički. Osjećam ze zaštićenom čak i ako odem na drugi kraj svijeta.
:: Gospodin Ibrahim mi je zabranio da dajem izjave novinarima, jer želi da me ljudi pamte po mom plesu. To je, u stvari, dobro za mene. Svi su se pitali: "Tko je ta djevojka? Otkud je? Tko su joj roditelji?". Kad sam bila u Njemačkoj, ljudi su me pitali da li sam gluhonijema. Teško je uopće ne govoriti. Ljudi su počeli s govorkanjima: "Ne govori turski jezik i neodgojena je." Zamolila sam g. Ibrahima za dozvolu da ih razuvjerim i odgovorio mi je: "Sve u svoje vrijeme".
Tribe.net/Turkish Style - forum na temu turskog stila trbušnog plesa
Turkish Bellydance - stranica o eventima i organiziranim festivalima plesa u Turskoj
Turkish Music - audioteka turskih izdanja, poslušajte sampleove
