Kada je Tamuz, muž božice ljubavi Ištar preminuo (tammouz i danas na arapskom označava mjesec srpanj) te otišao u Svijet tame u dubokoj unutrašnosti Zemlje, Ištar ga je odlučila 'oživiti' i donijeti natrag na svjetlo dana. Uređivala se dok nije zabljesnula u punom sjaju, zavezala je pojas oko bokova i pričvrstila za njega sedam velova. Tek tada je bila spremna za ulazak u negostoljubivo podzemlje, do kojega je vodio nesiguran put kroz sedam velikih vrata. Božica ljubavi zavodnički je plesala na svakim vratima, svaki put ostavljajući jedan veo kao zalog svog ulaska. Na sedmim vratima uklonila je i posljednji veo. Tijekom cijelog njenog boravka u Podzemlju, sav život na Zemlji je zastao, lišen ljubavi, napretka i veselja. Tek kad se Ištar vratila, potpuno zakrivena odjećom kako bi sačuvala svoju tajnu od pogleda ljudskih očiju, život je na Zemlji ponovo procvijetao. Njeno sjedinjenje s Tamuzom slavilo se svake godine, početkom proljeća i simboliziralo je buđenje prirode  i života.

(Rosina-Fawzia Al-Rawi "Bellydancing")